Adolescencija

5

Adolescencija

,,,,kada izadju na ulicu nismo sigurni da su to sve zapamtili,,,,

Nema sta vi da budete sigurni u to! Vi ste dali sve od sebe ili niste i to je to! Vase vaspitanje ce se videti kroz situacije, kroz koje mi budemo prolazili Smile

@Ella
teta Ella vidi ovo (nije nesto mnogo ali idemo sitnim koracima napred):
http://www.mycity.rs/blog.php?a=2783

@potreban savet

Nemoj tako. Sad

Pokusaj da shvatis da je to dobronamjerni stah sa njene strane. Mozda ga i ne iskazuje na najbolji moguci nacin, ali mozda ne zna drugacije. Porazgovaraj sa njom, kazi sta ti smeta i da ti treba kad ti "treba".

Majka je, shvatit ce.

Ja znam kad sam ja bila u tim nekim godinama, meni su moji govorili samo "Pamet u glavu". Pa jbt. koliko su mi to puta rekli, i skoro nista osim toga, na meni je bilo da skontam koja je to pamet, gdje je ta pamet, i kako se "trpa" u glavu. I znas sta jos mogu da ti kazem, tek ces da je potpuno shvatis kad i ti jednoga dana budes prolazila kroz to isto sa svojom djecom ... ne prije. smešak

Pruzite jedna drugoj sansu, jer malo ko ce ti ikada biti prijatelj (iskren i uvijek tu za tebe) kao sto je tvoja majka. smešak

@ Wizzy

Zagrljaj Poljubac

~ ~ ~

Ima jedna poslovica (il' je izreka Bebee Dol ) koja kaze:
parafriziram

"Tek kad budemo vidjeli svoje unuke, znat cemo kako smo odgojili svoju djecu."

Mislim da je tacno, jer na duge staze su sanse vece da se otkrije ona "pamet" koju sam spominjala.

Moje žensko dete će uskoro napuniti 21 godinu, moji problemi sa njom i sa njenom majkom su mnogo veći nego što ih ti imaš sad. Javi se da popričamo.

potreban savet ::evo odgovor od tinejdzerke:moja mama se uvek mesa kad je najmanje zelim,a kad bi da pricam s njom,prezauzeta je.ona sve pogodi u najgori moguci trenutak.u sve zabada nos,kopa mi po ormanu (sto me izludjuje),zabrani mi ono sto mi najvise znaci i niukom pogledu me ne razume.izgubila sam poverenje u nju.

Ona tebi zeli najbolje ali roditelji nekada neznaju kada da stanu.Mozda izgube taj osecaj kada su upitanju njihova deca.Mislim da ih treba podsetiti da je ovo drugacije vreme,a i da ih podsetimo njihovih tinejdzerskih dana pa ce mozda shvatiti neke stvari.Pricaj sa njom.Sedi i kazi joj sta ti je na pameti,videces da ce posle toga biti bolje.

Sve je pocelo jednoga dana kada sam se vratila s posla. Ona me je docakala sa smjehom od uva do uva, poljupcem (kao i obicno) ali je zatim uzbudjeno rekla:

Dodji u moju sobu.
Kada sam usla ona je skakutala po sobi, kao vjeverica po otvorenom prostoru negdje daleko u sumi, veselo i bezbrizno.

Sta je u pitanju?
'Ajd pogodi?

Did we win the lottery?
No.
Did you get scholarship to college?
Mom, I'm only 12! (yes, this is from last year)
Ok, ok. Did Monica call you from Poland?
No, but we talked on MSN.
I don't know, what is it?
I have secret admirer! He left me a note taped to the front door.
What, who is it? – uzimam komadic papira koji mi pruza, i dok citam nasvrljanu porukicu, ne znam sta da mislim.

Mom, if I knew it wouldn't be secret.
Ok, so how do we find out?
I don’t know.

