Ovde, u meni...

1

Ovde, u meni...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

Sta cu, kad jos volim...

Evo, vec je prosla, ne znam ni ja koja...
ne brojim ih vise, plase me, ne smem...
I misao jedna k`o lesinar kruzi...
kad bih barem mogao na miru da mrem...
Tek, jedno znam...gledajuc` u njih,
kraj mene su prosle mimohodom tromim,
kidajuci s tela pozlatu sto osta...
Hteo bih da viknem, ali nemam snage,
samo nekad upitam...zar vam nije dosta?

Ja ne znam da l` ima, moja jesen rana,
listova mojih poznate boje
il` niceg vise na krosnji nema...
sem nekog lista...usamljena, siva,
sto se s vetrom bori svakog dana, noci...
List k`o dusa svela, mada joste ziva,
a dusa je nevina...sta je dusa kriva?

Gde ode sva radost sto je zivot tako
izdasno i lako, davati mi znao?
Gde nestade osmeh svih voljenih zena,
prijatelja vernih kojima sam sebe poklonio, dao?
...i gde su svi snovi ?
Snova mi je zao...isto k`o i nade...
U secanju mome niceg dobrog nema,
od secanja samo ja upamtih jade.
I gde sam to ja,
kad nema za me mesta pod suncem
koje jos uvek uporno sja...

Ej, zivote, sve ti...
Kad moram da prosim za parcence neba
i da za skut vucem...preklinjem i molim...
eh, da mogu mreti...ni to nije lako,
sta cu, kad jos volim...
sta cu, kad jos volim...



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

AKO TI KAZEM...

Ako ti kazem da je tvoje ime
postalo prva rec mojih usana
i da si ti, bas ti, mila,
ona koja je znala uneti svetlost
u tamne odaje moje duse,
hoces li osmehom nezim
dati pristanak da te cuvam
u najskrovitijem mestu svojih zelja,
tamo gde se moj beskraj radja
i gde snovi moji imaju krila...
Sigurno znas...
Nosen polusnom, omamljen duhovima ruza,
malo mi treba da se izgubim u tebi
i zagrljaju tvom...
Toliko malo mi treba, tek delic trena,
da vecnost priblizim sebi
kada ti dlanove dodirnem meke
i spustim glavu na tvoje grudi...
Jos manje od trena da pogled se moj
oboji plavetnilom tvoje kose...
Jedino Kraljevstvo moje...
Zelim da oslusnem sta tvoje srce
ima da kaze
ako ti sve ovo, ljubavi, kazem.



offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

POSVETA TEBI

Ti sto topis reci kad se zvezde gase,
dok jutarnja rosa svezinu ti daje,
kako da ti stihom uzvratim za ljubav
kad pred tobom nem sam...
kad sve moje staje...

Jos od Prve Vatre i Svetlosti tvoje,
pred tobom se klanjaju prosjaci i sveci,
zbog svih tvojih neznosti dusu nudim vragu,
svesno razum zatvaram...
k`o svi moji preci.

I znam da Zivotom ljubis usne moje,
jer drukcije ne znas...snagom svoga bica,
od najneznijih snova u meni si tkana,
zacinjena nektarom
od bozanskog pica.

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

POSTOJE LI STIHOVI...

Postoje li stihovi
koji su dostojni ukusa usana tvojih
koje sam prvi put veceras probao...
Hoce li svet da me razume,
hoce li moci oprost da da
sto zelim da ga prodam
za novi i novi poljubac tvoj...
Ima li reci koje bi mogle opisati
svu moju glad za tobom
nakon samo jednog dodira ruke tvoje
u onom trenu kad si me uverila
da se tvoji prsti sa mojim slazu...
Mogu li, veceras, neveste rime
docarati novo radjanje moje
i verno preneti Odu radosti
koju veceras dusa mi peva...

Na tebi svojstven nacin
ucinila si da sazvezdja u oku mom
blistaju punim sjajem i da u tom sazvezdju
najsjajniju zvezdu krstim imenom tvojim...
Kada si naslonila glavu na moje grudi,
kazi mi, koju si caroliju sapnula srcu
da samo ime spominje tvoje
i da od veceras slobodno leti
do nekih novih, tvojih visina...
O, moja vilo, kraljice moja,
u jednoj zelji su sve moje zelje,
u jednoj misli su sve moje misli,
u meni k`o vecnost postojis ti...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

Nemoj me zaboraviti...

