Osvajanje sreće - Bertrand Rasel

Osvajanje sreće - Bertrand Rasel

offline
  • Pridružio: 17 Jul 2005
  • Poruke: 3097
  • Gde živiš: "Daleko od Negdje"

Knjiga se sastoji od dva dijela. Prvi dio se zove Causes of Unhappiness a drugi Causes of Happiness ili Uzroci Nesrece i Uzroci Srece.

Prvi dio

Chapter One - What makes people unhappy?/Zbog cega su ljudi nesretni?

"Zivotinje su sretne dok imaju zdravlje i dovoljno hrane."

Knjiga koja pocinje ovakvom recenicom, ne moze da ostavi nikoga ravnodusnim. Poruke i putokaze koje nam pisac otkriva do puta srece su i sada pred nama i sto je najvaznije, svima dostupni. Neki od problema i dalje muce ljude danasnjice, mada je knjiga napisana 1930 godine. Rasel nam objasnjava kako pojava nesrece lezi djelimicno u socijalnom sistemu a djelimicno u nama samima. Sa pitanjem "Cemu srljati ka bogatsvu, kada i sami bogatasi priznaju svoju bijedu i ubogost." on nam daje izbor puta i izbor vlastite nesrece. Jeste, mozda ce put ka bogatsvu na neko vrijeme ukloniti ili umanjiti osjecaj "nesretnosti", ali dobitak zeljenog ne rjesava problem. On sam pise kako nije rodjen sretan, da nije uzivao u zivotu i da je razmisljao cak i o samoubistvu u ranim pubertetskim godinama, a da ga je ljubav prema matematici sacuvala u zivotu. Nakon svega, tvrdi da je nasao nacin da uziva u zivotu a da je to postigao tako sto je otkrio stvari u kojima uziva, skoncentrisao se na skupljanje istih. Jedna od tih stvari je okupiranost samim sobom. Valjda svi znamo koliko nekome treba vremena da upozna sam sebe? Ja i dalje mislim da je jedan zivotni vijek malo.

"The psychological causes of unhappiness, it is clear, are many and various. But all have something in common. The typical unhappy man is one who, having been deprived in youth of some normal satisfaction, has come to value this one kind of satisfaction more than any other, and has therefore given to his life one-sided direction, together with a quite undue emphasis upon the achievement as opposed to the activities connected with it."


Chapter Two - Byronic Unhappiness/Bayronovska nesreca

"It is common in our day, as it has been in many other periods of the world's history, to suppose that those among us who are wise have seen through all the enthusiasms of earlier times and have become aware that there is nothing left to live for."

Kaze Rasel da postoje ljudi koji su ponosni na svoju nesrecu. A kaze da postoje ljudi koji ne vjeruju "sretnim nesretnicima" da su nesretni, jer su potajno sretni (?). Autor ukazuje na to da ce svaki pametan covjek biti sretan okoliko koliko mu to mogucnosti omogucavaju. To je naravno pod uslovom da covjek zna razloge zbog kojih je nesretan a koji su mu u vecini slucajeva nepoznati.

"Over and over again in an endless purposeless cycle men and are born and die without improvement, without permanent achievement, day after day, year after year."

"We are at the present day passing through a somewhat confused period, when many people have thrown over the standards without acquiring new ones. This leads them into various troubles, and as their unconscious usually still believes in the old standards, the troubles, when they come, produce despair, remorse and cynicism. "

"Again: love is able to break down the hard shell of the ego, since it is a form of biological cooperation in which emotions of each are necessary to the fulfillment of the other's instinctive purpose."



Chapter Three - Competition/Takmicenje

U ovom dijelu se pravi razlika izmedju "borbe za zivot" i "borbe za uspjehom". Pokusaj autora da u stvari razdvoji bitnost i vaznost izrazavanja i misaone revolucije i zloupotrebe. Kada neko kaze da je "borba za zivot" najcesci uzrok njegove "nesretnosti", on u stvari misli na ukletu borbu natjecanja za uspjehom i titulama. Naravno, ovo se odnosi na uspjesne poslovne ljude koji su zaboravili na prioritete upadajuci u poslovno "vilino kolo". Takodje se uporedjuje zelja i volja, a naravno i srljanje, ka tom istom uspjehu (koji toliko cesto zna da bude i propast) sa sljepilom njegove "religije" i samo-svjesnim unistenjem i sebicnim razmisljanjem da samo uspjeh moze da donese srecu.

