Jelisaveta Bagrjana

Jelisaveta Bagrjana

offline
  • Pridružio: 23 Avg 2007
  • Poruke: 95

Јелисавета Багрјана

Вече
Превео Стеван Раичковић

На мој праг слази вечерњача рана.
Кроз затворене двери прође хлад:
брид са далеких и планинских страна,
и дође вече, неосетно, сад.

И згушњава се тако све од мрака
и срце и мога дома сваки кут,
пред којим нема сад твојих корака -
што не успеше да поправе пут.

Из бројаница дана ће се тако
изнизати сва тешка зрна, зар?
А неутажен поглед још ће лако
да тражи лета угашену јар?

Слух је напрегнут - ко да чека звуке:
онај у пола прекинути зов.
Моје, од твојих откинуте, руке
тешке су сада ко железни ков.

Имала не бих миран дан, а с њиме
ни једне ноћи која носи мир:
кад уз њих не би било твоје име
и твога ока плавичасти вир.

Нико те није заменио
Превео Стеван Раичковић

Нико те овде заменити неће:
празна је твоја столица, твој кут.
И у књизи ми нико не окреће
стране - недочитане овај пут.

У летње вече - никога уз мене
да с прага гледа звездани екран.
И никог да се задивљено прене -
на букет, још у рано јутро бран.

Кад дрхтим, нема ког да ми огрне
сада у топли шал рамена та.
У жези - с водом витошком што трне
никога нежно чашу да ми да.

Опет година за годином мине
и смењују се сезоне крај нас.
Вију се буре, руше се лавине
и гране крши час плод, а снег час...

И видног, да у дому опомене,
ничег од тебе у час свеколик -
нит какве ствари твоје омиљене,
нити у раму на зиду твој лик.

Огрћеш ме тим зраком што се вије,
у мојој крви твоје било ври -
нико те овде заменио није,
у кући, где још и не уђе ти.


Interieur
Превела с бугарског Десанка Максимовић

Ти ме гледаш тако љубавнички нежно,
реч ти је тако и топла и одана.
Напољу завија вејавица снежна.
Ја те слушам далеко некуд загледана.

Веју необични мириси и маме
са цветова изнад мене наднесених,
и напомињу без речи, они сами,
да су ми јуче од тебе донесени.

Ти си одан, веран и нежан све више,
ти си неопозиво крај мене засто -
и опрости мој смех намеран и смишљен,
и моје женско понеко лукавство.

Јер и ја волим љубављу из приче –
безнадежност, патња и мени су знани,
и често се само напразно заричем
да не идем на састанак заказани.

Али када те зачујем да се ближиш,
рекло би се, ненадно, нагло пробуђена,
тамо кроз други улаз, да не видиш,
утекнем сва збуњена, изгубљена.

И одлазим ка њему покорна
као у мутном хипнотисаном стању.
И враћам се убијена и уморна,
понижена, у горкоме покајању.


Занос
Превела с бугарског Десанка Максимовић

Говори, говори, говори -
склапам очи и слушам истодобно:
- Ето, прођосмо врхове гори
и летимо над морем и копном...

Налево крваво вече гори,
надесно се пуше пожари тамни.
Куд ли ћемо стићи када зазори?
Куд ли води овај пут замамни?

Онамо где ћемо, у самоћи,
два пламичка слити се опојно
и сред безбројних звезда по ноћи
засветлуцати као звезда двојна?
Не знаш? Ни ја. Ниједно не знамо,
али води ме, води ме онамо.

Јелисавета Багрјана рођена је 1893. године у Софији. Умрла је у Софији 1991. године. Багрјана је несумњиво највећа бугарска песникиња која је у књижевни живот ушла непосредно после првог светског рата. Њена поезија појављује се као одраз вековне тежње жене ка слободи и стваралаштву.

