offline
- Insajder_021
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 22 Apr 2009
- Poruke: 3
|
Na Vaše pitanje "Da li je moguće praćenje ukradenog telefona?", moj odgovor je prosto DA... I to se, verovali ili ne, radi i kod nas... Naime, posao kojim se ja bavim je relativno blizak ovoj temi koju Vi komentarišete...
Naravno, interesuje Vas kako se to radi... E, pa vrlo jednostavno... Ako Vam neko ukrade mobilni telefon, i naravno ako imate neki dokaz da je taj telefon Vaš (Garantni list, Ugovor o kupo-prodaji, račun...), redovno odete u policijsku stanicu, prijavite krađu, podnesete dokaze (originale na uvid, a fotokopije ostavljate-NIKAKO NE OSTAVLJATI ORIGINALE), i onda odete kući i smirite se... Policija dalje radi bez Vas...
Nakon prijave, uz odgovarajući dokumentaciju kao dokaz vlasništva nad telefonom, policija je DUŽNA da obavesti mobilne operatere (Vip Mobile, Telenor Srbija, MTS Srbija), o nestanku telefona. IMEI je samo jedan od niza načina pomoću kojih možete pronaći izgubljeni/ukradeni telefon... Svakog sekunda rada Vašeg telefona, svakim povećanjem ili smanjenjem prijema signala, telefon šalje "svoje podatke", o tome gde je trenutna lokacija u odnosu na najbliži repetitor mobilne telefonije, zatim softverske podatke, kao i ostale manje-više bitne podatke. Na osnovu toga, operater koji prvi "zabeleži" rad ukradenog telefona u svojoj mreži, dužan je shodno zakonu, da u najkraćem mogućem vremenskom periodu obavesti pre svega policijsku stanicu iz koje je upućen zahtev, a potom i najbližu policijsku stanicu od mesta na kojem je lociran telefon. Važno je napomenuti da se tačna lokacija uz pomoć jednog repetitora mobilne telefonije NE MOŽE UTVRDITI, već se okvirno procenjuje na prečnik od oko 100m. Precizno utvrđivanje lokacije telefona vrši se pomoću (najčešće) tri najbliža repetitora mobilne telefonije (bez obzira da li se oni nalaze na jedan metar ili 100km), i tom prilikom dolazi do stvaranja tkz. „trougla“. Potom se uz pomoć telekomunikacionog satelita koji operater koristi „stvara“ tkz. „piramida“, a nakon toga stvar je i više nego prosta – maksimalno odstupanje od pronađene tačke iznosi do 7-8m.
Dalje, od strane operatera, namenski se beleži svaki pokret telefona (u smislu kretanje "novog" vlasnika, razgovori, poruke, internet...), a potom se dodatni/novi podaci prosleđuju ponovo policiji. Od tog momenta, policija preuzima „stvar u svoje ruke“, i kreće u obilazak „srećnog pronalazača mobilnog telefona“… Dakle, „Ding Dong – dobar dan, vraćaj telefon…“
Takođe, moram spomenuti da operater naplaćuje troškove, koji iznose do 3.000din, u zavisnosti od operatera, načina pronaska,itd…
Isto tako važno, jeste i činjenica da IMEI nije moguće promeniti, izbrisati, zameniti, itd… Od je jedan jedini… Takođe, brisanje, resetovanje, i instalacija drugog softvera ili OS je ništa drugo osim gubljenja vremena. Telefoni koji jedino ne mogu biti pronađeni jesu tkz. „safe cellphone“ koji postoje ali niko ne zna da postoje, i koje uglavnom koriste visoki činovnici neke države, u ovom slučaju Srbije (a ja pouzdano znam da u Srbiji postoji svega 300-400 takvih telefona)…
E sada, da li ćete biti uhvaćeni ili ne, zavisi od nekoliko faktora… Koji telefon ste ukrali, KOME ste ga ukrali, KAKAV telefon je u pitanju, itd… Naravno da neko ko ima telefon tipa Nokia 3310 neće to prijavljivati policiji, a isto tako, naravno da će neko ko ima BlackBerry prijaviti, posebno, ako radi za Vladu, Vladine institucije, ili ne daj Bože u npr. BIA, VBA (e onda ste u problemu…)
Pitanja?
|