Nokturno

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

NOKTURNO


Negdje daleko,
iza smiraja plavog horizonta,
pogled mi sanjiv tone,
dan se na počinak sprema
večernja zvona zvone.

Preko polja se nečujno prikrada veče,
na pozornicu dana spušta kulise,
noć rađa tajanstvene sjenke i mirise
dok zvjezdana rijeka nebom bešumno teče.

Mjesečeva lađa svemirskim okeanom plovi
dok zemlju u zagrljaj privijaju snovi,
o svitanjima vedrim ona sniva
dok umorna u kolijevci noći počiva.

Sa modroplavih visina
k’o vosak žut, kaplje mjesečina,
umiva zemljinu žednu put
dok noć je sve dublje krije
pod svoj tamni skut.

I dok mrki noćni kraci
nebom plaze kao tame zraci,
rađa se vječno pitanje:
„ Da l’ mrak je najmračniji,
tik pred zore svitanje ? ”