Збирке песама: Вечна и света, Година која је прошла, Људско срце, Звездице, Чудна јела, Мајско јутра и цео низ разноврсних дела за децу и одрасле.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Bravo za ovo predivno podsećanje. Kod mene čeka na štampu rukopis jedne obimne studije iz koje se vidi da Topličani mogu posebno biti ponosni kada je Bagarjana u pitanju jer joj je srce, za sva vremena, opčinio naš fantastični pesnik Rade Drainac.



offline
  • Pridružio: 23 Avg 2007
  • Poruke: 95

Zdravo, Sirius! Htjela bih da saznam malo vise o odnosima izmedju Bagrjane i Radeta Drainca.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Postoji čitava studija o tome, napisao ju je Mila Vasev. Koliko me sećam on je esejista, ili sam ja uvrteo da je muško u pitanju, bez obzira na ženski oblik imena. Kod mene je dugo bila na stand by za štampu i sad ću potražiti od mog urednika taj tekst. Reč je o pedesetak strana sjajnog teksta. On je medju prvima Bagarjanu proglasio bugarskom Desankom Maksimović, tako da nije ni čudo što ju je i sama Desanka tako lepo osetila i pažljivo prepevala. Desa je bila inače izvanredan poznavalac slovenskih jezika.

offline
  • Pridružio: 23 Avg 2007
  • Poruke: 95

A da li mi mozes reci kako se zove ta studija,jer pod imenom Mila Vasev nisam mogla nista da pronadjem na netu.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Sad sam video poruku. Danas sam se bavio vizama tako da nisam ni stigao da odem do kancelarije gde mi se ta studija nalazi. Pravo da ti kažem, mislim da ju je u medjuvremenu štampao neki čačanski izdavač, ali nisam siguran. Proveriću. Mi smo s tim stali jer je bio problem autorskih prava, a kasnije sam se čuo sa urednikom ''Pauna'' da su oni voljni da to urade. Još kasnije, kako to biva kad se nešto zaturi, čuo sam da je to već štampano. Saznaću svakako, a ti u medjuvremenu stavi još neku njenu pesmu. Stvarno vredi da je se setimo.

offline
  • Pridružio: 23 Avg 2007
  • Poruke: 95

Evo jos dve pjesme.

HRASTOVO LIŠĆE

Staza je ta ista.
I isti su
reka, most i kamenje.
A ti - nema te.
Ni proleća još nema,
ni slavuja,
i gluve su pretprolećne noći.
Drveće je golo.
Odnešeno
jesenjim vetrovima je
prošlogodišnje lišće.
Jedino je hrast (ti znaš koji)
obavijen u lanjsku šumu,
kao ja u uspomene,
i mi se bez reči razumemo...
Ipak sunčev krug
opet se sklapa.
Nabubreli mladi pupoljci
isklijaće
bespoštedno,
bez nežnosti i milovanja
u hrastovo tvrdoglavo lišće
koje će dohvatiti i oduvati
južni vetar.
A ti, hoćeš li ponovo doći
iz plavog prostora,
moj vetre razvigorcu,
da iz mene izduvaš moje tvrdoglave
uspomene i misli -
jer one su kao hrastovo lišće:
na jesenjim i zimskim olujama
opstaju,
ali ih prolećni vetar
razduva.


TI JEDINI


Beše li ti u prošlosti?
Ti li si sada?
Hoćeš li sa mnom biti sutra?
Taj lik, koji vidim
ispod mojih zatvorenih kapaka,
ta silueta sa posebnom senkom,
koja jednako sa mnom hoda,
taj glas, od kog se budim
i počinjem da pevam ujutro,
ime, kojim te nazivam -
jesu li tvoji? Tvoji li su?
Jesi li to ti, ili je to
lik i ime
moje ljubavi,
koja se ne gasi u mom srcu,
kao oganj u srcu zemlje.
Jesi li to ti, ili je to
lik i ime
moje žeđi,
koja čeka trpeljivo,
kao žeđ plodne zemlje
kišonosni oblak
Jesi li to ti, ili je to
lik i ime
mog bola
za jedinim
večnim,
neodvojivim saputnikom -
kao mesec za zemljom.
Jesi li to ti?

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Kad smo već tu, neka vide ljudi o kome pričamo i kakva je to lepotica bila...

offline
  • Pridružio: 23 Avg 2007
  • Poruke: 95

Evo jos slike.






Dopuna: 11 Nov 2007 14:56

.


