Budjenje - Antoni de Melo

Budjenje - Antoni de Melo

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

Antoni de Melo rodjen je 1931. godine u Bombaju (Indija). Prvobitno teolog i psihoterapeut, na kraju je postao duhovni ucitelj. Umro je 1987.godine u Njujorku. Celog zivota se trudio da otvori oci ljudima, kako bi postali svesni sebe i vrednosti postojanja. Ova knjiga je stenogram poslednjih njegovih predavanja, posvecenih istini, ljubavi i duhovnom prosvetljenju. Pred nama je njegova zivotna filozofija, putokaz ka budjenju duha i novom zivotu "da bismo najzad videli jasno, pogledom koji nije zamagljen strahom i zeljom, i da hrabro zivimo sada i ovde, prozivljavajuci svaki novi trenutak svezinom deteta".

"Nesvestan zivot nije vredan da bude prozivljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svesni sebe i sveta oko vas, otkricete svu lepotu zivota na Zemlji.

Ljudi ne zive. Vecina nas ne zivi, samo odrzava zivot u svome telu. To nije zivot. Vi ne zivite, sve dok vam ne postane potpuno nevazno da li cete ziveti ili umreti. Na toj tacki pocinjete da zivite. Kada ste spremni da izgubite svoj zivot, tek tada ga zivite. Medjutim, ako neprestano stitite svoj zivot, vi ste mrtvi... Da li ste spremni da sve stavite na kocku?

Najvaznija je spremnost da naucimo nesto novo. Mogucnost budjenja je u direktnoj proporciji sa kolicinom istine koju smo spremni da hrabro prihvatimo. Trenutak u kome se budimo, kad nas obasja svetlost, najlepse je iskustvo na svetu!

Nemojte traziti od sveta da se promeni, promenite se prvo vi. Tek tada cete biti u stanju da sagledate svet onakav kakav je, tada cete promeniti sta god vam se cini da bi trebalo promeniti. Uklonite povez sa ociju. Ukoliko to ne ucinite, izgubili ste pravo da promenite bilo sta...

Ako ne budemo varali sebe, necemo varati ni druge. Tada cemo ih voleti. U suprotnom, zivecemo citav zivot u zabludi o drugima, s nasim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu...

Kada zivimo nezavisno od bilo cega, ocuvana je sva nasa sposobnost i energija, i covek je opusten, jer mu nije vazno da li dobija ili gubi...

Moze li se reci da me volite, ako se zakacite za mene i ne dozvolite mi da odem? Ako me ne ostavljate na miru? Moze li se reci da me volite ako osecate takvu potrebu za mnom, psiholosku ili emotivnu, da biste bili srecni?

Kad se oslobodimo svih iluzija, najzad stupamo u dodir sa stvarnoscu i nikad vise nismo sami. Usamljenost se ne leci druzenjem sa drugim ljudima, ona se leci kontaktom sa stvarnoscu...

Mi obicno pokusavamo da izlecimo svoju usamljenost emotivnom zavisnoscu od drugih osoba, kroz druzenje i buku... Vratite se pravim stvarima, izvucite se iz guzve i vratite se prirodi - stupite u dodir sa drvecem, travom, kamenjem, zivotinjama i pticama, sa morem i oblacima, sa nebom i zvezdama..."



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 22 Nov 2003
  • Poruke: 1978
  • Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti

Kad citirash, stavi obavezno navodnike. Ovako se ne zna da li pishesh esej, kritiku, izlazhesh utiske o knjizi..... ili citirash. Ipak smešak
Ja znam, poshto sam prochitala skoro sve od njega. Wink Pre mnooogo godina ..... http://www.mycity.rs/phpbb/viewtopic.php?p=309691&highlight=melo#309691



offline
  • Pridružio: 09 Avg 2006
  • Poruke: 105
  • Gde živiš: ... Mlecni put, Mala kola bb

"Ljudi ne zive. Vecina nas ne zivi, samo odrzava zivot u svome telu. To nije zivot. Vi ne zivite, sve dok vam ne postane potpuno nevazno da li cete ziveti ili umreti. Na toj tacki pocinjete da zivite. Kada ste spremni da izgubite svoj zivot, tek tada ga zivite. Medjutim, ako neprestano stitite svoj zivot, vi ste mrtvi... Da li ste spremni da sve stavite na kocku?"

Moram reci da se ne slazem sa ovim... Cak mislim sasvim suprotno. Svako "intenzivnije" zivi, kad postane svestan smrti!

