Okrenuo sam se danas popodne
i video kako me sunce nesebično obasjava svojom ljubavlju.
Uvek je to činilo, ali ovog puta je osećaj bio drugačiji.
Ovog puta sam osetio čudesan dar,
ovog puta sam i ja sijao.
Na njegove tonove beskrajne sreće
odgovorao sam melodijom života.
Da, našao sam put najveličanstvenije ljubavi.
Univerzum me prisvaja u zagrljaj,
i oblači me njegovom svetlošću.
Sve je drugačije.
Tu blistavost na nebu gledam očima ljubavi.
Smešim se,
i iz srca mašem.
Sijam.
Večnost počinje ovde.
Govorim jezikom proleća, grejem osmehom sunca,
treperim radošću postojanja.
Volim.
[ja, 17.08.2009.]
|