|
Jedno je teorija, drugo je praksa.
Postovanje se ne stice batinama.
Lako je postati roditelj, tesko je u stvari biti.
Mijenjaju se ljudi (sazrijevanjem), vremena se mjenjaju sa ljudima.
Da probamao da sumarizujemo:
Odgoj djece u pubertetu ::
Pubertet kao razvojna faza predstavlja značajnu prekretnicu u životu svakog pojedinca. Uporedo sa enormnim promjenama urazvoju tijela i tjelesnih funkcija, odvijaju se i velike promjene u psihičkoj strukturi ličnosti. Zbog toga što u ovoj fazi fizički rast i razvoj idu ispred psihičkog, te su samim tim u disharmoniji, pubertet se smatra najtežim periodom u cjelokupnom čovjekovom razvoju.
Naime, u periodu puberteta javljaju se primarne i sekundarne polne karakteristike, jačaju kosti, ekstremiteti se naglo počinju razvijati, ukratko, dešava se brz i vidan rast tijela. Ono što je najkarakterističnije za pubertet jeste polno sazrijevanje koje je u raskoraku sa emocionalnim sazrijevanjem. Dijete postaje svjesno svoga tijela, uviđa da sve više liči na odrasle, ali ono nema mišljenje na nivou odraslih, nema iskustvo i znanje i ma koliko se trudilo da uđe u svijet odraslih, oni ga i dalje smatraju djeteteom. Otuda i nerazumijevanje mladih i okoline.
Emocije su u pubertetu vrlo labilne, raspoloženje se brzo i često mijenja, javlja se razdražljivost i nesigurnost u sebe. Sve ovo je bitno znati da bi se sa već djevojkom/mladićem moglo postupiti na odgovarajući primjeren način. U pubertetu mlada osoba intenzivnije traži uzor u kome će se ogledati i sa kim će se identifikovati. Ako joj roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje, onda će njen uzor biti stariji brat/sestra (posebno ako su u dobrim odnosima), stariji prijatelj/ica, ali ako to ne bude niko iz bliže okoline, onda će uzor tražiti na TV-u, među pjevačima, glumcima, sportistima... Zato nije ni čudo što mladi svoje sobe obljepljuju plakatima, odnosno posterima. Ako roditelji na primjeren način, strpljivo i smireno ne zadobiju djetetovo povjerenje, ono može da se otuđi od njih u tolikoj mjeri da počne poštovati norme ponašanja i sistem vrijednosti koji se plasira putem TV-a, interneta itd. Danas je, nažalost, očigledna zloupotreba mass medija, tako da odgoju djece treba posvetiti dužnu pažnju. Mladi posredstvom medija usvajaju modele ponašanja i stil oblačenja, prate modne trendove, slušaju neprimjerene i nepristojne riječi na filmovima, emisijama, u pjesmama i ako nema nikoga da im ukaže na te negativnosti, onda se to usađuje u njihovu ličnost i postaje nešto sasvim normalno i uobičajeno. Zato roditelji treba da «kontrolišu» slobodno vrijeme djece tako što će reducirati gledanje TV-a uključivanjem djeteta u sportski klub, kulturno-umjetničko društvo, školu stranih jezika, kurseve računara itd. I naravno, samim druženjem s djetetom. Primjetno je, nažalost da roditelji usljed zaokupljenosti poslom ili nekim drugim aktivnostima, zanemaruju komunikaciju sa djetetom, druženje, šetnju, pa i igru. Mladi u pubertetu iako žele da budu odrasli, u dubini duše su još uvijek djeca jer nisu dovoljno psihički, emocionalno ni iskustveno sazreli. Njih će prvo zapanjiti, a onda obradovati svaki pokušaj roditelja da se s njima igraju, npr. odbojke. Roditelji trebaju izaći iz svoje uštogljenosti i prilagoditi se uzrastu svog djeteta i njegovim potrebama. Trebaju mu prvo postati prijatelji, pa onda na tome graditi roditeljski autoritet. Samo tako će postići da se dijete umjesto drugarici ili svom dnevniku, povjeri roditeljima, da im bez straha prizna neku svoju grešku, da im ispriča s kim se druži, šta se sve desilo u školi, šta je među mladima u trendu itd. Samo tako će roditelji imati cjelokupan uvid u djetetov život, a informacije neće tražiti od drugih niti uhođenjem djeteta, prismotrom, osluškivanjem njegovih razgovora s prijateljima i sl. I samo na taj način će roditelji moći utjecati na svoje dijete i usmjeriti ga u pravom smjeru. Međusobno povjerenje i razumijevanje između roditelja i djece je ključ uspješnog porodičnog života.
