|
Gledam kao sulud na taj crni sal
i hladnu mi dusu rastrze pecal.
Kad bjeh lakovjeran i jos sasvim mlad,
mladjanu Grkinju strasno ljubih tad.
Sa zanosnom djevom bi sve slatki san,
no uskoro avaj,dodje crni dan;
Jednom pozvah goste-skup veseo,fin,
kad na vrata banu baksuz Jevrejin:
"Dok pirujes"-sapnu-"postenja mi mog,
Grkinjica tvoja nabija ti rog."
Isplatih u zlatu prokletnika tog
i odmah poviknuh vjernog roba svog.
Izadjosmo.Kasom krenu konjic moj
stiste mukla zalost,obli leden znoj.
I tek sto ugledah djevojacki prag
pomraci se svjetlost,ophrva me vrag...
Udjoh sam u sobu,tu zatekoh cin:
Nevjernicu moju ljubi Jermenin.
Pade mrak na oci!Mac isukah tad-
ne uspje ni cjelov da prekine,gad.
Udarao dugo u bezglavi trup
pogledujuc djevu-blijed,nijem,tup...
Pamtim potok krvi...njen moleciv glas...
Ubih Grkinjicu,ubih ljubav,strast...
Sa mrtve joj glave otgoh sal crn
i pribran,sa maca,otrijeh tu krv.
Moj rob,kad se spusti nocne magle zar
u vale Dunava baci mrtvi par.
Od tada,ljubavi ne vrati se moc
od tada ja ne znam za radosnu noc.
Gledam kao sulud,na taj crni sal
i hladnu mi dusu rastrze pecal.
Aleksandar Sergejevic Puskin
|