Obratim paznju na tu djevojcicu sto stoji ispred mene, sva uzbudjena, sva razdragana i sretna. Pitam je zasto je takva. Kaze da nema odredjenog razloga, samo se tako osjeca.

...

Proslo je par dana od prve poruke tajnog obozavatelja moje kcerke. Skoro da sam i zaboravila na cjeli dogadjaj, kad opet poruka. Ali ovaj put je vidjela ko je u pitanju. Dok je djecacic prilazio nasim vratima, da zaljepi selotepom novu poruku na vrata, ona je u tom trenutku pogledala napolje i vidjela ga. Docekala me i kaze:

Jos jedna poruka.
Oh, sta sad hoce?
Nista, kaze da pogadjam ko je?
Pa kako ces pogoditi?
Znam ko je. Vidjela sam ga.
Ok, ali mi ne izgledas nesto pretjerano uzbudjena zbog toga.
Dereck. Ja sam mislila da je mozda Jack. – onako pomalo razocarano.
Pa dobro, nije Jack, sta sada.
Ali meni se Dereck ne svidja.

Tisina.

...

Poslije vecere je zovem da dodje u bastu. Dok lezimo na klupi gledamo Mjesec. Pitam je da li ce da napise poruku tom djecaku sto ostavlja poruke na nasim vratima? Kaze da ne zna, pita mene sta bi ja uradila. Kazem joj da mora da bude pazljiva sta ce da napise. Ujedno se uplice u igru pisanja poruka sa djecakom koji joj se ne dopada, a on mozda ima neka osjecanja za nju. Pita me da li bi prosetala do skole sa njom, jer tu je odredjeno mjesto za ostavljanje poruka koje bi ona trebala da napise. Kazem da cu ici sa njom. Otrca u kucu, nasvrlja nesto na komadic papira i opet istrca napolje. Krenemo prema skoli. Drzimo se za ruke. Pita me da li zelim da procitam sto je napisla. Dok citam shvatam jednu stvar. Da je moje djete osjecajno bice, ali ujedno i pametnica. Evo sta mu je napisala:


"Dear secret admirer,

I know who you are, you are Dereck."

...

u jeeee, pola vas ovde vec ima decu... Very Happy

ja sam bio dosta nesiguran u sebe u tom periodu, to je bio period kad sam se negde pronalazio u nekim stvarima i eksperimantisao dosta sa razlicitim razmisljanjima i pogledima na svet. kad se setim sebe u tom periodu, samom sebi se smejem, jer sam bio takav smotanko i deriste... a sad kad mi je 18, naaah, sve mi je to pomoglo da budem ono sto sam sad, tako da... ono... Very Happy

Napisano: 01 Jul 2008 9:36

M ::"Dear seacret admirer,

I know who you are, you are Dereck."


Very Happy
Kako je ovo lepo. I cela ta prica. Zagrljaj

Ja sam tako cesto u nedoumici. Zbunjenija sam od njih dvoje pubertetlija. Ne znam da li radim ispravno. Odnosno, stalno imam utisak da gresim. Sta god da odlucim. Imam grizu savesti (precesto). Ne mogu vise ni da ih izgrdim ko svet, vislji su od mene Confused Ne daju mi da pusim pa se sakrivam. Raduju se kad idem od kuce Neutral
Draga Saveta, sta da radim?

Dopuna: 01 Feb 2011 16:23

Ella ::Nesto me ponuka ...

Nedavno je mojoj ceri slomljeno srce. Naime, djecak za kojeg je moja cerka gajila osjecanja je poklonio plisanog medu drugoj djevojcici. Taj isti djecak je ljetos nagovarao svoju a i njenu (moje cerke) drugaricu da dodju po nju (moju cer) da idu da voze biciklove po selu. Isti taj djecak je pitao moju cer dal' bi ona isla u kino sa njim. A isti taj djecak je ostavljao poruke na nasim vratima, izjavljivao je svoje simpatije. Naravno da je to sve laskalo mojoj mezimici, jer uostalom - kome ljubav ne prija? Nesto nas toplo obavije i nikad vise ne zelimo da nas to nesto napusti. Medjutim, kako to u stvarnosti biva - on je medu dao drugoj. Kazem ja njoj:
- Idemo ti i ja u prodavnicu sve cemo zivotinje da pokupujemo. (naravno da sam zeljela da je nasmijem, jer mi je bilo tesko gledati je onako tuznu i slomljenu - kao nikada do tada)

Pogleda me blijedo i kaze - Nije to isto.

