Poslao: 23 Dec 2014 01:08
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
PUTEM NJENIM
Da li je ona u svima
ili su one u njoj,
dok srce žudi za njima
sniva o ženi toj.
Dok pogled mi beskraj traži
more me zove kod nje,
dok duša se vinom blaži
gori od vatre te.
Dok reči lutaju ove
spokoj me čeka sa njom,
misli što promiču nove
plove za ženom tom.
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 09 Feb 2015 00:07
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
LEK PROTIV TEBE
Gde da te sakrijem,
gde da te ostavim,
i lažju prekrijem
da te zaboravim.
Kom da te odvedem
i tajno zaručim,
pa drugu dovedem
da čežnju ukrotim.
U srce uselim
i sećanje bacim,
pa vinom zalijem
da te ne vratim.
Ponovo bi došla
i opet bi bila,
jedina i prošla,
jedina i mila.
|
|
|
|
Poslao: 26 Feb 2015 23:09
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
SAPUTNICA
Tražio je sebe, a našao nju,
jurio je slavu, pa zastao tu,
zagledan u beskraj, video je tu,
dala mu je tren, uzeo je svu.
Dala mu je osmeh i more u oku,
dala mu je šapat i pesmu u glasu,
dala mu je čežnju i tajnu duboku,
slao joj je rime, da ga čežnje spasu.
|
|
|
|
Poslao: 21 Apr 2015 23:47
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
NOĆ KRAJ REKE
Hladan vetar u kosi
i miris naše reke,
do mene sećanje stiže
sa obale druge, daleke.
Vrhom talasa plovi
jedine moje lik,
sa sumnjom se mojom bori
presahle čežnje krik.
Glasom njenim zbore
plašljive noćne sene,
iz tamne dubine zove
odsjaj kose njene.
Kad zora dotakne noć
k'o mene ruke njene,
na toj ću obali sniti
kraj svoje voljene.
|
|
|
|
Poslao: 25 Apr 2015 00:45
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
ISTO KAO PRE
Iste me zvezde gledaju noćas
ko što su tebe, ko što su nju,
nove se ljubavi rađaju očas
a one prošle, pod nama su.
Ista mi lipa miriše drum
i nove sene u sumrak prati,
na istoj su klupi sedeli tu
ona da voli, on da joj vrati.
Iste sam reči slušao noćas
što ih nekad govorih tebi,
bio je iskren, samo na čas,
onda se ponovo vratio sebi.
Iste je vale pravila reka
kojima sećanje odnese naše,
taj nemi lovac koji ih čeka
da se jedno od drugog uplaše.
No sad je prazan taj kofer moj,
al' mesta u njemu skoro da nema,
iz njega viri moj nespokoj,
u njemu tuge bezdan drema.
|
|
|
|
Poslao: 14 Maj 2015 22:57
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
U SNU
Tako dođeš noću, okrutna i lepa,
kraljevstva svog izgnana kraljica,
i vladarka srca, a za ljubav slepa,
Mesečevog cveta otpala latica.
I u sjaju noći, budeš što si bila,
od najvećih tajni, tajna budeš veća,
zaseniš i raskoš leptirovih krila,
plešući pod svetlom plamenova sveća.
Do kraja vremena trajao bi san,
da ga zore svetlost ne prekide sad,
prekasno za mene, prerano za dan,
čekam novi suton, da oživiš tad.
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2015 21:52
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
NOĆAS, ZA NJU...
U ovom ću noćnom času
Prizvati je da mi dođe,
Da kroz snove moje prođe,
I njenom se čujem glasu.
Pod ovom ću tamnom senom
Iskričavu svetlost sveće,
Dati srcu što se kreće,
Kroz stihove za tom ženom.
I ove ću letnje noći
Dati ime bolu svome,
Kao drugu jedinome,
Što mi tuga ne zna proći.
|
|
|
|
Poslao: 07 Avg 2015 22:02
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
USAMLJENA PESMA
U crnu se noć presvukla
tuga moja predaleka,
i tamnom se noćnom senom
sad prekrilo lice njeno.
Užarenih zvezda sjaj
mome oku nadu daj,
da dok tuku prazni sati
srce ovo neće stati.
A vi reči, vrle, čile
hitajte gde niste bile,
u najgušću crnu tamu
moje duše pustu jamu.
|
|
|
|
Poslao: 27 Avg 2015 15:07
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
U LETNJE VEČE, ONA...
Sinoć mi te vetar stvori,
i tek tako u prolazu
pustih da mi noć govori,
mesto tebe bude blizu.
Sinoć su mi zvezde dale
tvoju kosu, oči tvoje,
od vilinskih niti tkale,
izatkale oku boje.
Sinoć se i mesec sneni
od pogleda tvog sakrio,
šapnuo je nešto meni,
reči sam zaboravio.
Sinoć sanak lovih dugo,
na valima svojih misli,
bežao je negde drugo,
jadi su ga teški stisli.
|
|
|
|
Poslao: 19 Okt 2015 15:03
|
offline
- Pridružio: 14 Jan 2008
- Poruke: 71
|
VINO I DIM
Ništa reči neće moći
da promene ove noći,
a ni dobrog vina boje
da razliju lice tvoje.
Mogu želje da se bore
dok za tvojim telom gore,
u beskrajne sitne sate
kada čeznu da te vrate.
Može noćas nebo pasti
može trn iz srca rasti,
ma da zvuka sad nestane
dokle novi dan ne svane.
Vidim i te ljude nove
što sanjaju moje snove,
i strasti se žene boje
koja ima lice tvoje.
|
|
|
|