Kad smo kod atmosfere, vredna je pomena nedavno objavljena informacija Evropske svemirske agencije da se ozonska rupa iznad južnog pola Zemlje smanjila za 30% u odnosu na prošlu godinu. Ona sada zauzima površinu od 24,7 miliona kvadratnih kilometara, što otprilike odgovara površini Severne Amerike. Ovo smanjivanje rupe jeste svakako dobra vest jer nas ozonski sloj štiti od opasnog delovanja ultraljubičastih zraka kojima nas inače obasipa Sunce. Ultraljubičasti zraci povećavaju rizik od oboljenja raka kože, od katarakte, a ugrožavaju i život u morima.
Rupa u sloju ozona nad Antarktikom se otvorila 1985. godine i od tada se stalno povećavala. Prethodne decenije ozonski sloj se razarao po stopi od oko 0,3 % godišnje.
Omotač je, dakle, opasno oštećen i danas nam predstoje veliki napori da se on sačuva i oporavi. Oštećenju ozonskog omotača naročito doprinose hemikalije iz rashladnih uređaja čije količine koje se ispuštaju u atmosferu treba znatno smanjiti.
Na žalost, smanjenje ozonske rupe od ove godine nije rezultat napora da se on oporavi. Do smanjenja je, kako naučnici smatraju, došlo usled toga što se ozonska rupa pomerila. Ona se obično nalazi tačno iznad južnog pola, a njeno premeštanje ju je dovelo do mešanja sa toplijim vazduhom što je usporilo procese uništavanja ozona.
Klimatolozi su uočili znatno povećanje broja uragana u poslednjih 100 godina. Dok ih je pre 100 godina nad Atlantikom bilo svega šest godišnje, danas ih ima čak 15. Do ovog povećanja dolazi usled povećane površinske temperature okeana što je posledica globalnog zagrevanja planete.
b92.net/zivot/nauka.php?yyyy=2007&....._id=271840
|