Isto mi rece kako ih je tesko gledati u skoli dok on njoj (drugoj) nosi knjige, dok pricaju pored onih svojih lockera, zajedno su cak i na rucku, nju (ovu moju) je poceo da izbjegava itd, itd ...

Sta covjek moze pametno da kaze? Pricale smo i isplakale se, poslije toga smo otise u kupovinu, na veceru i svratile po sladoled. Kad smo dosle kuci, kaze ona meni:

- I would like to be alone now. I'm going to eat some ice cream ... with the shovel. That what depressed people do, eat ice cream with the shovel.

Do we even have a shovel?

Obe smo se nasmijale. Tada sam znala da je ok, vratio joj se smisao za humor. Jadi moje rane.


Setila sam se ove ^ poruke i nasla sam je!

Moja devocica ima slomljeno srce.
Ona je mislila da je on zainteresovan i gledali su se i bas se jako zaljubila... a onda je juce cula da je on poceo da se zabavlja sa drugom.

Sta sve nisam juce pokusala da bih joj objasnila... a ne znam ni sama sta da joj objasnim. Da ce proci i da ce sve to jednom biti juce? Da je to ipak zbog necega dobro? Prvo sam citirala pola foruma, sve dobre savete kojih sam molga da se setim, a dusa me je bolela i jos me boli i dala bih sve da mogu nesto da uradim, da preuzmem bilo sta, ali osecam se potpuno bespomocno. A dete pati. Ma tuga jedna.

He he kad citam ovo,setim se kako je bilo mojim roditeljima samnom.... Mr. Green

I ja sam vrlo rano usao u pubertet-tako oko 11. godine.
I to kad se sve sabere-ja jos nisam bio problematicno dete kakvih je bilo.

Ali vrlo brzo se oseti neka potreba (bar kod nas,muskaraca) za isticanjem snage i/ili indentiteta pripadnosti.
Tako sam ja poceo sa 12 godina da idem na utakmice lokalnog kluba.
Iskreno,bolelo me uvo za klub.Ali svo drustvo iz kraja je bilo tu-i pevalo se igralo.No ja sam imao srece pa sam bio (i ostao) jak karakter-i nisam dozvolio da me to povuce.Bio sam tamo zbog zezanja-i jer mi je bilo lepo,da budem deo neceg.
I to me je drzalo dosta-do 15 godine.A onda prvi nalet ozbiljnosti-srednja skola.I nije mi vise bilo zanimljivo da se dernjam po stadionu.
Krenula su neka druga iskusenja.

Ali smatram najburnijim bas taj period-od 11 do 16 godine.U mom zivotu to je omedjeno stalnim svadjama sa roditeljima (oko gluposti,a oni su bili u pravu,naravno Mr. Green),ocajnickim pokusajima da nadjem sebe,da se negde uklopim.

Posle 16 godine je vec to krenulo da splasnjava.Nasao sam sebe u svojoj struci,u ovim studijama kojima se bavim i eto.

Neko drugi se nadje u nekom sportu itd.

Ali mislim da svi moraju da prodju kroz tu fazu-neki ranije,neki kasnije,neki na ovaj,neki na onaj nacin,ali sustinski,svi.