Chapter Four - Boredom and Excitement/Dosada i uzbudjenje

Dosada se kvalifikuje kao ljudska emocija. Navodno, samo covjek moze da osjeti dosadu.

"Boredom is essentially a thwarted desire for events, not necessarily pleasant ones, but just occurrences such as will enable the victim of ennui to know one day from another."

"The opposite of boredom, in a word, is not pleasure, but excitement."

"The special kind of boredom from which modern urban population suffer is intimately bound up with their separation from the life of Earth."


Chapter five - Fatigue/Umor

Stigosmo i do umora i misljenja da je on u zdravim dozama zdrav. Poboljsava apetit i omogucava bolji san. Naravno, kada je fizicki umor u pitanju, ovo moze i da pije vodu, ali autor takodje upozorava na drugu vrstu umora, - nervozni umor - koji je, cini mi se popularno dobio ime stres. Doticemo se i neprospavanih noci zbog briga i nerviranja, noci provedene razmisljajuci o problemima kada bi trebali da spavamo i da se odmaramo.

"It is amazing how much both happiness and efficiency can be increased by the cultivation of an orderly mind, which thinks about a matter adequately at the right time rather than inadequately at all the times. When a difficult or worrying decision has to be reached, as soon as all the data are available, give the matter your best thought and make your decision; having made that decision, do not revise it unless some new fact comes to your knowledge. Nothing is so exhausting as indecision, and nothing is so futile."

Za sve one koji posao smatraju bitnijim od zivota, prepisuje se Praznik (za vjernike, mislim da je Crveno Slovo) i samo-terapija da se preispitaju od cega to oni bjeze. Zdrav covjek posjeduje svoj sistem za mentalnu disciplinu, i pridrzavajuci se rasporeda, nece dozvoliti da se mentalno zdravlje narusi zbog "rada".

"Thinking of things at the right time." moze posluziti kao pocetna tacka za ljude koji brinu o svemu i svacemu, i kada treba i kada ne treba.

"Worry is a form of fear." a jedini lijek da se strah pobijedi je da mu se pogleda direktno u oci.

Chapter six - Envy/Zavist

Zavist kao bolest se primjecuje kod ljudi jos u ranim godinama zivota i ljubomora kao posebna vrsta zavisti
Fino podsjecanje na staro-Grcku demokratiju koja se dicila parolom "There shall be none first among us." a gle samo gdje smo danas stigli?
Izbjegavajuci zavist, covjek ima bolju sansu u osvajanju i postizanju srece. Nezadovoljstvo sobom ili svojim zivotom takodje moze da pokrene ovu emociju kod emotivno/intelektualno nesigurne/nestabilne osobe. Savremeni covjek je podlezniji mrznji nego prijateljstvu, otuda i toliki broj zrtava koji upadaju u zamke propagande.

"We have reached a stage in evolution which is not the final stage. We must pass trough it quickly, for if we do not, most of us will perish by the way and the others will be lost in a forest of doubt and fear. Envy therefore, evil as it is and terrible as are its effects, is not wholly of the devil. It is in part the expression of heroic pain, the pain of those who walk through the night; blindly, perhaps to a better resting place, perhaps only to death and destruction. To find the right road out of this despair, civilized man must enlarge his heart as he has enlarged his mind. He must learn to transcend self, and in so doing to acquire the freedom of the Universe."

Chapter seven - The sense of sin/Osjecanje grijeha

"There is a traditional religious psychology of sin which no modern psychologist can accept. It was supposed, especially by Protestants, that conscience reveals to every man when an act to which he is tempted is sinful, and that after committing such an act he may experience either of two painful feelings; one called remorse, in which there is no merit, and the other called repentance, which is capable of whipping out his guilt"

"But the sense of sin in its most important form is something which goes deeper. It is something which has its roots on the unconscious, and does not appear in consciousness as fear of other people's disapproval."


Chapter eight - Persecution mania/Manija gonjenja

"In its more extreme forms persecution mania is recognized form of insanity. Some people imagine that others wish to kill them, or imprison them, or to do them some other grave injury. Often the wish to protect themselves against imaginary persecutor leads them into acts of violence which make it necessary to restrain their liberty. This, like many other forms of insanity, is only exaggeration of a tendency not all uncommon among people who count as normal."

