Nojev brod

2

Nojev brod

offline
  • Pridružio: 11 Jun 2008
  • Poruke: 36
  • Gde živiš: Sever Gornje Mezije

1. Тузор, оно што си написао (ни)је парадокс. 21.XI рече «Možda bi današnji Noje, zgrožen svojom vrstom, potrpao u Arku samo ostale životinjke, i prepustio plovilo Božanskoj milosti, bez ljudskog faktora na mestu "krmanoša", staratelja i hranitelja? Ostao bi možda, čemerne duše, da podeli sa "vrsnicima" ono što neumitno dolazi...», а 23.XI кажеш «Boka94, već tvoj prvi post je zaslužio adekvatan tretman, odnosno podsećanje da na ovom forumu (kao, uostalom, ni na drugim forumima u okviru MyCity) nema pisanja za druge (sastavi, teme, maturski radovi i sl).». То значи да реченица из 21.XI (не)значи допринос молби коју је изнела Бока94 (?). (Не)значи јер (не) постоји претпоставка да Бока94 тражи да јој се напише састав. Сириусово питање је и даље питање не и констатација. Констатацијом је постало оног тренутка када је Сириус помислио да не разуме питање. Он заиста и није разумео питање, (ал)и (ни)је схватио (је) да (не)разумевањем може (по)моћи.

2. «Ti, i pored zahvalnosti onima "koji su ti nešto napisali", upućuješ i skriveni prekor: "To mi je trebalo tog dana kad sam napisala, a sad je kasno". Pokušaj ubuduće da o nekim stvarima razmišljaš ne samo kroz prizmu zadatih tema, nego makar malo šire, i pokušaj da o nečemu bitnom razmišljaš i posle truda koji ulažeš u pisanje na zadate teme.» - Зашто би упутила прекор када је већ написала то нешто што јој је требало тог дана? Сугестија (из 23.XI, 07:20) постаје несврховита онда када се види да је Бока94 уствари и размишљала неовисно од теме коју је поставила. Скривени Бокин прекор види само онај који види ту скривеност. Та скривеност то више није јер је обелодањена. Обелодањена је скривеношћу. Зато и није скривена јер је скривено видљива. Дакле, Тузор, ти желиш да видиш Бокин прекор (као што ја желим да у реченици «Na ovom forumu uvek si dobrodošla, ali ubuduće ne očekuj da neko piše ZA TEBE» видим «уколико наставиш очекивања од другог, нећеш бити добродошла на овом сајту и избацићемо те» ?) ? У ком контексту Бокин већ написани рад није битно размишљајућ ? Вероватно у оном у којем је Бока94 апсолутно желела да јој се напише већ готов рад. С обзиром да је она тај рад (или шта је већ?) написала неовисно од MyCity-ја, аутоматски то значи да је већ размишљала шире па самим тим и битно. По тој рачуници, урађен Бокин рад је широко размишљајућ. Међутим, како размишљање може (п)остати битно и након битно-урађеног битног задатка ? Бока је уложила труд да се обрати учесницима овог Форума јер је битно размишљала да ће нешто овде написано бити битно. «Pokušaj ubuduće da o nekim stvarima razmišljaš ne samo kroz prizmu...» - могуће, Тузор, да си овде претпоставио да (не)урађеност (не)претпоставља могућност (не)континуитета размишљања о задатој теми (?). Како уопште размишљати неовисно од задатости теме: зато што је труд (уложен у писање теме), ограничавајућ задатошћу теме, виђен као немогућ да буде другачији, односно да је тема ограничена задатошћу труда. Само уколико (ни)је труд задат (вештачки приморан да то буде) оправдано је размишљати о томе да размишљање задато темом није исто што и размишљање ван задатости теме. Зато се готов, решен, урађен рад сматра да је та решеност задата и као таква омогућавајућа за незадато размишљање о задатом. У том смислу, ја не видим да би урађен рад на тему «Da li ljudski rod zasluzuje nojev brod?», који би био стављен на интернет, потпуно онемогућио Боку да размишља (не)овисно од те стављене теме, па самим тим онемогућио да размишља и после обављено-битног задатка. Зато је објашњиво зашто је сваки коментар на овој теми (до 22.новембра у 13:37) био потенцијално задат (решив) и, као такав, незаслужив да буде заслужен.
Лажно представљање да је туђ рад мој рад је оправдавајућ (тј. губи се лажност) уколико треће лице поверује да је то рад једног лица (лица које се представља да је аутентичан аутор). Оправдавајућ је и у случају да прво лице (аутентични аутор) поверује преузимачу текста који (преузимач) увери (докаже) да је туђи рад заиста употребљен као туђи рад (цитирање и тд.). Међутим, опет може све зависити од трећег лица јер оно (3. лице) може довести у питање аутентичност самог аутентичног аутора. Уколико нпр. мњење почне придавати значај генијалности идеја једног аутора (који је буквално украо идеју неког другог) само мњење заташкава (помаже лопову) истину конзумирањем исте (тиме омогућавајући благодети крадљивцу). Истина је и да је јавност исмејала аутентичног (е, сад, да ли је заиста аутентичан ?) Алфреда Вегенера. Потпуно је истина да је Вук Караџић конструисао азбуку као што је лаж да (ни)је Вук знао за Саву Мркаља / Лука Миловановог (истина је и да је Вук био против црквено-словенско-руског језика а то да ли је данашњи књижевни језик против народног језика...). Аутентичност зависи од истине а она је релативна. Зато и лаж може бити аутентична. Односно све се (не)може довести у питање (чак и невиност човека који није убио а доказали му да је убио што је парадокс, али парадокс је истинит односно неистинит уколико се докаже супротно, али остаће парадокс). Вера (ни)је доведена у питање, зато и (не)живимо у свеопштој (не)истини. Да ли смо заслужили да нас Ноје укрца у барку, односно да ми уђемо а он нека остане да се дави у долазећој стихији, добрим делом зависи од тога да ли Бокина наставаница нашој Боки да адекватну оцену за (не)урађени рад... Да ли је оцена адекватна ? Хе, хе... много питате. Ништа онда, удавићемо наставницу... smešak