Roditelji trebaju razumjeti djetetove emocije u tom periodu, često mijenjanje stavova, nesigurnost u sebe, pa i male komplekse koji se tada javljaju kod mladih. Ali ne samo to. Roditelji trebaju pomoći djeci da sve to bezbolno prevaziđu svojom strpljivošću i nenametljivim sugestijama. Lični primjer je uvijek najbolji način da se drugima pokaže kako se treba ispravno ponašati i postupati. Jer, kada roditelji zadobiju djetetovo povjerenje, onda oni postaju njegov uzor, a ne neki ljudi sa strane (mada je teško u potpunosti dijete izolovati od različitih vanjskih utjecaja). Umjesto toga, dijete treba naučiti da samo razlučuje šta je dobro, a šta ne, da samo bira ono što je dobro za njega, da samo malo istražuje i stječe iskustvo, upoznaje druge... Jer, samo ako dijete uvidi loše stvari u društvu, dovoljno će cijeniti vrline i vrijednosti u svojoj porodici. A jedna od njih je da roditelji umjesto čuđenja što im se dijete vidno mijenja, prihvate te promjene i prilagode im se. Jer, pubertet je prolazna faza, ali u isto vrijeme i značajna prekretnica u razvoju ličnosti. Tada se usvajaju ideali, sistem vrijednosti, moralni kodeks ponašanja, razvija se zrelo razmišljanje (promišljanje) o životu itd. Ako porodica mladom čovjeku ne pruži sve ono najbolje što može i ne pomogne mu da racionalno rasuđuje i vidi svoju svrhu i ulogu na ovom svijetu, vrlo lahko se može desiti da se kod njega jave dosta negativna emocionalna stanja i razmišljanja: pesimizam, apatičnost, depresija, konfuzija, strah od nepoznatog i dr., pogotovo ako je to već prisutno kod roditelja. Zato je na roditeljima ogromna odgovornost za to kakva će njihova djeca biti u budućnosti kako će se snalaziti u životu, kako će se suočavati s problemima, kako će se odnositi prema drugima itd. Ako se roditelji ne mogu suočiti s razvojnim problemima svog djeteta, kako će onda naučiti dijete da se snalazi kasnije kroz život?!?
Svoju nesigurnost, nespremnost, strahove, roditelji prenose na dijete i time mogu biti uzrokom «odgajanja» takvih osobina, možda kod niza budućih generacija. Odgoj djece je, dakle, kompleksna zadaća roditelja koja uključuje i samoodgoj i samoobrazovanje, posebno onda kada se jave određeni problemi. Zato roditelji trebaju biti uvijek u toku zbivanja koja prate razvoj djece, ali i novih pedagoških normi, trebaju pratiti kvalitetnu i novu pedagošku i psihološku literaturu, konsultovati se sa stručnjacima iz ovih oblasti, ali i sami promišljati i iznalaziti rješenja eventualnih problema, stalno preispitivati svoje postupke i svoje kompetencije u odgoju djece.
Preuzeto sa: http://www.nahla.ba/default.aspx?r=4
|
... sala mala. Ne, samo da kazem sto je ne znam bre vec rekla, neka te tu gdje si i samo ti pisi. 