"Mi obicno pokusavamo da izlecimo svoju usamljenost emotivnom zavisnoscu od drugih osoba, kroz druzenje i buku... Vratite se pravim stvarima, izvucite se iz guzve i vratite se prirodi - stupite u dodir sa drvecem, travom, kamenjem, zivotinjama i pticama, sa morem i oblacima, sa nebom i zvezdama..." - Zaista lepo receno!

offline
  • Pridružio: 22 Nov 2003
  • Poruke: 1978
  • Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti

"Postati svestan smrti" i "postati nevazhno da li cete zhiveti ili umreti" su 2 razlichite stvari Smile
Svi mi znamo da cemo umreti, ali se neki nadaju i svojski trude da pozhive jedno 100 godina, shtede sebe i sve za prekosutra, uchaure se i zhive kao krtice, neki zhive bukvalno od danas do sutra, nevodeci rachuna ni o kome i ni o chemu, neki "odradjuju" dane i hodaju spavajuci, neki........ Poenta je da je za zhivot potrebna izvesna doza ludosti, odredjena spremnost na rizik, i da je zapravo nebitno da li cu umreti danas, za pola veka ili sutra, vec kako cu zhiveti to neko svoje vreme. A ako se toliko brinem da ne umrem, najbolje da ne izadjem iz sobe ceo svoj vek. Mogla bi zaboga da me udare kola, da mi padne cigla na glavu, da padnem i pokupim tetanus, a o manijacima ili virusima i da ne govorim... (pu pu pu) A to shta cu sve da propustim... pa, bozhe moj, shta cu, nije mi svejedno ... I nije mi svejedno. Ali nije mi svejedno da li cu da prezhivim ili da zhivim. Elem, necu da skachem sa zgrade da vidim da li znam da letim, ali... razumesh valjda o chemu pricham Smile

Ti kazhesh da svako "intenzivnije" zhivi kad postane svestan smrti. Ok, npr. ljudi koji saznaju da imaju neku neizlechivu bolest, potrude se da preostale dane ispune... ali to nije isto, vec jedna trka sa vremenom, pre strah da im neshto ne promakne; osim u "idealnim" sluchajevima kada im najednom pukne pred ochima da je mnogo shta (poput titule, materijalnog, i sl) zapravo besmisleno i bezvredno, ili odluche da "uzmu odmor" i urade sve ono shto su oduvek zheleli, kada promene nachin zhivota (pa se retki tako i izleche, jer su bolesti psiho-somatske, kao shto je poznato...). Ali je ironija kada se ne izleche, nego umru bash onda kada su konachno pocheli da zhive, jer pa do tada nisu shvatali nishta. No, bolje ikad nego nikad, pa makar i na kratko ako progledaju, vredelo je.
I, "da bismo najzad videli jasno, pogledom koji nije zamagljen strahom i zeljom, i da hrabro zivimo sada i ovde, prozivljavajuci svaki novi trenutak svezinom deteta." Ko najintenzivnije, najlepshe, najbudnije... zhivi, nego deca (ako je sve ok.., al da ne idem sad na tu stranu). A neshto ne verujem da su ona toliko svesna smrti. Naprotiv, imaju oseccaj kao da je ceo zhivot pred njima, smrt im na kraj pameti.., pa opet zhive posveccena svakom trenutku. Mozhda bash zato shto ne razmishljaju da li ce i kada ce, relacija zhivot-smrt za njih ne postoji, postoji samo Sada...

Btw, setih se jos necheg ... http://www.mycity.rs/phpbb/viewtopic.php?p=325371&highlight=fearless#325371

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

Hvala ti draga, koliko gube oni koji te ne vole, (ako takvih uopste ima), koje se bogatstvo krije u tebi, stvarno to mislim, ima li nesto sto ti ne razumes?

@ Prometeju
razumem i tvoju misao, jer ja tek treba da se vratim iz mrtvih...(bolno sam toga svesna - trenutno sam u nekom vakumu, mozda je to onaj tunel kojim prolazis kad dozivis klinicku smrt, pa sad ili ces umreti sasvim ili ces se vratiti u zivot)

offline
  • Pridružio: 09 Avg 2006
  • Poruke: 105
  • Gde živiš: ... Mlecni put, Mala kola bb

Priznajem da sam ovim svojim razmisljanjem oskrnavio brojne alternativne istine, na koje mi je Black Orchid ukazala (na cemu sam joj zahvalan, jer je kritika stvarno ostroumna i logicna)! Stvarno mislim da je ovo tumacenje mnogo bolje od ishitrenog zakljucka do kog sam dosao sinoc! Najveca greska je ta sto sam razmisljao samo u jednom pravcu... (Tako radim kada sam nervozan, ili kada mi nestanu cigarete, ka npr. sinoc! Hahaha...)