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • natrix 
  • Zauvek prijatelj foruma
  • Pridružio: 21 Nov 2007
  • Poruke: 2196

Huh, izgleda da će se na barci naći jedno bokina učiteljica....al pod uslovom da nije ocenila (ne)postojeći rad Cool



offline
  • tuzor  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 03 Sep 2007
  • Poruke: 4115
  • Gde živiš: U Kraljevstvu duha

Хијеракул,
Бављење денотацијом нечијег израза не подразумева и детонацију.

Што се мене тиче, нека свако види оно што жели да види, с тим што не ваља претеривати у покушајима да ствар сагледамо другим ("туђим") очима. Јесте "уживљавање" у изворном смислу вид досезања осећаја јединствености и целине, али претеривање и (ничим неизазвано) истрајавање у томе, и то пре свега у чисто појавним облицима, може бити више од штете него од користи.

offline
  • Pridružio: 05 Apr 2008
  • Poruke: 20

Hijerakul ::Та скривеност то више није јер је обелодањена. Обелодањена је скривеношћу. Зато и није скривена јер је скривено видљива.

Ma kakvi Aristotel i Platon su za tebe male bebe. Laughing

offline
  • Pridružio: 11 Jun 2008
  • Poruke: 36
  • Gde živiš: Sever Gornje Mezije

Sasvim se slažem da ''denotacija'' ne podrazumeva i ''detonaciju''. Stvar je u tome što ona zaista ne podrazumeva isključivost, već podrazumevajuću i mogućnost i isključivost podrazumevanja. U tom smislu, (de)notacija zaista može i podrazumevati detonaciju, ali isključivo ne samo to i isključivo samo to.