"It is the milder forms that i wish to consider, because they are a very frequent cause of unhapiness."


Chapter nine - Fear of public opinion/Strah od javnog misljenja

Opste odobrenje bliskih nam ljudi je znacajan dio srece u zivotima mnogih od nas. Da bi mi mogli biti sretni i uspjesni, podrska ljudi sa kojima imamo vec postojane socijalne odnose i sa onima s kojima zivimo i provodimo slobodno vrijeme ima i te kako velik znacaj za nase mentalno stanje. Htjeli mi to ili ne, vecina nas zivi pod "formulama" ustaljenim u nasim drustvenim krugovima, i svako ko se i malo izdvaja po slobodi/razlicitosti misljenja je, naravno, izrod. No, i pored cvrsto ustaljenih drustvenih normi i moralnih nacela, uvijek su postojali oni koji su se drsko i hrabro protivili ogranicavanju i sputavanju uma, a da im je pri tome mentalno zdravlje ostalo netaknuto.

"A dog will bark more loudly and bite more readily when people are afraid of him then when they treat him with contempt, and the human herd has something of this same characteristic. If you show that you are afraid of them, you give promise of good hunting, whereas if you show indifference, they begin to doubt their own power and therefore tend to let you alone."

Drugi Dio

Chapter ten - Is happiness still possible?/Je li sreca jos moguca?

"Happiness is of two sorts, though, of course, there are intermediate degrees. Two sorts I mean might be distinguished as plain and fancy, or animal and spiritual, or of the heart and the head."

U ovom dijelu je zapisano, crna na bijelo, da sreca ne zavisi od fizicke ili mentalne sposobnosti, mjesta zivota ili uslovima u kojima zivimo, sreca zavisi od nas samih i sasvim je do nas i nase sposobnosti da je dokucimo i prihvatimo kao dio nas.

"Belief in a cause is a source of happiness to large number of people."

"Not so very far removed from the devotion to obscure causes is absorption in a hobby."

"Fads and hobbies, however, are in many cases, perhaps most, not a source of fundamental happiness, but a means of escape from reality, or forgetting for the moment some pain too difficult to be faced."


Chapter eleven - Zest/Polet

"Perhaps the best way to understand what is meant by zest will be to consider the different ways in which man behave when they sit down to a meal. There are those to whom a meal is merely a bore; no matter how excellent the food may be, they feel that it is uninteresting.
Then there are the invalids who eat from a sense of duty, because doctor has told them that is necessary to take a little nourishment in order to keep up their strength. Then there are the epicures, who start hopefully, but find that nothing has been quite so well cooked as it ought to have been. Then there are the gormandizers, who fall upon their food with eager rapacity, eat too much, and grow plethoric and stertorous. Finally, there are those who begin with a sound appetite, are glad of their food, eat until they have had enough, and then stop.
What hunger is in relation to food, zest is in relation to life."

Life is too short to be interested in everything, but it is good to be interested in as many things as are necessary to fill our days. "



Chapter twelve - Affection/Naklonost

"One of the chief causes of lack of zest is the feeling that one is unloved, whereas conversely the feeling if being loved promotes zest more than anything else does."

Kako ljudi, koji se osjecaju nevoljeno, pokusavaju da kroz zivot zadobiju ljubav, odobrenje ili cak i simpatije od ljudi iz istog socijalnog kruga. Nedostatak ljubavi, kod vecine, izaziva nesigurnost u sebe, koja za sobom povlaci podugacku listu atributa, koji prouzrokuju nezadovoljstvo i nedostatak srece.

Chapter thirteen - The family/Porodica

Bitnost pocetka, za koju je velikim djelom odgovorna porodica, je samo kamen temeljac u izgradnji licnosti. Od tog samog pocetka, od kolicine i kvaliteta ljubavi koju dobijemo kao dijete, zavisi nasa sreca, samopostovanje i kvalitet predstojeceg zivota. Dalje se govori o problemima odgajanja djece i razlicitm stavovima u disciplinovanju i prosirenju porodice.

