Kao pijanac,
teturam se,
kad te pomenu,
izgubim se
u hodniku
svoga sećanja.
U svom bolu
glasno vrištim,
oči crne bih
da poništim,
al' to više
ne bih bio ja.
Crne oči
progone me
kao lovac
kad lovi
svoj plen,
ja sakriven
u svoj ponos
našao sam
zaklon svaršen.
Samo dok ne
vidim tebe
ja sam srećan,
lažno umiren,
al' kad pogled
tvoj susretnem
dostojanstvo
izgubim za tren.
Onda treba mi
bar nedelja
da za tobom mi
mine želja
i izlečim
dušu ranjenu.
Oči crne
srce prže,
u ćošku me
tuge drže
jer si noću
u mom svakom snu.
Ova pesma je dobila svoju hip hop muziku i uskoro će biti snimljena.
Čisto da se pohvalim.
Krilo Pegazovo
Skrio sam se međ zvezdama
o kojima sanjah često
zagledan u njihov sjaj ...
Ti me tražiš pod kamenjem,
a ja lutam sazveđima
što nemaju nigde kraj.
Ja sam pesnik, to si znala ...
Mislila si da ćeš moći
na put " pravi " da me vratiš,
a sada sam glup, budala
što živi u tamnoj noći ...
Ne ... Ne možeš to da shvatiš.
Meni nisu važne pare
ni sve želje grešnog tela,
ni počasti moćnih ljudi ...
Ja sam krilo Pegazovo,
znam nisi me takvog htela,
al' se sutra takav budim.
Ja sam krilo Pegazovo
i leteću gde god hoću,
danju, noću, gde god hoću
ja sam slobodan.
U pakao ili raj,
u početak ili kraj
svuda će mi bolje biti
nego s tobom sada znaj.
Tražim te,
na ulici....
u kafićima ...
u sećanju ...
u sebi ...
nema te
na ulici,
nema te
u kafićima,
ali si mi
u sećanju
i duboko
u meni,
a more
i dalje peni
li peni
i nimalo
ne mari
i ne zna
kako je meni
u stvari,
a sve je znalo
još od onda
kada nas je
spojilo
i upoznalo.
Kada prođe dan pa ostaneš sam
i kad skineš masku jakoga čoveka,
ogoljenog, ranjivog, ona te dočeka.
Naprosto je takva, mezimica pakla,
znate je jer nema kog nije dotakla.
Zla tišina
Zla Tišina ubija me
i čini me slabim,
zrake sunca što me greju
k'o da kradem grabim ...
Zla Tišina ne oprašta,
dolazi k'o kazna
kad se srca razilaze,
ona prva sazna.
Pa se sladi nad mukama
ranjenog mi srca,
što se pod njom rasparčava
uvija i grca.
Psujem, grdim i teram je,
al' nju to ne brine,
zna da niko nikad nije
pobegao od Tišine.
-------------------------------------------------------
Potražite jedno srce pred vratima iluzija
gde ispija čašu bola zbog gluposti svoje,
apsurdno je savršenstvo kada sumnje zmija
srce puni stvarima koje na postoje.
Na asfaltu vrelom izmaglicu sreće
hteo sam da lovim, a to teško biva,
misliš da je blizu pa prema njoj krećeš,
a ona se izmiče i vešto sakriva.
Vreo vetar odnosi nade u izgnanstvo,
na otpadu osećanja milost ne postoji,
pred očima samo neko čađavo prostranstvo
sa čuvarem subine što prognane broji.
Odbačene duše, same u svom bolu
besciljno se kreću bez nade u spas,
nasute u čaše suze su na stolu
da svi tužni kucnu se u poslednji čas.
Evo ovako,
ova pesma je prvobitno urađena za jednu devojku kojoj sam već napisao šest pesama
koje će uskoro da snimi.
Ova joj se nije svidela.
Interesuje me zbog čega.
Da li se sviđa vama ili je ipak too heavy za neki etno pop?
SANJARENJE
(Prva i zadnja strofa su iste i recituju se)
Zovem te dođi iz mojih snova,
saznaj mi ime i vitez budi
što će od svega da me brani
i do kraja života ljubi
jer ja sam ...
Vatra u noći meseca šapat,
koncetrat sreće, gospodar sebi,
s vilama letim kroz bele gore
da isporučim ljubavi tebi.
U tvojoj sobi prozračna lebdim,
ti i ne slutiš da iznad tebe
neko u srce ljubav ti seje
i nesebično predaje sebe.
Ti nećeš znati jer čvrsto spavaš
da sam ti došla i ljubav dala,
sutra se ujutru setiti nećeš
da sam te svojim celu noć zvala.
Kroz prsten prvog ivanjskog cveća
s ljubavlju šaljem u tihe noći
poljupce koji daju mi nadu
da ćeš jednoga dana mi doći.
Možda će miris tog nežnog cveća
povesti tebe stazama mojim,
reći ti da sam ti suđenica
i da samo za tebe postojim.
Zovem te dođi iz mojih snova,
saznaj mi ime i vitez budi
što će od svega da me brani
i do kraja života ljubi
jer ja sam ...
zaljubljena ...