Pretpostavljam da si pokušano sagledavanje (''tuđim'' očima) direktno povezao sa uživljavanjem (jednim njenim oblikom koji označava dosezanje pomenutog osećaja) – ovu pretpostavku baziram na ''preterivanju''. Međutim, ako jedan oblik uživljavanja nije vid dosezanja osećaja celine, već podrazumeva vid dosezanja osećaja nejedinstvenosti (osećaja koji rastemeljuje), onda takav pokušaj sagledavanja ne može biti dis-kvalifikovan ne-valjanošću (ne)preterivanja (u tom smislu, pomenuto uživljavanje ima ne samo izvorni smisao već i nešto van takvog smisla jer, po tome, izvorni smisao nije osećaj nejedinstvenosti). U takvom kontekstu tvoje ukazivanje ne štetnost ima smislenost jer samo onaj vid uživljavanja koji ima dosezljivost osećaja celovitosti, a koji je ''izvorni'', može jedino biti štetan (jer ''uživljavanje'' ima različitost oblika a isto tako ima i mogućnost preteranosti i istrajnosti).
Čini mi se da je problematika moguća i u onome kada ''uživljavanje'' (u smislu oblika dosezanja osećaja jedinstvenosti i celine), i to ono ''uživljavanje'' koje je održivo preterivanjem i istrajavanjem kao takvim, može biti više od koristi nego od štete jer je, kao takvo, moguće i u obrnutom slučaju, čak i kroz čisto fenomenološke oblike. U tom slučaju, apsolutnost štetnosti (koja je, i kao takva, relativna – odnosno, kako kome, jel Tuzor) i korisnosti ne postoji, ali nije i nemoguća.

Zato reč «neka» (u «нека свако види оно што жели да види») ne-istovremeno jeste i nije u međusobnoj denotaciji sa «s tim što» (u «с тим што не ваља претеривати у покушајима да ствар...») jer me nagoni da postavim pitanje (bez obzira da li je ne-svrhovito jer je svakako nesvrhovito u nekom smislu) «A zašto, Tuzor, dižeš ruke od onog viđenja koje te pogrešno interpretira – zašto te nije briga; da li to znači da je moja ''konstatacija'' – u kojoj želiš da svako sledeće Bokino očekivanje bude shvaćeno nedobronamerno i kao takvo odbacujuće – zaista može biti istina» ali i konstataciju «aha, Tuzor je u drugom delu svoje rečenice – one koja počinje sa ''с тим што'' – već odgovorio na moje 1. pitanje», međutim i ovo «iako je verovatno odgovorio na to moje 1. pitanje, da li drugi deo rečenice nužno stoji u vezi sa prvim delom», pa onda «ako nužno stoji, da li je nužno da nužno stoji».

Slična stvar je i sa «Na ovom forumu uvek si dobrodošla, ali ubuduće ne očekuj da neko piše ZA TEBE» gde su ''uvek'' i ''ali'' u omogućavajućoj (de)notaciji. Gubi se svrhovitost (ne)mogućnosti pisanja ''za tebe'', ''za druge'' ili pisanja ''za sebe'' jer bez obzira kakve je prirode to pisanje, ono ''uvek'' podriva podrazumevajuću (spajajuću) odvojivost onog ''ali'' postajući «ali uvek» ali i razara ga i kao takvo postaje «uvek sa zauvek uništenim ali». Međutim, svrhovitost bilo koje prirode pisanja (ovde u primeru ''za tebe''/''za druge'') nadvladava (tj. uspostavlja novi smisao onog ''uvek'' i onog ''ali'') onog trenutka kada se dobronamernost shvati kao upućivanje na postojanje samosvesnih potencijala viđenja kao rastemeljivanja (''detoniranja'') svakog budućeg opscenjujućeg (opscenjujuće svrhovitog) očaja koji onemogućava to pisanje.
Problem je ovde što takva dobronamernost (u čisto pojavnim oblicima) može ostati nemoćna pred mogućnošću agnostikovanja (prenebregnuća) da je taj samosvesni potencijal uopšte moguć odnosno da je viđenje takvog potencijala uopšte moćno ili moguće.

