Edipov kompleks

• 2Ovo se svidja korisnicima: Mila_90, huanita1311
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Edipov komplex je vrlo vazna tema kad se radi o nasim prostorima.On je izrazen na vrlo suptilan nacin kod oba pola,i zato se tesko desifruje jer se radi o mentalnoj zavisnosti i losim predubedjenjima koji bi trebalo da se lece jer ti bolesni odnosi uticu na sve.Naime muskarac trazi za brak zenu koja podseca na majku i kao takva je besprekorna ,ona prihvata ulogu i na taj nacin gubi indentitet onda postaje nezadovoljna a muskarac trazi utehu u drugoj zeni koju naziva KONBINACIJOM.Zena koja je u braku nalazi utehu u deci previse zastitttnicki i dominantno se odnosi prema njima i na taj nacin pravi edipovce ,ljude kojiprihvataju taj model kao jedini prihvatljivi za brak,Zene koje upadnu u tu pricu kao ljubavnice one se nazivaju KONBINACIJOM i suocavaju se sa jednim vrlo teskim problemom.Zasto mislim da je emancipacija oba pola vazna za buducnos ove zemlje.ZATO sto biti zrtva zrtava bez kraja je glupo i besmisleno ljudi mora da se lece i u tome nema nista lose.Samo zdravi emotivno zreli i odgovorni ljudi mogu da podizu takve ljude a emotivno zreli i odgovorni i zdravi ljudi cine zdravo drustvo

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Najveca frustracija i najvaznija po Freudu je oko 5, god. zivota( edipalni period) . Dijete vidi majku ili neku drugu blisku zensku osobu koja ga njeguje kao seksualni objekat ili objekat izvora ugode i ljubavi. Zbog toga sto je dijete narcisticki orijentisano ono hoce sam oza sebe da posjeduje taj objekat i na njemu da se oslanja u dozivljavanju ugode. Prva prepreka toj ugodi je otac ili neki drugi muski autoritet u okruzenju. Ispoljavanjem agresivnog nagona prema ocu je nacin da se odstrani konkurencija, mrznja, prkos, gnjev itd.. se dozivljava prema njemu instinktivno ( Freud). Ali isto tako se te instinktivne pulzije moraju suzbiti, jer odgoj uci da se ne moze to dopustiti. U isto vrijeme se otac posmatra kao objekat mrznje, konkurencije i kao objekt postovanja , voljenja , zastite i moci. ( ovo vazi za musko dijete) .
Ambivalentna emocija prema ocu je : u isto vrijeme ga se mrzi i voli. Ogroman iznos energije se ulaze da se potisnu te bolne i nepodnosljive emocije jer izrazavaju strah i anksioznost i tako se pokusa potisnuti u nesvjesno sav taj neugodni afekt. Kad se musko dijete uspije identifikovati sa svojim ocem, tad se sva ta mrznja i gnjev potisne na stranu i prema njemu se osjeca postovanje, moc, ideal itd.. Prema majci moze ostati njeznost i ljubav kao djelomicno ispoljavanje nedopustenog izrazavanja seksualne zelje. Ako je potiskivanje uspjelo a pri tome nije bitno doslo do ostecnja ravnoteze ega, tad se moze reci da je edipov kompleks propo, savladan.
2. Zbog Freudove biologisticke skole, on pretpostavlja da je covjek zivotinja koju rustvo treba pripitomiti, da je covjek prirodno narcistican i da im aklupko nagon akoji teze ka rasterecenju pri tome se dozivljava ugoda a izbjegava neugoda.
Zbog nuznosti socijalnog zivota i izgradjivanja stabilnog odnosa sa ljudima, mora se socijalizacijom puno nagona potisnuti i suzbiti i izgraditi napovoljniji karakter koji ce dati ono sto se zove covjek. To se inace ne postize lako. Sudar dva snazna suprotna zahtjeva daje anksioznost i strah i odbrambene mehanizme protiv tog straha. Ako ego uspije potisnuti ono sto se kosi da drustvenom normom i zahtjevima drustva tad je covjek na puti prilagodjavanja realnosti.
Covjekov karakter je nacin kako se izaslo na kraj sa sudarom te dvoije suprotne sile. Karakter ima jasne uzroke u istoriji i posljedica je fiksacionih tacaka tokom prvih 5 god zivota. ( W.Reich)
Nerijeseni edipalni kompleks daje obicno histericni karakter ili histericnu licnost ( neurozu)
Dva razlicita pravca gdje se pojavljuje edipalna licnost :
1. Jako agresivna , narcisticno samopouzdana, buntovnicko naklonjena,sklona rizicima, autoritarna i nametljiva.
2. Pasivna , feminina njezna, ljigavo popustljiva, strasljiva, konformisticna, i slabasna .
U zavisnosti kako je tokom zivota licnost koristila odbrambene mehanizme protiv frustracija od toga zavisi koji se se karakter formirati. Neko je izrazavao otvorenu agresivnost protiv frustirajucih objekata a neko popustljivost i ulizivanje.
Edipov kompleks se obicno manifestuje kao jak otpor prema svakom autoritetu i teznja da ga se detronizira, jaka gnjevna agresivnost i njeznost prema majci ili nekom drugom zenom.
Inace se u realnosti nikad ne vidja cist karakter nego primjese vise fiksacionih tacaka i individualnih trauma tokom zivota.