"The value of parental affection to children lies largely in the fact that it is more reliable than any other affection. One's friends like one for one's merits, one's lovers for one's charms; if the merits or the charms diminish, friends and lovers may vanish. But it is in times of misfortune that parents are most to be relied upon, in illness, and even in disgrace if the parents are of the right sort. We all feel pleasure when we are admired for our merits, but most of us are sufficiently modest at heart to feel that such admiration is precarious. Our parents love us because we are their children and this is an unalterable fact, so that we feel more safe with them than with any one else."

Chapter fourteen - Work/Rad

Rad kao recept za srecu. Nije nam nepoznato da je rad ljudski prijatelj, mada mu se neki i dan danas protive u velikoj mjeri. Covjek koji nema sta da radi, ima slobodu da donosi odluke sta i kako ce da radi sa slobodnim vremenom, a autor tvrdi da to moze biti jako zamorno. Sam rad nas drzi u nekoj vrsti bezbrige dok ga radimo, a za vecinu nas, to znaci 8 sati dnevno. Ne moramo da razmisljamo sta cemo da radimo, jer smo vezani raznim ugovorima i dogovorima, kako i sta treba da se radi dok vrijeme provodimo u kancelariji, tvornici ili bilo kom drugom poslovnom okruzenju.
I samo jedna mrvica u kojoj se spominje nezahvalnost posla koji obavlja domacica.

"The domestic wife does not receive wages, has no means of bettering herself, is taken for granted by her husband (who sees practically nothing of what she does), and is valued by him not for her housework but for quite other qualities."

Chapter fifteen - Impersonal interest/Bezlicna interesovanja

"One of sources of unhappiness, fatigue and nervous strain is inability to be interested in anything that is not of practical importance in one's own life."

Znaci i neke stvari koje samo naizgled izgledaju kao potpuno gubljenje vremena, to u stvari nisu. Sta autor pokusava da kaze je to da prilikom "nebitnih" poslova, nasa svijest je u mogucnosti da na trenutak zaboravi na probleme i brige koje nas u tom trenutku more, i da se tako oporavi i spremi za nove bitke.

Chapter sixteen - Effort and resignation/Trud i rezignacija

Jos jedna ocigledna zabiljeska - nisu svi rodjeni pod sretnom zvijezdom. Sreca u biti zavisi od osobe do osobe, i nije za svakoga ista. Sto ce nekome biti dovoljno za sretan zivot, nekome nece ni za dorucak. Zahtjevi i prihtjevi, koje manje-vise mi sami sebi postavljamo, su pokazatelji i donekle i ogranicenja nase sopstvene srece. Za srecu se treba truditi, ali ne treba zaboraviti na zivot.

Chapter seventeen - The happy man/Sretan covjek

I da na kraju sumiramo, sretan covjek je onaj koji zna da je nesretan ali hoce da si pomogne da izadje iz svoje vlastite dusevne bijede i radi nesto konkretno po tom pitanju. Onaj koji zna da se put do srece sastoji od raznih prepreka, ali ni jedna od njih nije neprevazidljiva (nova rijec u mom rijecniku Mr. Green).



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 26 Jul 2007
  • Poruke: 1075
  • Gde živiš: u blizini

Citat:ali ni jedna od njih nije neprevazidljiva

ali ni jednu od njih nije nemoguće savladati Smile

ili: ali ni jedna od njih nije nepremostiva.... Smile



offline
  • tuzor  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 03 Sep 2007
  • Poruke: 4115
  • Gde živiš: U Kraljevstvu duha

"Cilj mi je jedino bio da saberem nekolike primedbe nadahnute onim što ja smatram zdravim razumom. Sve što bih tvrdio o savetima koje dajem čitaocu, to je da su ti saveti potvrđeni mojim ličnim iskustvima i posmatranjima i da su oni uvećali moju ličnu sreću, kad god sam se u svojim postupcima držao njih. Na osnovu toga ja se se zanosim nadom da će neko iz onoga mnoštva ljudi i žena koji pate od nesreće bez zadovoljstva, možda ovde naći dijagnozu svoga stanja i predlog kako da se spasu. Napisao sam ovu knjigu u uverenju da dobro odmerenim naporima mnogi nesrećni ljudi mogu da postanu srećni".