«уколико наставиш очекивања од другог, нећеш бити добродошла на овом сајту и избацићемо те» ?
Notirana reč «хоћу желети» sasvim se lako može (ukoliko može) detonirati (postavljenim upitnikom) u «основаност изазваности хтења жеље». Ne bih se baš kladio, Tuzor, da ti zaista apsolutno želiš da konstantnost Bokinih očekivanja posmatraš kao apsolutno izbacujućim (da li je ovo moje uverenje, tj. da li je htenje moje želje da se ''ne kladim'' u to, osnovano ?), ali bih se kladio da ćeš konstantnost Bokinih (''Boka'' je ovde samo primer – umesto nje može stajati ''Hijerakul'') ne-očekivanja morati želeti posmatrati potencijalno-osnovano (potencijalno-apsolutno) izbacujućim (da li je htenje moje želje da se ''kladim'' u to osnovano ?).
Problem sa ovom ne-srećnom reči «želim» ili «želeti» (tu su i međusobne kombinacije glagolskih oblika) je što samim obelodanjivanjem (bez obzira na ovisnost od upitnika) vrši opsenu da je isključiva. U tom smislu, ta op-senost koja očarava je štetna pošto je preterano jedinstveno-celovita i kao takva – štetna. Šteta je ovde privid ali razarajući privid koji to (ne)mora biti.

Moj tekst od 24.XI zaista nije uzeo u obzir paradoks u kojem je Boka, a zato i jeste samorazumljiv bez Bokinog paradoksa, odnosno neistinit je bez njega ali celi tekst jeste istinit ukoliko je bez njega.
Nije jasno kakve veze ima učiteljičin stav sa stavom učesnika ove teme s obzirom da je Boka zaboravila da uđe na sajt i s obzirom da je ta zaboravljenost kao takva direktno diskvalifikovala (ne)zasluženost stavova bilo koje prirode da su. Boka (ni)je uputila prekor jer je napisala rad koji je, kako ga ona vidi, isprazan. Prekor je, dakle, uputila (sebi pošto je zaboravila da vidi moguće poruke / drugima što joj nisu napisali rad ?) (?).

Luki-SB-u: Čudno je da mi je to rekao i Anaksimen – naravno, dok smo još bili u dobrim odnosima Twisted Evil

Ja sam na dobrom putu da vidim da ljudski rod zaista ne zaslužuje taj prokleti brod ali u smislu da nas brod nije zaslužio, odnosno da je zreo da se razbije o stenje i potone na dno a mi da ga sa pristojne udaljenosti na bezbrižnoj peščanoj ili litičnoj obali gledamo i razmišljamo o beskrajnim zvezdanim daljinama... Složiće te se da je to mnogo bolje nego da nas ta ista barka deložira a posle da nam se smeje iza leđa. Ne znam za vas, ali ja nisam isključio i mogućnost da sa brodicom napravim dil i zajedno odemo ostavljajući i Noja i vas sve Mr. Green

offline
  • natrix 
  • Zauvek prijatelj foruma
  • Pridružio: 21 Nov 2007
  • Poruke: 2196

E ja bi radije ako mogu da biram i ako sam zasluzila da se recimo nadjem na njemu, izabrala svemirski brod, ipak kad pomisim Nojeva barka deluje retro, ukrcati se na nju značilo bi mozda da će se sve kad tad ponoviti..
Nojeva barka me asocira na čoveka kao fizičko biće a svemirski brod na našu kosmičku i metafizičku suštinu

offline
  • Pridružio: 25 Avg 2008
  • Poruke: 740
  • Gde živiš: na bezbednom rastojanju od pojedinih

OOOOO...Spoznaja ne pociva samo na istini,vec i na zabludi,a zablude su najzad vise cinile veci deo fundamenta istine,i ako se o jednoj stvari ne zna,sta je ona,onda vec to znaci povecanje spoznaje,ako se zna,sta ona nije...

offline
  • tuzor  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 03 Sep 2007
  • Poruke: 4115
  • Gde živiš: U Kraljevstvu duha

Hijerakul ::Pretpostavljam da si pokušano sagledavanje (''tuđim'' očima) direktno povezao sa uživljavanjem (jednim njenim oblikom koji označava dosezanje pomenutog osećaja) – ovu pretpostavku baziram na ''preterivanju''.
С обзиром да је твоја претпоставка неадекватна, онда и цела конструкција на њој подигнута нема стабилност, и подложна је рушењу.

