"nemam nikakve veze sa škripućom mašinerijom ljudskosti - ja pripadam zemlji!govorim ovo, ležeći na jastuku, i osjećam kako mi rogovi klijaju iz slepoočnica."
"danas sam svjestan svojih predaka. ne moram konzultirati svoj horoskop, niti genealoško stablo. ne znam ništa o stvarima koje su zapisane u zvijezdama ili u mojoj vlastitoj krvi. znam samo da potječem od mitoloških osnivača rase. čovjek koji prinosi svetu bocu usnama, zločinac koji kleči na tržnici, nevini koji otkriva da sve lešine zaudaraju, luđak koji pleše sa munjom u rukama, fratar koji podiže suknje da bi se popišao na svijet, fanatik koji prevrće po knjižnicama da bi pronašao Riječ - svi oni su stopljeni u meni, svi oni čine moju konfuziju, moju ekstazu. Ako sam nečovječan, to je zato to se moj svijet prelio preko ljudskih granica, zato što biti čovjekom znači siromašnu, bijednu, žalosnu situaciju, ograničenim čulima, ograđenu moralom i zakonima, definiranu banalnostima i frazama. Slijevam lozin sok u svoje ždrijelo i nalazim u njemu mudrost, ali mudrost se ne rađa od loze, svoje pijanstvo ne dugujem vinu..."
h.m.
Danas sam imala čas škole glume.... Ovo nam je bio prvi... Reditelj, koji vodi časove, je tražio od nas da se popnemo na scenu, stanemo mirno (što podrazumeva pravo držanje tela i bez ikakvog izraza na licu) i tražio od nas da izgovorimo ime, prezime i još nešto što osećamo da je potrebno da ostali iz grupe znaju nama...
Kada sam stala, i počela to da izgovaram... Shvatila sam da ne znam sebe....
Uostalom, probajte.... Pa ćete i sami shvatiti koliko u stvari (ne) znate sebe...
Toliko toga je rečeno,ajd ponovo moj EGO....da pokušam,možda si ova belina skrivena na tren,da odmor nađeš,da na tren samo sedneš na ovu klupicu snegom pokrivenu,nije važno kaput će se osušiti,duša osvežiti,mali osmeh preći će preko tvojih usana.I brzo ćeš morati da kreneš ,tamo odakle svako jutro odlaziš,i vraćaš se u predvečerje.
to sam ja to sam ja to sam ja
u rupi bez dna
mokar sam od tebe
mokar od prastanja
ona zna ona zna ona zna
ona uvek zna
oblik mojih ruku
oblik mojih pitanja
I svaki put kad krenem
u neki novi, opasan grad
nailazim na sebe
to sam ja, to sam ja
I svaki put kad krenem
I iznova osetim glad
nailazim na sebe
to sam ja to sam ja
Who am I, that the Lord of all the earth
Would care to know my name
Would care to feel my hurt
Who am I, that the Bright and Morning Star
Would choose to light the way
For my ever wandering heart
Not because of who I am
But because of what You've done
Not because of what I've done
But because of who You are
I am a flower quickly fading
Here today and gone tomorrow
A wave tossed in the ocean
Vapor in the wind
Still You hear me when I'm calling
Lord, You catch me when I'm falling
And You've told me who I am
I am Yours, I am Yours
Who am I, that the eyes that see my sin
Would look on me with love and watch me rise again
Who am I, that the voice that calmed the sea
Would call out through the rain
And calm the storm in me
Not because of who I am
But because of what You've done
Not because of what I've done
But because of who You are
I am a flower quickly fading
Here today and gone tomorrow
A wave tossed in the ocean
Vapor in the wind
Still You hear me when I'm calling
Lord, You catch me when I'm falling
And You've told me who I am
I am Yours
Not because of who I am
But because of what You've done
Not because of what I've done
But because of who You are
I am a flower quickly fading
Here today and gone tomorrow
A wave tossed in the ocean
Vapor in the wind
Still You hear me when I'm calling
Lord, You catch me when I'm falling
And You've told me who I am
I am Yours
I am Yours
Whom shall I fear
Whom shall I fear
'Cause I am Yours
I am Yours