Bertrand Rasel, Osvajanje sreće; Predgovor

Dopuna: 30 Dec 2008 18:20

Niko ne može da ima nekakvo "objektivno" mišljenje. Zato što je svako mišljenje, u samoj svojoj osnovi, isključivo subjektivno. Inidivudalno. Osobeno. Lično. Ali, moguće je postići objektivnost, koja ništa drugo ne znači, nego istinitost u sagledavanju i saznanju. Ako je naše mišljenje u opreci sa "stvarnošću", tj. realitetom, ništa gore od tvrdoglavog insistiranja na vlastitom pogrešnom mišljenju. Ali, i prihvatanje "objektivnih" činjenica opet mora da prođe put subjektivnog promišljanja, na čijem kraju jeste prosvetljenje - spoznaja saglasnosti svog mišljenja sa stvarnošću. Pogotovo onda, kada razmišljamo o sebi, i promišljamo sebe.

Ako smo saglasni sa navedenim, biće nam lakše da razumemo Rasela kada piše o procenjivanju, odnosno vrednovanju vlastitih zasluga. Sa priličnom dozom vedre duhovitosti, Rasel u osmom poglavlju ("Manija gonjenja"), obrazlažući potrebu da se pojedinac ne lišava pretpostavke o ličnom neuspehu/nepriznatosti usled lošeg kvaliteta svojih opredmećenih "umotvorina", kaže: "Istina je da u istoriji ima nepriznatih zasluga, ali njihov broj je daleko manji od priznatih neuspeha". Very Happy

Jer, ukoliko neko zaista jeste genije, njegova istrajnost ima smisla, pa makar i ne bio priznat u vremenu u kome stvara. On ima ne samo pravo da nastavi svojim putem stvaranja (što Rasel ističe), nego (dodao bih) - i obavezu. Ali, kada je neko samonabeđeni stvaralac, netalentovan a sujetan, naduven poput ćurana sa adekvatnom količinom pameti, onda njegovo istrajavanje biva smešno. Vreme donosi razjašnjenje. Ponekad je potrebno da prođe stotinu, pa i više godina. Ali, nekad je bolje ne čekati prolaz vremena, pogotovo onda kad sve govori da konačno razjašnjenje dolazi posle našeg životnog veka, i kada se naše mišljenje o vlastitim vrednostima ne poklapa sa sudom naših prijatelja. Bravurozni Bertrand savetuje jednu vrstu samozapitanosti, koja ne treba da ostane trajnog karaktera, već da dobije ishod u poštenom i relativno brzom odgovoru samome sebi. A pitanje upućeno sebi treba da glasi: "Da li stvarate s osećanjem nekog neodoljivog podstreka da izrazite neke ideje, ili vas rukovodi želja da se dopadnete?" I pravi umetnik želji pljesak, želi priznanje, ali to ostaje drugorazrednog značaja u odnosu na osnovno: želju da se stvori neko delo. Pravi umetnik "neće da menja svoj stil ako pljeska nema". Onaj kome je pljesak prvenstveni motiv, nema u sebi onu stvaralačku buru, onu stihiju koja ga nagoni u jednom pravcu, pa je zato isuviše prilagodljiv, i može da stvara dela "sasvim drugačije vrste". Takvome čoveku, koji svojom umetnošću ne postigne odobravanje, odnosno priznanje, Rasel savetuje da se okane toga posla.

Sujeta ljudska, i bedni egoizam, dejstvuju tako da se nepriznavanje od strane drugih odmah shvata pogrešnim, neistinitim i nepravednim. Odmah iza ugla ulice takvog smera razmišljanja čekaju i teorije zavere. Kao - sve se urotilo protiv mene. Svi su ljubomorni, pa se zato tako ponašaju. Time se stvaraju uslovi za nesrećan život.