Citat:Čini mi se da je problematika moguća i u onome kada ''uživljavanje'' (u smislu oblika dosezanja osećaja jedinstvenosti i celine), i to ono ''uživljavanje'' koje je održivo preterivanjem i istrajavanjem kao takvim, može biti više od koristi nego od štete jer je, kao takvo, moguće i u obrnutom slučaju, čak i kroz čisto fenomenološke oblike. U tom slučaju, apsolutnost štetnosti (koja je, i kao takva, relativna – odnosno, kako kome, jel Tuzor) i korisnosti ne postoji, ali nije i nemoguća.
Тако је. Чини ти се.

Citat:Zato reč «neka» (u «нека свако види оно што жели да види») ne-istovremeno jeste i nije u međusobnoj denotaciji sa «s tim što» (u «с тим што не ваља претеривати у покушајима да ствар...») jer me nagoni da postavim pitanje (bez obzira da li je ne-svrhovito jer je svakako nesvrhovito u nekom smislu) «A zašto, Tuzor, dižeš ruke od onog viđenja koje te pogrešno interpretira – zašto te nije briga».
Нагони су често необјашњиви са разумског становишта, што не значи да се не може разумети њихов интензитет. Ваљало би, ипак, јасно раздвојити појмове "денотација" и "конотација", пошто иначе настаје права збрка, како у мишљењу, тако и у његовом исказивању. На један посредан, около-прилазећи начин, ти си у праву: Заиста ме није брига због "виђења које ме погрешно интерпретира", тако да и употребљена реч "нека" може/треба/ да укаже на равнодушност, а не на супстрат жеље исказан на заповедан начин.

Citat:Problem je ovde što takva dobronamernost (u čisto pojavnim oblicima) može ostati nemoćna pred mogućnošću agnostikovanja (prenebregnuća) da je taj samosvesni potencijal uopšte moguć odnosno da je viđenje takvog potencijala uopšte moćno ili moguće.
Проблем је овде очигледна преокупација смисленошћу и вредношћу изјава других, при чему се те изјаве уопште не односе на онога ко осећа да је "позван" да их тумачи. Можемо ми и да устврдимо да је све у међусобној повезаности, али тешко да можемо да оправдамо потпуно "скретање" са теме. Камо среће да је уложени труд, манифестован у опширним постовима, изнедрио сврховит допринос теми... Али, када све започне овако:
Citat:da li ljudski rod zasluzuje nojev brod???sta mislite.neka mi neko napise ali brzo...
онда стварно треба добро проценити како постићи основни циљ: Развој добре теме за дискусију, а при томе испоштовати правила која важе на овом форуму.

Даље "бактање" у вези смислености денотираних превода онога што је изјављено стварно не би имало смисла, поготово везано за "основаност изазваности хтења жеље", и константност нечијих очекивања.

Citat:Ja sam na dobrom putu da vidim da ljudski rod zaista ne zaslužuje taj prokleti brod ali u smislu da nas brod nije zaslužio, odnosno da je zreo da se razbije o stenje i potone na dno a mi da ga sa pristojne udaljenosti na bezbrižnoj peščanoj ili litičnoj obali gledamo i razmišljamo o beskrajnim zvezdanim daljinama... Složiće te se da je to mnogo bolje nego da nas ta ista barka deložira a posle da nam se smeje iza leđa. Ne znam za vas, ali ja nisam isključio i mogućnost da sa brodicom napravim dil i zajedno odemo ostavljajući i Noja i vas sve Mr. Green
Најзад нешто и о теми! Грешим ли, ако устврдим да је по теби тај брод/барка недостојан да прими наш људски род, који заслужује нешто много боље, с обзиром на суштинску опредељеност ка размишљању "о бескрајним звезданим даљинама"? Збуњује ме само твоја (могућа) спремност на прављење дила са том "бродицом", пошто би (у случају реализације дила) на конклудентан начин исказао и свој однос према "заслугама" људског рода. Wink

offline
  • Pridružio: 11 Jun 2008
  • Poruke: 36
  • Gde živiš: Sever Gornje Mezije

Danki: Sasvim moguće (ali ne) i (ne)moguće. Ovde je zabluda u kretanju što ne-znači da postoji mogućnost da zabluda ostane zabluda a samim tim nemogućnost spoznaje – nemogućnost spoznaje. Onda se ne zna šta ona nije a ne zna se šta ona jeste. Jeste da se ona ne zna šta je, ali ipak... Zabluda je istovremenost većeg dela istine i njen manjak, manjak preovlađuje većim delom većeg dela, jel...EEEEE smešak