Eto nadam se da sam malo pomogao zabrinutim mamama smešak

hej Tam, vec si uradila sve sto si mogla. bitno je da zna da ima Tebe, s kojom moze da poprica, koja ce da je saslusa i utjesi, zagrli i pomogne da shvati. srecica moja... ne bi me iznenadilo da joj za 3 mjeseca kaze koliko mu se svidja. ali to nece biti isto, to vise nikada nece biti 'to'. prvo bolno ljubavno iskustvo. ocigledno da je gubitak njegov, da ne izabere onako lijepu i pametnu djevojcicu. ocigledno da ju ne zasluzuje. pomozi joj da mu nadje manu (osim nedostatka razuma/pameti i zdrave svijesti. Mr. Green) pa ce joj to mozda pomoci.
p.s. ja sam svojoj uvijek govorila da se ne osjeca lose zbog sitnih neuspjeha u toj sveri svog zivota, jer mislim da onaj ko ne vidi cjelinu, ne moze i ne treba da cijeni ni djelove.

pitam ja svoju neki dan da li je svjesna toga da Jon i ona nece biti par zauvijek. klimnu glavom. pitam je ja sta misli o tome. samo slegnu ramenima.
naime imaju potencijalni problem. njegovim roditeljima je trebalo godinu dana da je pozovu na veceru, da popricaju sa njom i da je 'upoznaju'. e sad njegov tata hoce da malog preseli u Meksiko da tamo nastavi skolovanje, nadje posao i eventualno se ozeni. a joj, da ih vidis. dvije male naivne budalice. koliko su to jos djeca... pricala ja sa njima, slusala njihove strahove i gledala im zaljubljene okice. a oni se drze za rukice, kao pruzaju utjehu jedno drugom a u stvari oboje trebaju razuvjeravanje ali ih mozda zivot osamari samo tako.

imam milion mana, ali samo volim sto jos nisam izgubila moc suosjecanja sa drugim dusama a mislim da je to tajna sposobnosti/uspjeha pomaganja onome koga volis.

zaboravi da napisem da sam ja svoju mezimicu jednom odvela na manikir i pedikir (nakon jednog 'neuspjeha'). magic. Wink
mlade su jos, ali mi nesto govori da je tvoja, kao i moja, zrelija od svojih vrsnjaka i da joj nece trebati dugo da to shvati i prihvati kao vrlinu. smešak

Sex, Drugs, and Rock 'n Roll! ::

Is this your worst nightmare? That your kids will fall away from the values you have tried to teach them? That they will go off and experiment with the most dangerous activities and that they will be nothing like the people you raised them to be?

You are not alone. These are the greatest fears of many parents.

Are you ready for some good news? Time and time again, we've seen that when young people rebel or get off track in life, relationship brings them back. Research even supports the notion that relationship is the greatest factor predicting whether kids will remain true to their parents' values…or rebel against them.

Is that incredible or what? More than what books they read, what schools they attend, what shows they watch, what activities in which they participate, even the friends they choose - the quality of our relationship makes the greatest difference.

This is one reason Love and Logic puts so much emphasis on avoiding arguments and power struggles with kids. If the loving bond with our kids is not intact, all the best limits, techniques, and accountability will not get us to our goal of raising great kids.

There may be times when the wisest thing parents can do is set aside control battles over things like haircuts, fashion, or even grades - and focus on building the most loving relationship possible.

Some parents decide to suspend the fight and do things with their kids that they truly enjoy. They focus on what they like about the kid and what brings them together.

Is it possible that an afternoon playing a favorite game or rooting for a team we love could be more powerful than months and years of nagging kids to be more like us?

Take heart. Young people are notorious for experimenting, for trying on identities, and for straining to distance themselves from their "old" parents. And if we have great relationships with them, they often come around in wonderful ways - to be great people just like us!


izvor: http://www.loveandlogic.com/
p.s. ja sam 'Insiders Club Member' pa mi je ovo stiglu u inbox.
p.p.s. mozda moze da posluzi kao 'utjeha' nekima od nas...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 329 korisnika na forumu :: 4 registrovanih, 2 sakrivenih i 323 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Georgius, tomigun, VJ, vrag81