Hajde malo da sidjemo sa oblaka , iz vasione i ''bajki''i spustimo se na zemlju, ...medju normalne ,obicne ljude...(Mislim da je to Sorelag jednom prilkom sjajno primetila ..., ..a diskusija je isto bila neka o ''veoma vaznim stvarima''...'...)..
U jednom trenutku naseg zivota,shvatamo da smo ostvarili odredjene socijalne uloge,izabrali profesiju koja nam je bila put ka nekakvom licnom uspehu, okitili se porodicnim obavezama,mnoge ''poslove'' smo odradili ,ideje i zelje realizovali! Mnoge,teze skuplje i problematicnije nismo mogli ostvariti,ali sve smo to prihvatili i... zivimo...
Ipak u jednom momentu,obuzima nas osecanje ,da je zivot prosao,a da ga zapravo nije ni bilo,da smo uzalud tracili vreme i snagu na pogresne stvari.Da,stekli smo slavu,novac,uspeh(sto ovde kod nas na Balkanu deluje kao ''fatamorgana''...),ali,sta se dogodilo:!''Izgubili smo sebe''
Ponovo kao i ranije,pitam se:''Ko sam ja?'',ali sada potkrepljeno iskustvom i prozivljenim godinama,ono zvuci potpuno drugacije:''Ko sam ja zapravo?""Tako i pocinje...,tezak put,duboko u sebe,u pravog sebe.
Posle mnogobrojnih ''Ja za druge'',covek mora da nadje,covek je u potrazi za ... ''Ja za sebe''.
Pogled na covekov zivot navodi na neocekivan zakljucak.Put nalazenja sebe je put gubitaka...jedan zamrsen lavirint,jedna'' podebela sveska svastara''...jedna kutija,ili bolje receno ''kovceg prepun tajni,smicalica,zavrzlama,skrivalica,pregrst nasih neistrazenih sicusnosti'' Kakav kosmar''!...
Ispostavlja se da moja mama-to nisam ja.Uopste ,svet koji me okruzuje,to nisam ja!Postoje mesta gde mene nema,i postoje vremena kad mene nije bilo i kad me nece biti.I moje telo-to nisam ja!Ocene i misljenja ljudi koje postujem-to nisam ja!Moje sopstvene sposobnosti, osobine,kvaliteti-to nisam ja!Cak i sam zivot,sve sto sam uradio i preziveo-to nisam ja.
Mada,sve nabrojano je deo mog unutrasnjeg sveta,moje pravo ''Ja'',sam, centar moje sustine,stalno izmicem od pokusaja da ga sa necim povezem.Svaka zivotna kriza nosi sa sobom gubljenje jos jedne iluzije.Uporedo sa tim i svaki gubitak je oslobadjanje,novi nivo upoznavanja sebe,sirenje mogucnosti duse.Tako,pretvarajuci gubitke u dobitke, covek se krece istovremeno ka vrhu i u dubinu-ka samom sebi.
Imati predstavu o sebi,uopste ne znaci poznavati sebe.Sve ono sto covek ne zeli ili nije u stanju da zna o sebi,on izbacuje iz svoje ''Ja'' koncepcije,i,uopste,iz svesti.Ali,ono ne izcezava potpuno!Utice na misli,osecanja,ponasanje,ponekad nas nagoni da se cudimo sami sebi.
Odnosi sa sobom i drugima cine znacajnu komponentu naseg zivotnog iskustva...Takodje ,ukljuceni smo i u odnose sa prirodom,sopstvenim telom,stvarima,umetnoscu,idejama,institucijama drustva,istorijom covecanstva...
Covek nije prosto onaj koji dobija zivotno iskustvo,on je lice koje u tome aktivno ucestvuje...
U raznim periodima svog zivota covek je sposoban da bude dete i odrastao,veseo i tuzan,uspesan i neuspesan,podlac i junak,on moze da promeni profesiju,porodicu,socijalnu sredinu,veru,cak i pol-i da pri tome ostane upravo onaj isti covek.''identican'' bukvalno i oznacava ''upravo taj''.Kako i zasto je to tako,-nepoznato je....
U bajci o uspavanoj lepotici dobre vile obdaruju tek rodjenu princezu svim talentima i prekrasnim dusevnim osobinama.Zla carobnica jednom recenicom ponistava sve njihove napore,i posto princeza ne moze da koristi carobne darove-ona ce umreti.Ali u trenutku dok prokletstvo nije stupilo na snagu,mala vila uspeva da doda:Nece umreti vec zaspati i probudice se od poljupca prekrasnog princa.
Tako se i dogodilo!Ma koliko se roditelji trudili da sacuvaju princezu od buducnosti,dosao je period mladosti(kriza identiteta-rekao bi psiholog),devojka je krenula u potragu za svojom sudbinom...
U zivotu,kao i u bajci,svaki dar se moze obezvrediti,ali se i svako prokletstvo moze pretvoriti u srecnu sansu.Glavno je -ne skrivati se od samog sebe i svoje sudbine....
Malo sta u zivotu nas tako jako interesuje kao sopstvena licnost,ali nam je istovremeno i tako malo poznato.Ma koliko covek ziveo,ma koliko mislio o sebi i ma koliko knjiga procitao,on nikada nece biti osiguran od toga da ponovo ne oseti zbunjenost i zabrinutost pred,reklo bi se,prostim pitanjem :''Ko sam ja''?
|