«С обзиром да је твоја претпоставка неадекватна, онда и цела конструкција на њој подигнута нема стабилност, и подложна је рушењу.»
Sasvim ispravno, ali onda samo u jednom slučaju – u onom u kojem isključivost viđenja osnovanosti (osnovanosti podložnosti rušenja celovitosti) kvalifikuje («s obzirom») da je isključivost pretpostavke (koja je povezala ''uživljavanje'' i ''sagledavanje'') bazirana isključivo na povezivosti ''uživljavanja'' i ''sagledavanja''. Dakle, ispada da je van tog slučaja ona moguće-izgradivo-stabilna. Tu se ne bih potpuno složio. Ja sam konstrukciju i izveo na nečemu što je van te pretpostavke ali bez nje (pretpostavke) ne bih mogao podići konstrukciju. To nešto je univerzalno stanovište koje povezuje i isključuje smislenost pretpostavke. Bez neuniverzalne pretpostavke pomenuto univerzalno stanovište može i nemora biti smisleno. U tom smislu, cela konstrukcija je rušiva samim delovima njene celine i bez ne-adekvatnosti moje pretpostavke. Tako je. Čini ti se da je cela konstrukcja rušiva s obzirom na adekvatnost ''sobziravajuće'' pretpostavke.

«Нагони су често необјашњиви са разумског становишта, што не значи да се не може разумети њихов интензитет. Ваљало би, ипак, јасно раздвојити појмове "денотација" и "конотација", пошто иначе настаје права збрка, како у мишљењу, тако и у његовом исказивању. На један посредан, около-прилазећи начин, ти си у праву: Заиста ме није брига због "виђења које ме погрешно интерпретира", тако да и употребљена реч "нека" може/треба/ да укаже на равнодушност, а не на супстрат жеље исказан на заповедан начин.»
Sa razumskog stanovišta ne-često se (ne)može objasniti (n)i intenzitet nagona koji nagoni da se (ne)razume razumsko stanovište koje pokušava objasniti razumsko stanovište nagona koji nagone razumevanje razumskog stanovišta da intenzivira razum nagonskog stanovišta koji nagoni razum, što ne znači da se ne može razumeti intenzitet njegovog razuma... Prava zbrka u mišljenju i njegovom iskazivanju zaista može izazvati mešanje pojmova (bilo koji da su), ali i mešanje pojmova može izazvati zbrku u mišljenju, kao što i zbrka može izazvati nezbrkano mišljenje valjanosti da nevaljanost nezbrkanog (tu sam ja jer zaista sam nezbrkano nerazlikovao denotaciju i konotaciju – mislio sam da je to jedno te isto Bebee Dol , hvala) mešanja omogućuje zbrku. Dakle, postoji viđenje da postoji mogućnost zbrke. Zbrka je ovde privid s obzirom da je mogućno njeno postojanje u saznanju da je nastala mešanjem pojmova. Valjanost je jedino moguća nevaljanošću mešanjem pojmova ? Tako je. Čini mi se da je zbrka u mišljenju moguća i ne mešanjem pojmova. Supstrat želje iskazan na zapovedan način (očigledno preokupiran smislenošću i vrednošću ne-valjanosti) da je specifičnost valjanosti u jasnom razdvajanju pojmova, omogućava zbrku u mišljenju koje zbrkano ne-identifikuje ne-zbrkanost kao ne-jasnost razdvajanja pojmova. Ravnodušnost je u nepostojanju htenja želje da postoji ne-razdvojivost ne-valjanosti ?