Nemoj me zaboraviti kad dodje maj ili jun
i kada neka druga lica budu u tvojim ocima
i kada ti neko drugi zaokupi misli
i kada ti svi drugi budu preci od mene...
Nemoj...nemoj me zaboraviti...
Sacuvaj otisak mog dlana,
mojih usana, moga obraza,
kazi tom nekom...tom buducem nekom
neka saceka jos malo sa dodirom,
sa prvim poljupcem...
neka saceka da prodje jos koji smiraj dana,
jos koja zvezdana noc,
neka ima jos malo strpljenja,
nek pokusa da te razume...kazi tom nekom...
kazi mu bilo sta, samo nemoj...
nemoj me zaboraviti...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

HOCE LI NEBO BAS TADA HTETI...?

Sa dolaskom nove jeseni,
dusa se stopila kao kameleon...
ima sve njene osobine, poznate cudi...poznate boje.
Sada su te boje zlatnozute,
ali znam da ce uskoro postati sive
...i to me uzasno plasi.

Kako dani budu prolazili
sve manje ce biti sunca,
a sve vise sumornih, teskih oblaka
koji znaju proliti obilje suza
za nekim nesretnikom
sto je jos letos prodao dusu djavolu
zbog zrna ljubavi...

Ko li je taj sretnik sto je priznao
da je umro zbog malo srece
i koga ce Nebo, uskoro, kisama svojim ozaliti...?

Eh, kako mu zavidim...
I ja bih voleo da mogu...
I ja bih prodao da imam sta prodati,
al`nemam...nista vise nemam...
Ostalo je jos samo malo duse...
tek toliko da je imam,
da mogu reci da imam nesto u sebi...

Proslost je samo nemi svedok
i onaj mali podsetnik sto uvek stoji
u unutrasnjem dzepu kaputa,
kojeg s vremena na vreme izvadim
da se podsetim da sam svaki put
kad bi me dotakla ruka Ljubavi
davao deo svoje duse,
ne trazeci, posle svega, da mi se vrati.

Govorio sam, neka...ne treba mi,
imam ja toga jos...kakva obmana.
Evo sta imam...ovo malo duse u meni...

Jesen je, mozda nije poslednja...
koracam po svelom liscu, prija mi to sustanje,
umiruje moje setne misli, kojih jedva da ima...
Da li to starost dolazi po svoje...
ne znam, ne mislim o tome.
Mozda u tom sustanju trazim delove svoje duse
ili me taj sum podseca da je jednom bila ljubav,
ona prava, iskrena, cedna, koja se samo jednom dozivi...

Sapucem, da me ne bi culo Nebo,
samo sam jednom imao srecu
da prodjem kroz rajske kapije,
sve ostalo je bio hod po oblacima...

Necu jos da priznam...
jos koji put zelim da hodam po oblacima
i da na tren osetim...ruku Ljubavi.
Sada je jesen...i lisce je...i tmurni, olovni oblaci...
i priznanje koje jos uvek izbegavam...
hocu kad ja budem hteo.

Samo se ponekad upitam,
hoce li Nebo bas tada hteti...?

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

Nemoj me pitati...nije mi nista

Nemoj me pitati sta me to muci
kada me vidis pognute glave,
kad ti se ucini da su sve sete
koje su mogle do mene doci,
dosle tog trena i spokoj nasle
u smiraj dana na licu mom.

Ponekad, svi oni, u meni dnevnici,
koje je zivot pisao davno,
znaju da otvore stranice neke,
da me podsete na nekog dragog
i kako jos uvek ne bledi trag...

Nemoj me pitati da l`jos me boli
kad stegnem srce i uzdah pustim,
da l` na taj nacim olaksam dusu
il` samog sebe pitanjem mucim
eh, sta bi bilo, kada bi bilo...

Nemoj me pitati...mozda ce vetar...
mozda ce vetar, onaj...u meni,
sa secanja skinuti svu prasinu
i mozda ce doci do nekih bura...
Znas...negde u dusi ja imam more...

Nemoj me pitati, jer necu znati...
nemoj me pitati...nije mi nista...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

Postoji samo blizina

Koliko cu jos stihova napisati?
Koliko cu jos stihova u godinama koje dolaze
tebi posvetiti?

Mnogi ce muskarci biti setni
misleci o tome kako izgledas
i svaki od njih ce mastati da si njegova,
a zene ce, citajuci stihove,
do kraja pesme ziveti u nadi
da sam upravo jednoj od njih
posvetio reci pune neznosti
i bice razocarane saznanjem
da one nemaju slicnosti s tobom...