Tiringer me revnosno stiti, i na tome sam zahvalan (cemu sluze prijatelji!), pa cak se trudi da iz mog inace pogresnog tumacenja "iscedi" koju kap istine. Hvala, Tiringer - tvoj sam duznik :-)!

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Black Orrchid,
Bravo za izuzetnu posvećenost ovako suptilnoj književnosti. Nadam se da si čitala poeziju Sofije de Melo Brajtner Andersen. Ne mogu trenutno da tragam pa te molim da mi kažeš da li je i u kakvom odnosu sa Antonijem de Melom (Tirnger je verovatno nehotice napisao srednji član imena velikim slovom). Pozdrav svima, divna je tema.

offline
  • Pridružio: 04 Feb 2012
  • Poruke: 1

tiringer ::Antoni de Melo rodjen je 1931. godine u Bombaju (Indija). Prvobitno teolog i psihoterapeut, na kraju je postao duhovni ucitelj. Umro je 1987.godine u Njujorku. Celog zivota se trudio da otvori oci ljudima, kako bi postali svesni sebe i vrednosti postojanja. Ova knjiga je stenogram poslednjih njegovih predavanja, posvecenih istini, ljubavi i duhovnom prosvetljenju. Pred nama je njegova zivotna filozofija, putokaz ka budjenju duha i novom zivotu "da bismo najzad videli jasno, pogledom koji nije zamagljen strahom i zeljom, i da hrabro zivimo sada i ovde, prozivljavajuci svaki novi trenutak svezinom deteta".

"Nesvestan zivot nije vredan da bude prozivljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svesni sebe i sveta oko vas, otkricete svu lepotu zivota na Zemlji.

Ljudi ne zive. Vecina nas ne zivi, samo odrzava zivot u svome telu. To nije zivot. Vi ne zivite, sve dok vam ne postane potpuno nevazno da li cete ziveti ili umreti. Na toj tacki pocinjete da zivite. Kada ste spremni da izgubite svoj zivot, tek tada ga zivite. Medjutim, ako neprestano stitite svoj zivot, vi ste mrtvi... Da li ste spremni da sve stavite na kocku?

Najvaznija je spremnost da naucimo nesto novo. Mogucnost budjenja je u direktnoj proporciji sa kolicinom istine koju smo spremni da hrabro prihvatimo. Trenutak u kome se budimo, kad nas obasja svetlost, najlepse je iskustvo na svetu!

Nemojte traziti od sveta da se promeni, promenite se prvo vi. Tek tada cete biti u stanju da sagledate svet onakav kakav je, tada cete promeniti sta god vam se cini da bi trebalo promeniti. Uklonite povez sa ociju. Ukoliko to ne ucinite, izgubili ste pravo da promenite bilo sta...

Ako ne budemo varali sebe, necemo varati ni druge. Tada cemo ih voleti. U suprotnom, zivecemo citav zivot u zabludi o drugima, s nasim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnoscu...

Kada zivimo nezavisno od bilo cega, ocuvana je sva nasa sposobnost i energija, i covek je opusten, jer mu nije vazno da li dobija ili gubi...

Moze li se reci da me volite, ako se zakacite za mene i ne dozvolite mi da odem? Ako me ne ostavljate na miru? Moze li se reci da me volite ako osecate takvu potrebu za mnom, psiholosku ili emotivnu, da biste bili srecni?

Kad se oslobodimo svih iluzija, najzad stupamo u dodir sa stvarnoscu i nikad vise nismo sami. Usamljenost se ne leci druzenjem sa drugim ljudima, ona se leci kontaktom sa stvarnoscu...

Mi obicno pokusavamo da izlecimo svoju usamljenost emotivnom zavisnoscu od drugih osoba, kroz druzenje i buku... Vratite se pravim stvarima, izvucite se iz guzve i vratite se prirodi - stupite u dodir sa drvecem, travom, kamenjem, zivotinjama i pticama, sa morem i oblacima, sa nebom i zvezdama..."

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1266 korisnika na forumu :: 39 registrovanih, 6 sakrivenih i 1221 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Ageofloneliness, babaroga, bagor10, bigfoot, debeli, Dimitrise93, Dorcolac, draganl, Georgius, hooraay, ikan, ILGromovnik, kikisp, kuntalo, Leonov, lord sir giga, LUDI, M1los, Marko Marković, Mcdado, mercedesamg, Mi lao shu, milimoj, Milos ZA, milos.cbr, Mixelotti, nikola990, pein, repac, S2M, sasa87, Skywhaler, suton, t84dar, Toper, Vlada78, YugoSlav, Zoca