Problem je ovde očigledna nemogućnost viđenja da je osnovni cilj (tj. razvoj) već postignut, odnosno da nikada i nije postojao. Brzinsko pisanje (ni)je moralo omogućiti isključivost teškoće usklađivačeve procene načina postizanja cilja. Zahtev (iz 1. Bokinog posta) opscenjuje da je (ne)ostvarivo-(ne)omogućujuće (ne)moguć. On doprinosi 1. omogućavanju viđenja da je zahtev moguć – isključivo usredsređenje na zahtev/odgovor; 2. omogućavanju viđenja da je zahtev nemoguć – isključivo usredsređenje na zahtev brzine i(li) etičnost robotizacije (gotovog ne-preuzimanja teksta); 3. onemogućavanju v. da je z. moguć – isključivo usredsređenje da je odgovor na zahtev nemoguć / usredsređenje na mogućnost odgovora neovisnog od ne-mogućeg zahteva; 4. onemogućavanju v. da je. z. nemoguć – isključivo usredsređenje na istovremenost ne-mogućnost odgovora i ne-mogućnost zahteva. (Ova kombinatorika je podložna opovrgavanju i dopuni).
Možemo mi da ustvrdimo da ništa nije u međusobnoj povezanosti, a da ne možemo lako opravdati potpuno ''skretanje'' sa teme.
Kamo (ne)sreće da je uložen trud, iskazan u opširnim/kratkim postovima, zaista iznedrio zaista be-smislenost opširnih postova, zatim be-smislenost truda kuckanja besmislenih postova, ali i samu be-smislenost viđenja besmislenosti postova kao i samog viđenja da je to viđenje besmisleno.
Subjektovo dekonotacirajuće navođenje (navođenje da se opširnost postova – bez obzira na be-smislenost – izmesti na korisnost koja izmešta na cilj) omogućava da se vidi subjektova nemogućnost viđenja neomoguć(avaj)u(ju)ćeg viđenja subjektove nemogućnosti koja je kao takva omogućavajuća ali samo u smislu mogućeg. Pogotovo što konstantnost očekivanja istog tog subjekta, očekivanja (o)d(o)govora, zaista ne da ne bi imalo smisla nego nema smisla (ne samo zato što može/treba/ totalno nemati smisla nego zato što objedinjuje istovremenost ne-objedinjavanja – tj. bezvremenost – totalnosti besmisla i totalnosti smisla < – ovo je rušivo).

«Problem je ovde što takva dobronamernost (u čisto pojavnim oblicima) može ostati nemoćna pred mogućnošću agnostikovanja (prenebregnuća) da je taj samosvesni potencijal uopšte moguć odnosno da je viđenje takvog potencijala uopšte moćno ili moguće : Проблем је овде очигледна преокупација смисленошћу и вредношћу изјава других, при чему се те изјаве уопште не односе на онога ко осећа да је "позван" да их тумачи.»
Zaista se ne odnose na one koji treba(ju) da budu pozvani da ih tumače, pošto se već uopšte ne odnose na one koji su već pozvani. Svojevremeno mi je jedan glas rekao da ne gledam samo kroz prizmu. Poslušao sam ga. Shvatio sam da ni prizmu ne vidim. Prizma je oduvek bila tu samo što nikada nije postojala. Taj glas sam ja. Nekada sam imao taj potencijal – bio je nemoguć. Nisam znao da potencijal uopšte nepostoji...bilo je vreme da postanem onaj koji će misliti da treba da bude pozvan...

Konačno ništa o temi:
Mogu ja, Tuzor, odgovoriti na pitanje ali se bojim da bi odgovor ukazao na opravdanost pitanja koje (s obzirom da je besmisleno) ne doprinosi svrsi teme i kao takvo ne poštuje pravila koja važe na ovom forumu. Osim toga, neovisno od međuinterakcije pitanja i odgovora, sam odgovor bi bio protivan neobesmišljavajućem Pravilniku. Ali, s obzirom da je odnos, gore iskucanih izjava i onoga koji je pozvan da ih tumači, ipak postojeći, odgovaram:

