Sudbinska ljubav

6

Sudbinska ljubav

offline
  • Pridružio: 19 Sep 2010
  • Poruke: 363
  • Gde živiš: i ja pocela da se pitam...

...ovo je jako dirljivo...



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Moje najiskrenije divljenje.



offline
  • Aleksandra Lukić
  • Eaton Electric
  • Pridružio: 09 Jul 2012
  • Poruke: 5
  • Gde živiš: sremska mitrovica

Napisano: 06 Avg 2012 14:37

Hvala vam svima puno.

Dopuna: 02 Sep 2012 16:24

Svetlost,otvaram vrata i ti stojiš, lep,nasmejan. Oči ti blistaju,lice,osmeh,kosa sve je svetlost. Grliš me, topao si, u tom zagrljaju osećam spokoj,tu sam kod kuće. „Nedostajao si mi“
„Znam, i ti meni nedostaješ“
Ljubiš me,svaki tren je blaženstvo. Tvoj miris, dodir,mekoća tvoje kože, sve je to tako stvarno. „Ne želim da se probudim“,gledaš me i smeškaš se,“Jednom moraš“
Ležim u tvom zagrljaju, tako je mirno i tiho,onda me zaprepasti činjenica da iako ti ležim na grudima,ne čujem otkucaje srca. „Tvoje srce, ne kuca?“. Uzimaš mi ruku i stavljaš je na moje grudi. „Tu kuca“ Slušam svoje srce, nema, dižeš se i odlaziš do prozora. Pratim te. Seo si do prozora, prekrstio ruke ispod brade i gledaš napolje. Prilazim i pokušavam da preko tvoje glave pogledam napolje. Pada sneg, ogromne nestvarne pahulje nežno dodiruju smrznutu zemlju. „Kako su lepe“, Okrećeš se i setno me gledaš „Ovde uvek pada sneg“. Budim se...
Još uvek osećam tvoj miris,još uvek me preplavljuje taj osećaj spokoja. Besna sam, zašto nisam duže sanjala, zašto sam se probudila. Želim da zaspem zauvek, samo da bi bila sa tobom. Volim te svakim atomom koji me čini. Mrzim stvarnost,svesnost i ovaj obični svakodnevni svet. Trebaš mi, strašno mi trebaš. Želim da zauvek sedim pored tebe i gledam tvoje lice dok ti posmatraš pahulje.

Dan posle tvoje smrti, pao je veliki sneg. Ravno dva meseca, zemlja je bila smrznuta i bela. Sećam se da si dan,dva pre kraja rekao“Koje šugavo vreme, sve je blatnjavo i sluzavo,kao u debelom crevu, da bar padne sneg, kako bi voleo da zapada dva metra.“ „Jesi li ti normalan, ne bih nikud mogli da mrdnemo“,“Baš tako,vani hladno,belo, a unutra toplo,vatrica kerempuh pucketa, pokriješ se toplom dekom i gledaš kroz prozor,a vani pahulje kao dlan proleću“.

Tužna sam,znam da će sneg padati sve dok tvoja duša ne nađe mir,želim da ti pomognem,želim da donesem proleće, cveće i sunce. Opraštam ti što si me napustio, opraštam ti ovo ništavilo oko mene, opraštam ti sve. Oprosti i ti sebi. Opet ćemo biti zajedno, ja to znam. Ti si deo mene, mi smo jedna duša. Sve dok smo razdvojeni padaće sneg. Kad se ponovo ujedinimo, vratiće se sunce.

Dopuna: 02 Sep 2012 16:29

Da sam ti mogla reći, ono što me sad guši. Da sam ti preneti mogla taj sjaj što peče tu duboko u duši.
Ej, nesrećo moja i jedina srećo

Vreme, tako malo mi trebalo da te zavolim,sekund da te izgubim,nikad da zaboravim.
Neka na moju dušu ide sve, sve neizrečene reči, neispunjene želje i zanemarene nade. Neka se obruši kao slap sa gole litice i neka potopi ove ostatke mene. Udahnuću ih svim dahom u sebe da me što lakše udave,udahnuću ih kao što sam nekada svim svojim bićem udisala tebe.

Mrak.Tišina i bol.
Divno društvo, moje omiljeno sad. Neću da se smejem neću iz protesta i kad mi nešto bude smešno. Kako pored tih reči što guše može još neki zvuk da izađe, kako?

Nisam ti rekla koliko te volim, da je u tvojim rukama moj jedini dom, moje pristanište posle svih ovih bura koje su me šibale. Nisam ti rekla, a sad te nema. Umesto tebe grlim dva parčeta daske nad sasušenom zemljom, znaš li da tad tamo nemam više suza, nema ih,ostajem pusta kao ta usahla zemlja izmeđ gomila starog mermera. Plačem samo u mraku kad vazduh oko mene na trenutak zamiriše kao ti, a tišina počne da šapuće tvojim glasom. Tad onaj zid reči što pritiska dušu krene da puca i u tom ludilu hiljadu puta ponavljam tvoje ime. Kao mantru.

Dopuna: 02 Sep 2012 16:32

Samo još jednom da udahnem isti vazduh sa tobom,
noćno nebo pod istim zvezdama da nas obgrli.
Znam, tebe nema ali ponovo sa istim žarom,
Moja duša ka tvojoj duši hrli.

I čujem ti ime u kapima kiše što umivaju prozorska okna,
I vidim ti osmeh u jutru što sviće,
Svet gledam sad, kroz tvoja dva oka.
I ništa me drugo ne dotiče više.

Hvala ti za ljubav,hvala ti za dušu,
našla sam je jednom, u u naručju tvom.
I sad kad sam sama,kada bol me stigne.
U sećanju nalazim naš srušeni dom.

Ruševine sreće sada su mi draže,
od palata carskih i zemaljskih nada.
San će da nas spoji,smrt da ujedini.
Sa tobom ću biti opet zanosna i mlada.

Čekaj me sa čežnjom, ko ja tebe sa strepnjom.
Još mnogo puteva proći će mi noge.
Al jedini pravi taj put posut zlatom,biće
kad anđeli krenu ka tebi me vode.

Žedan će se tada napiti vode,
sve će suze stati i jecaji u tami.
Ostaće samo tračak svetlosti nad nama
I mi u večnosti zagrljeni,mladi....

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1222 korisnika na forumu :: 47 registrovanih, 8 sakrivenih i 1167 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Apok, Asparagus, babaroga, Battlehammer, Boris Bosiljčić, Boris90, BORUTUS, Brana01, Bubili, Bubimir, cemix, DPera, dule10savic, GenZee, GveX, ikan, ILGromovnik, Kruger, Krvava Devetka, Kubovac, KUZMAR, kybonacci, ladro, Lieutenant, ljuba, Luka Blažević, mercedesamg, mikrimaus, milenko crazy north, MiroslavD, mkukoleca, naki011, ostoja, pein, royst33, samsung, sasakrajina, Shinobi, sickmouse, suponik, taz1cl, vathra, Vlada78, voja64, |_MeD_|