offline
- Pridružio: 17 Apr 2010
- Poruke: 274
- Gde živiš: Beograd
|
Tačno znam kako se osećaš, jer sam i ja u veoma sličnoj situaciji. Jako mi se svidela jedna devojka, ali s obzirom na to da radimo zajedno i da ona ima vezu koja traje 3 godine, nekako sam uspeo to da iskontrolišem i ne dozvolim da se ta osećanja rasplinu. Onda smo jednog dana ostali sami u kancelariji ceo dan, jer je koleginica koja radi sa nama bila nešto bolesna i tu je nešto počelo da se dešava... pogledi, govor tela, malo intimniji razgovori... i to se nastavilo neko vreme da bi na kraju kulminiralo njenim priznanjem da je počela da oseća nešto prema meni i da to traje već neko vreme. I tada, kada je izgledalo da tu može biti nešto više, ja naravno uklonim svoju barijeru i dozvolim sebi da se zaljubim kao mladi majmun, da bi posle samo 2 dana došla sa pričom da je iskulirala to što je osetila i da je ipak shvatila da voli svog dečka i da ne želi to da prekida.
Ono što je različito u našim pričama jeste to što ste vi bili u vezi, mi nismo, ali suština je potpuno ista... neko te navuče da dozvoliš osećanjima da se rasplinu, pumpa to dok ne poletiš visoko, a onda te jednim potezom sa te visine zakuca za pod. Naravno da ćeš u takvoj situaciji biti ljut i besan, prvo na sebe, zato što nisi video neke stvari koje su možda bile očigledne (ne kaže se džabe "ljubav je slepa"), a onda i na nju zato što nije uradila nešto, bilo šta, da to spreči i normalno da ćeš se pitati "A zašto mi dođavola nije rekla na vreme da ne oseća ništa", kao što se ja pitam "A zašto se nije iskulirala 2 dana ranije dok sam još imao stvari pod kontrolom". Ali, ono što obojica moramo da shvatimo je da te devojke sigurno to nisu uradile svesno i sa namerom da nanesu bol, već zato što i one imaju neka svoja osećanja koja ne mogu da kontrolišu, baš kao što mi ne možemo naša, i postupile su po njima. A to što je neko zbog toga završio povređen, to je tako u životu, jer kada neko postupi po svojim osećanjima i posluša srce, obično neko drugi biva povređen. To naravno ne čini da išta manje boli, ali je činjenica koja mora da se prihvati. Siguran sam da smo i svi mi nekada nekog tako povredili, možda ne svesno, već nesvesno, prateći svoja osećanja i da je taj neko zbog nas isto tako patio, bio ljut, prolivao suze i osećao se isto ovako kao mi sad, jadno, bedno, iznevereno, izdato... ali tada nismo znali za to, ili smo znali, ali nas nije bilo briga, jer smo tada bili srećni, srećni što smo ispratili naša tadašnja osećanja. Možda je ovo način da se to plati, kao što se sve u životu plaća, a i tim devojkama će život to nekada naplatiti. Budi siguran u to.
Sve ovo sam ispričao da bih ti pokazao da nisi sam u ovome, i kao što je neko na ovoj temi već rekao, milioni ljudi u ovom trenutku proživljava to isto, uključujući i mene. Zato, kada ti dajem ovaj savet, zapravo ga dajem i sebi i svima ostalima kojima je potreban. Nemoj pokušavati da potisneš to što osećaš i nemoj bežati od toga. Ako to budeš radio, sačekaće te iza nekog ćoška i rastaviti na komade. Naprotiv, pusti da to prođe kroz tebe svom svojom silinom, jer samo tako ćeš, kada sve jednom prođe, biti siguran da je prošlo zauvek. To je period koji moraš da odboluješ i efikasnog leka koji deluje trenutno nema. Naravno, sve to možeš da ublažiš time što ćeš se zaokupirati nečim... poslom, hobijem, izlascima, gledanjem filmova... šta god te barem koliko toliko ispunjava i čini ti zadovoljstvo. Takođe, dosta će pomoći ako možeš barem neko vreme da ne viđaš tu devojku i ne visiš mnogo po mestima koja te podsećaju na nju. Ja recimo taj luksuz nemam, a bilo bi dobro da imam.
Kada jednom sve to prođe, biće ti bukvalno smešno sve to zbog čega se sad nerviraš, ljutiš, besniš i osećaš loše.
|