1. grešiš;
2. ne grešiš;
3. ne znam da li ne-grešiš;
4. lažem da ne znam da li ne-grešiš;
5. nemam pojma;
6. ne znam, pošto i mene zbunjuje;
7. zbunjuju me tvoja pitanja;
8. zbunjuje me tvoje zbunjivanje;
9. neću da ti kažem;
10. Svakako, jer razmišljanje o beskrajnim daljinama nužno povlači razmišljanje o ograničenosti istih kao i o beskrajnosti tih ograničenja beskrajnom ograničenju beskrajnog ograničenja beskrajnosti neograničavanja beskrajnutog. Natrix me je podsetila (jer ni-sam znao) da je Barka ''retro'' i kao takva stalno vraćajuća i da će posle nje biti ponovo neka druga Barka (suštinska, antisuštinska ili svemirska – sve jedno ali nije). Priželjkujući razbijanje Barke, priželjkujem razbijanje stalnosti vraćanja Barke i njenog večnog nepovrata. Bez nje, ''konačno-ću-videti'' da Barka nema svrhu sopstvenog vraćanja jer i bez nje mi ostaje da gledam u ''beskrajne zvezdane daljine''. Barka nije zaslužila da pomoću nje progledam kosmos jer ja sam Barka. Ja sam sopstveno vraćanje Barke. Brod svakako ne zaslužuje gledače beskrajnih zvezdanih daljina jer je on taj koji stremi gledanju beskrajnih zvezdanih daljina (stremi, ne gledanju, već samim beskrajnim zvezdanim daljinama) i ne dozvoljava mi da preuzmem njegovu mogućnost – smeje mi se. Mogućnost da ne vidi zvezde. On zaslužuje mene mnogo boljeg. Ja zaslužujem njega mnogo boljeg. Nezaslužujemo se. Brod nepostoji. Postoje samo gledači zvezda. Brodovi koji gledaju zvezde. Čak ni oni nepostoje – postoje zvezde koje gledaju gledače koji nepostoje. Nema zvezda...
Još niko nije napisao sklapanje dila osim mene pa mi je delovalo originalno; ne brinite, pre no što me Brod bude izmestio raskrstiću i sa njim, bez obzira što nam je dil pod ugovorom. Ljudski je to. Moguće da sam mislio na to da taj Kjerkegorov uspavani ljudski rod nije moj nego vaš: ja čak i nisam čovek...ja sam Nadčovek...

A, da. Umalo zaboravih: Wink

offline
  • tuzor  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 03 Sep 2007
  • Poruke: 4115
  • Gde živiš: U Kraljevstvu duha

Hijerakul,

Daleko obzirnije i adekvatnije bi bilo da si ovog "mistera" Wink stavio na početku svog glomaznog posta. Onda bi makar bilo jasno šta potencijalnog čitača tvog pisanija iščekuje do kraja poruke. Ovako, specifična mešavina hegelijanskog rukopisa i stila "Lužičanina" M. Mladenovića ukazuje na (željenu) potvrdu vrednosti apsurda, kao jedine logične konstante u obesmišljenom vremenu.

Tačno, zbrka je moguća i nemešanjem pojmova, ako o samom pojmu nemamo pojma. Budi ubuduće "tek postojeći", a ne "samo postojeći", a najbitnije od svega - budi SVOJ, i ne poseži za odgovorima drugih (znam da odlično razumeš ovo što sam napisao). Takođe, povedi računa o pravopisu: nepostoji se piše odvojeno (ne postoji), sve jedno se piše sastavljeno (svejedno), nezaslužujemo se piše odvojeno (ne zaslužujemo). Ili ovo prenesi tome kome treba.

Ovo je istovremeno i kraj OT.

Svako buduće insistiranje na bespredmetnoj diskusiji biće adekvatno tretirano. Razumemo se, zar ne? smešak

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1094 korisnika na forumu :: 60 registrovanih, 7 sakrivenih i 1027 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Asparagus, babaroga, bankulen, bojanM84, bokisha253, BORUTUS, BraneS, brundo65, ccoogg123, CrazyDiablo, Dannyboy, djboj, Djokkinen, Doca, DonRumataEstorski, DragoslavS, Duh sa sekirom, dule10savic, GandorCC, GenZee, Grah0, helen1, ikan, Ivan Campo, kunktator, kybonacci, ljuba, ljubacv, loon123, LUDI, Luka Blažević, mean_machine, Metanoja, mgolub, milenko crazy north, milimoj, misa1xx, naki011, Nemanja.M, nenad81, novator, opt1, Panter, panzerwaffe, Parker, royst33, sap, sasakrajina, savaskytec, Seeker, slonic_tonic, solic, stalja, Stija zmija, theNedjeljko, VJ, vladulns, voja64, Wrangler