Uostalom, Rasel u nastavku navodi da od drugih ne treba mnogo očekivati. Svako prati uticaj života na vlastito "ja", i ni od koga ne možemo očekivati da stvari posmatra iz našeg ugla, da oseća ono što iz života dotiče naše "ja". "Ne može se ni od koga očekivati da izokrene svoj pravac života za ljubav nekog drugog".

offline
  • Pridružio: 17 Jul 2005
  • Poruke: 3097
  • Gde živiš: "Daleko od Negdje"

I ako ne treba ocekivati zrtve od drugih da bi nas ucinili sretnima, kako objasniti poriv davanja? Takvo sto se ne odbija, ali takodje zna da ostavi ukus iskoristenosti mada se davanje desavalo bez ikakve primoranosti. Tako isto potreba za primanjem datog zna da ostavi osjecaj obaveze. A sve i jedan teret cini srecu teze dokucljivom. Sto vise razmisljam o procitamom djelu, sve mi se vise cini da je Rasel opisao zeljeno stanje vise nego konkretno zivljenje jedinke.

Mada posljednja recenica u tvom postu ima i te kakav smisao, pogledaj samo koliko ljudi upravo to cekaju/ocekivaju? Malo ko je svjestan cinjenice da je njegova sreca u njegovim rukama, ali neki djelovi srece, ako je rasparcamo na djelove, zavise od drugih ljudi. Porodica, npr., moze uveliko da utice na cjelokupno zdravlje pojedinca ukljucujuci i njegovu "srecu". A smatram da je previse ocekivati od obicnog smrtnika da bude irelevantan prema svojim najblizima i dogadjajima iz njihovih zivota.
Svi znamo kako zivot ima svoja iznenadjenja i kako se nesto ustaljeno i utabano, nesto poznato i jako familijarno, moze izokrenuti iz samog korjena postojanja za samo par sekundi. A nepoznato je glavni dio/sastojak straha. Smatram da svako od nas moze da dostigne trenutnu srecu, onu koju u tom trenutku zeli da dostigne, ali da je isto tako moze izgubiti nezavisno od njegove zelje i volje. Htjeli mi to ili ne, jako smo povezani sa spoljnim svijetom i malo ko od nas moze da si priusti totalnu emotivnu izolaciju. Mozda ovo samo moje trenutno (ne)raspolozenje i cinizam govore, ali eto ... osjetih potrebu da podjelim misljenje.

Dubara, najljepsa hvala, ali ja tako nekad ostanem bez adekvatne rijeci pa se onda "ubijem" razmisljajuci i stvarajuci nesto 'nako nakaradno. smešak

offline
  • tuzor  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 03 Sep 2007
  • Poruke: 4115
  • Gde živiš: U Kraljevstvu duha

Ella ::Mada posljednja recenica u tvom postu ima i te kakav smisao, pogledaj samo koliko ljudi upravo to cekaju/ocekivaju? Malo ko je svjestan cinjenice da je njegova sreca u njegovim rukama, ali neki djelovi srece, ako je rasparcamo na djelove, zavise od drugih ljudi. Porodica, npr., moze uveliko da utice na cjelokupno zdravlje pojedinca ukljucujuci i njegovu "srecu". A smatram da je previse ocekivati od obicnog smrtnika da bude irelevantan prema svojim najblizima i dogadjajima iz njihovih zivota.

Jeste, mnogo ljudi upravo to iščekuju. Rasel, doduše, već na početku knjige nalazi uzroke nesreće delom u socijalnom sistemu, a delom u individualnoj psihologiji ( s tim što zapaža da je i ta psihologija dobrim delom takođe proizvod socijalnog sistema). Rasel se unapred ogradio od razmatranja pitanja vođenja ratova, velikih opštih i pojedinačnih katastrofa, e da bi preporučio lek za "običnu, svakodnevnu nesreću od koje pati najviše ljudi u civilizovanim zemljama". Ta "obična nesreća", po njemu, dolazi od pogrešnog shvatanja o svetu, pogrešne etike, pogrešnih običaja i žudnje za mogućim stvarima. No, bez dubljeg razmatranja nekih pitanja, teško je u obliku esejističkog štiva nuditi lek, pa makar se radilo i o svakodnevnim nesrećama. Zato mi se i čini da Rasel ostaje na površini, što je, po meni, sasvim logično, znajući za njegov ateistički pogled na svet, i razdvajanje po sistemu: "crno" (divljaštvo i varvarstvo) i "belo" (civilizacija).

Čini mi se, ipak, da je Bertrand donekle u pravu, kada kaže da su žalbe na držanje (stav, odnos) drugih "izraz prirodnog egoizma protiv gramzive lakomosti lica čije ja prevazilazi sopstvene granice".