Pitanje dali na nasim prostorima ima ispoljavanja edipovog kompleksa nije adekvatno !
Bolje bi bilo pitati koliko ima genitalnih ( normalnih) karaktera a koliko ima neurotskih i psihopatskih ( poremecenih ) karaktera ? Upravo neurotski ili drugacije poremecene licnosti ispoljavaju poremecaj koji upada u oci i koji prilicno privalaci paznju . Iz ovih karaktera se vidi ono sto upravo
ova tema obradjuje. Kvantitativne razlike.
Odgovor je taj da je puno vise ''neurotskih licnosti'' nego onih za koje se smatra da su ''idealne'' zdrave licnosti ( genitalni karakter)
Ovo je po Freudovim teoriskim okvirima.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

moj sin je navršio 43 godine života. nije oženjen i nema djecu. odgajan je u normalnoj porodici. majka je imala dominantnu ulogu u odgoju djece. ja nisam primjećivao ništa loše u tome. u 17-toj godini je pretrpio vršnjačko nasilje koje je ostavilo posljedica (strah, povlačenje u sebe, samoizolacija, mržnja...) uskoro je došao rat i teško ranjavanje kao tinejdžera, što je dodatno uskomplikovalo njegovo psihičko stanje. uspjeli smo ga prebaciti iz okruženog grada u zagreb, gdje je uz pomoć i podršku prijatelja ostao nekoliko mjeseci, obavio jednu operaciju i iskoristio je prvu priliku da se vrati roditeljima u okruženi grad, glad, bijedu... došao je psihički lošiji nego što je otišao. kao obrazovan otac sam mu posvetio puno pažnje i vremena. dugo smo šetali, razgovarali, trudio sam se da mu objašnjavam stvari, da ga usmjeravam. no, nije išlo. neke njegove želje nisam mogao ispuniti (nije mogao primiti savjete u vezi sa počiniocima nasilja koje je povremeno susretao, teško se snalazio u odnosima sa djevojkama, odavno je prestao da se interesira za njih, želio je studirati ekonomiju, ja sam zbog loših vlastitih iskustava vršio "normalan" pritisak da studira mašinstvo, što je prihvatio, ali se je nakon druge godine odlučio za VŠS u toj struci i time okončao stvar. već duže vrijeme smatra da sam počinio težak grijeh prema njemu, "tjerajući" ga da studira "tehniku". nisam mu uspio osigurati lagodno radno mjesto u upravi gdje su bili mnogo njegovi poznanici čiji očevi su, za razliku od mene, imali dovoljno moći da udome svoju djecu. mislim da je od tada počeo sa manje-više otvorenim neprijateljstvom prema meni. i danas živi samnom i suprugom, od naših penzija, nekoliko puta je uspijevao zaposliti se (jedna fabrika oko 5 g., na poslovima referenta koje je napustio sam, druga fabrika - radnik "na traci" gdje je lomio prst. nakon čega je napustio posao, treći put ga je zaposlio prijatelj - privatnik grosist, koji mu je dao posao u odjelu tehničke robe. nakon 15 dana je dobio otkaz. od rata do sada koristi psihijatrijsku terapiju. sam uporno ističe da je nesposoban da nas napusti i živi sam, ističe zahtjeve za zaposlenje koje nije moguće ispuniti, često verbalno nasrće na oba roditelja. otac mu je poseban problem. nema savjeta, prijedloga ili sugestije koju je voljen prihvatiti. nerijetko uvredljivo se oglasi, na način koji mi daje do znanja da mu to što govorim ne znači ništa i da nema nikakvu vrijednost. vremenom sam i sam oslabio. sve teže to prihvatam. nosio sam se mišlju da napustim porodicu, odem u neki starački dom ili slično, ali se do sada nisam odlučio na to. supruga mi ne pomaže u zaustavljanju tih njegovih verbalnih nasrtaja, ona samo ističe da je on bolesnik i nije sposobna da o tome razgovara. ja mislim da u njegovom ponašanju ima puno bezobrazluka, a u njenim reakcijama sve više prepoznajem metod stvaranja uslova za edipov kompleks. ima li načina za normalizaciju odnosa u takvoj porodici, za povratak sina ocu, za prihvatanje svakog od nas troje onih uloga koje nam po prirodi stvari pripadaju, da otac bude otac, majka-majka, roditelji - roditelji, a sin-sin?