A samo ti i ja znamo nasu tajnu...
Svaka moja misao pretocena u stih je posveta tebi...
Cak i kada ocutim neku rec ti znas sta zelim reci.
Ti umes da citas izmedju stihova, jer si ti u meni
i svaka moja misao je i tvoja misao.

Mi, iako udaljeni jednim okeanom,
na dve daleke obale razmenjujemo misli
kao da smo jedno pored drugog,
drzimo se za ruke, gledamo se...sanjamo...
Pogledima milujemo zalazak sunca na horizontu...
i smesimo se.
Sa nestrpljenjem docekujemo
odsjaj nocnog neba na razigranim talasima okeana
u nameri da konacno uradimo nesto nemoguce...
Izbrojati zvezde...Kakve li ludosti!

Ne mislim koliko si stvarno daleko...naprotiv...
Sa svakim stihom u kome su slova tvoga imena
sve si mi bliza, sve si mi draza i sve vise te volim...
daljine za nas ne postoje. Postoji samo blizina.
Blizina u recima, blizina u pesmama.

Zbog tebe gajim jedno veliko polje ruza
da mogu sve staze po kojima hodis ruzama posuti,
da po mirisu ruza, cak i kada je tamna noc,
nadjes put do mene.

I ne mislim kako ce vreme da mi te odnese iz glave...

Zato u tvoje, a i u svoje ime, molim sve muskarce
zaljubljene u tebe da ti oproste sto si mi dala sebe
a zene da mi oproste sto te velicam u stihu
i sto cu zauvek ostati tvoj...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

DOZVOLI MI DA BUDEM JEDINI

Dozvoli mi da budem jedini svedok
koji ce gledati kako ti prvi zraci sunca
obasjavaju pramenove kose
i nezno miluju jos usnulo lice,
koji ce sa tvojih usana piti najsladje vino
koje si od bogova dobila na dar,
jer sam od istih bogova proklet
da sa tim vinom gasim svoju zedj.

Hteo bih da budes jedina
koja ce pogledom da mi pokori dusu
i jedina koja ce znati da dopuni sve moje snove...

Dozvoli mi da te osetim
u svakom godisnjem dobu...
u pupoljcima prvih cvetova,
koje cu nestrpljivo cekati da cvatu
da bih ti njima ukrasio kosu...
u mirisu pokosenog sena
koje ce me secati na nas prvi susret
i poglede koje smo razmenili...
U sustanju uvelog lisca...
koje ce, kad budemo hodali po njemu
saputati; danas videsmo ljubav...
u prvim pahuljama snega,
kojima cu te, umesto zvezda, obasipati...

Hteo bih da u tvojim ocima
pronadjem dugo trazeni mir,
ono spokojstvo za kojim vec dugo zudim
i mastam, jos od nekih proslih zivota...
Hteo bih da mi tvoje oci
budu jedina knjiga iz koje cu citati
najlepse price...

Dozvoli mi da budem prvi i poslednji carobnjak
o kome ce govoriti da se zbog ljubavi
odrekao svoje magije...

DOZVOLI DA BUDES MOJA MAGIJA...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

UZ TEBE BIH MOGAO JOS STOSTA DA DAM


Nemoj da mi odes uz svitanje jutra,
znas kako se plasim da ostanem sam,
uz tebe sam ono sto sam hteo biti,
uz tebe bih mogao jos stosta da dam.

Znas kako mi malo treba da poletim
ali, tek uz tebe, ja leteti znam
ti si moja vodilja, vodi me gde treba,
uz tebe bih mogao jos stosta da dam.

A kad nocno nebo obasjaju zvezde
za tobom ce goreti moje ceznje plam,
ja sam kao dete kome paznje treba,
a za uzvrat tebi cu jos stosta da dam.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1379 korisnika na forumu :: 56 registrovanih, 11 sakrivenih i 1312 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, Aleksandar Tomić, amstel, Atomski čoban, Ben Roj, bladesu, bojcistv, bokisha253, Boris90, brundo65, ccoogg123, cenejac111, comi_pfc, Doca, Dorcolac, dozorni, dule10savic, Faki-Valjevo, GandorCC, gomago, hatman, hologram, ikan, JimmyNapoli, Joco Skljoco, Karla, kokodakalo, Krusarac, Kubovac, kunktator, kybonacci, Litostroton, Luka Blažević, mercedesamg, mile23, MILICAT, nemkea71, oldtimer, panzerwaffe, raptorsi, rasok, rovac, ruma, ruso, ser.hill, solic, SR-3m, Srle993, Stoilkovic, t84dar, vathra, virked, vlad4, Vladko, Wrangler, Zimbabwe