Dopuna: 17 Feb 2009 22:21

Ella ::Chapter nine - Fear of public opinion/Strah od javnog misljenja

Opste odobrenje bliskih nam ljudi je znacajan dio srece u zivotima mnogih od nas. Da bi mi mogli biti sretni i uspjesni, podrska ljudi sa kojima imamo vec postojane socijalne odnose i sa onima s kojima zivimo i provodimo slobodno vrijeme ima i te kako velik znacaj za nase mentalno stanje. Htjeli mi to ili ne, vecina nas zivi pod "formulama" ustaljenim u nasim drustvenim krugovima, i svako ko se i malo izdvaja po slobodi/razlicitosti misljenja je, naravno, izrod. No, i pored cvrsto ustaljenih drustvenih normi i moralnih nacela, uvijek su postojali oni koji su se drsko i hrabro protivili ogranicavanju i sputavanju uma, a da im je pri tome mentalno zdravlje ostalo netaknuto.

"A dog will bark more loudly and bite more readily when people are afraid of him then when they treat him with contempt, and the human herd has something of this same characteristic. If you show that you are afraid of them, you give promise of good hunting, whereas if you show indifference, they begin to doubt their own power and therefore tend to let you alone."

Ovo je zaista odličan sažeti prikaz devetog poglavlja Prvog dela knjige sa čijim se sadržajem upoznajemo. I citat je pažljivo odabran. Sa svoje strane, dodao bih kako Rasel ono što je sagledao u vezi čestog raskoraka mislećih ljudi sa sredinom u kojoj žive, primenjuje u obliku upustva mladima. On posebno ističe da mladi ljudi, u odabiru karijere, nalaženje novih drugova treba da pretpostave veličini prihoda. Mladim ljudima stariji treba da budu "pri ruci", i da ih upute da shvate kako predrasude "kod kuće" nisu opšte u celom svetu.

Razilaženje sa okolinom, jasno je, može da prouzrokuje mnoge nevolje onome ko "ne da na sebe" i svoje mišljenje. Ali, zar treba tolerisati glupost koja okružuje? "Gde je okolina glupa, puna predrasuda ili svirepa, to je znak da zaslužuje da se čovek s njom raziđe". Poseban problem za mlado lice može da nastane onda kada neznalice i glupaci, uvereni da su bogomdani za procenjivanje i sud o svim stvarima, pomisle da "mladac" zna nešto bolje od njih. Bes neznalica u takvom slučaju može biti ogroman, sa teškim posledicama po mladog čoveka. Rasel posebno ukazuje na neosnovanost teorije "da će genije uvek da se probije", upoređujući je sa teorijom da se svako ubistvo na kraju otkrije (dok se samo za ubistva koja znamo može reći da su otkrivena). Ko zna koliko je genija propalo u mladosti?

Autor dela koje razmatramo ističe i potrebu da stari poštuju želje mladih, i nepoželjnost praćenja želja starih od strane mladih, pošto se pre svega radi o životu mladih. Nisu poželjni pokušaji starih da upravljaju životima mladih, ali ni obrnuto. Ali, zato u vremenu pune zrelosti "mladi i stari podjednako imaju prava da donose odluke i, ako je potrebno, i da čine greške".

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 639 korisnika na forumu :: 60 registrovanih, 6 sakrivenih i 573 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1567 - dana 15 Jul 2016 19:18

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: amaterSRB, Apok, arsa2, atrkulja, babaroga, bankulen, bubrija, celik, cikadeda, commando nord, cvrle312, DARKMEN22, darkstar101, Djurdevdan, Doca, Dorcolac, Dragan Mačak Damljanović, Dusan Medojevic, Džandrlja, Filip Ilic, j22, Kos93, krunc, Kubovac, kurcoslavejakulatovic, Levi2, Lieutenant, Macak_u_čizmama, Marko Marković, Markoni29, mean_machine, Mercury, Metanoja, milimoj, miljannis, nradukic, nuke92, Outis, pados63, Panter, powSrb, Predrag Macura, Raptor1, renoje2, sakota79, saputnik plavetnila, sekretar, Serbian Vampire, Skywhaler, Snorks, Srky Boy, Taso, TEMPLJAR, uruk, vathra, voja64, vukovi, Warhawk, wizzardone, zlatkoa987