danex ::a to je... Pretpostavljam da ovdje nedostaje upitnik (?) na kraju .
Nije isto posmatrati sa strane i biti "in medias res". Ovako sam napisala zato što sam lično prošla sve ovo (dobro, nisam baš oftalmolog, ali put je isti...) i posle svega mislim da svom djetetu ne bih savjetovala da izabere da bude dr u ovom vremenu, na našim prostorima.
Da se razumijemo, ja sam sama birala svoje zanimanje, nemam taj pedigre (hoću reći - u bliskoj porodici nemam ljekara), tako da sam sve uradila sama...svojim radom i trudom. Ponosna sam na to i volim svoj posao (iako možda zvuči drugačije). Imam dobru relaciju sa pacijentima, ali plaćam danak time da za radnog vremena ne stignem (bukvalno) da jedem, pijem... Ima bolesnih ljudi, ali i onih sa drugim problemima (frustriranost situacijom u okruženju, finansijske nedaće, socijalni problemi..), što se i te kako projektuje na zdravstveno stanje, pa onda dolazim u situaciju da rješavam i druge, paramedicinske probleme, a to iziskuje previše energije...
Ponekad se zapitam, da li je ovakav ritam života uopšte vrijedan te žrtve... Naročito kad te mizerno plaćaju ili ti duguju neki novac, a kao odgovor dobiješ sleganje ramenima...
Poznajem mnogo ljudi koji su završili neke druge fakultete, rade na manje stresnim i zahtjevnim mjestima, često i za bolju platu. Zato kažem da postoji i drugi način da neko potroši 12 i više godina svog života.
Naravno, imam kontakt sa kolegama iz drugih zemalja, drugih krajeva svijeta... i znam da ova profesija ima mnogo bolji tretman tamo negdje...
Tako da... nije baš toliko crno, ali moglo bi biti i 'svjetlije' ...
Ovo što napisah sada je offtopic, ali drugačije ne bih znala odgovoriti na ...hm..pitanje .
|