KONTRAPUNKT

Kad sam nesrećna, tužna i bolesna,
nemoj da si kraj mene.
Godine i život me naučiše -
Navikoh se
da podnosim muku sama.
Kao ranjena zver,
koja se u svom brlogu skriva
da liže rane sama,
zatvaram se i ja
u svoje zidove
i potpaljujem
sav životni plamen.
I tada,
utonuo u krv otrov,
otklonjen sa usana jauk
i neizlivene iz očiju suze,
u srce pretopljene,
postaju bistre kapi
i uranjaju u neizgovorene reči
upućene tebi.
Oslušni, čućeš ih -
ma gde bio.
Ali kad sam nesrećna, tužna i bolesna,
nemoj da si kraj mene.
Neću da svoj teret
prebacim na tebe.
Neću da spuštena na mene senka
padne i na tvoje čelo.
Neću da moj ugašeni osmeh
ugasi plamen tvog nasmejanog oka.
Neću da
moji zidovi i tebe guše.
Neću.
Privikoh se da muku sama podnosim.
No teško mi je da
podnosim lepotu
i radost bez tebe.
U tim trenucima budi kraj mene,
da se radost mog srca
prelije u tvoje,
i lepotu,
koja je kao izvori ispunila
moje zenice -
da vidim odraženu u tvojima,
i pesma, poletela sa mojih usana,
na tvoje da sleti.


NEOČEKIVANI STRAH

Bojim se kad ka nama krene puzeći
zmija šarka,
kad nas u noći presretne
usmereni nišan,
kad se nad našu žetvu nadnese
crni oblak...
Bojim se kad za nama trči
besno kuče,
kad osetim za sobom prikradajuće
korake,
kad nas goni senka
klevete...
Bojim se nečega što nam u susret
ide.
Bojim se nečega što nas
goni.
Ti nas, vreme, plašiš time
i bežiš od nas.
Da će danas biti sinoć
a sutra postati
nekada.

KOLIKO BEŠE SUNČANIH DANA

Iza zastakljenog zida moje sobe
njiše se plava zavesa mora
i razotkriva beskrajnu scenu.
Na njoj danas vidim, ja kao jedini gledalac,
rasplet tvoje završene
i nezavršene moje,
ali bliske kraju,
drame.
Ne, nije bilo klasičnog jedinstva - ni mesta
ni vremena,
ni radnje.
Je li to bio nastupio vek
antidrama
i antiheroja?
Ne dosećam se. Pitam:
ima li u prirodi - antiprirode?
I mi bejasmo li
antiljudi?
I nije bilo jedinstva ni mesta, ni vremena,
ni radnje.
Na tvom radnom stolu uvek je pored tebe bila
mala Botičelijeva Venera.
Podignut sa neispisanog lista,
tvoj pogled - koji traži i umoran -
tonuo je neosetno u plavu prozračnost
njenih očiju
kao u dolazeći talas nepreplivanog mora.
Nestajao si. Odahnuo bi.
I ka meni se okretao
obnovljen.
Ali nije bilo jedinstva ni mesta, ni vremena, ni
radnje.
Krenuli smo da tražimo lepotu
u životu i svetu
po planinama, morima i gradovima.
Zamalo da nas poklopi krenula lavina.
Zamalo da nas potopi morska bura.
Zamalo da nas otruje prestonički dim.
Jedan nas talas eksplozivne detonacije
odbaci daleko -
na severnu
obalu.
Ne, nije bilo jedinstva ni mesta, ni vremena, ni
radnje.
Nas su sledila po prvi put
u velikom naletu nadanja
i maštanja sa beskrajnim horizontom.
A meštani su nam govorili:
- Ovde, sve u svemu, ima dvadeset sunčanih dana godišnje
i vi ste srećom došli
u njih-.
Ali nije bilo jedinstva ni mesta, ni vremena, ni
radnje.
Kad sam se sama vratila kući
sa jednom zelenom grančicom, koja se razvila
ispod pred tobom zauvek zatvorenog prozora,
samo su dve misli bile žive
u mom saznanju:
- Zašto ti sa stola ne uzeh malu Botičelijevu Veneru
da je položim na tvoje srce,
da večito živi sa tobom
Lepota...
I još nešto:
- Koliko nam je dana u životu sunčano?

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1244 korisnika na forumu :: 45 registrovanih, 5 sakrivenih i 1194 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, A.R.Chafee.Jr., AK - 230, Asparagus, babaroga, bladesu, ccoogg123, cifra, croato, darcaud, Duh sa sekirom, Dvojac005, Excalibur13, FOX, goxin, hooraay, Istman, krkalon, Kruger, Krusarac, Kubovac, Lucije Kvint, mean_machine, menges, mercedesamg, milanovic, milenko crazy north, naki011, nemkea71, NoOneEver Dreams, nuke92, opt1, pera bager, raptorsi, sombrero, Srky Boy, Stanlio, vasa.93, virked, VJ, Vlad000, VP6919, zdrebac, |_MeD_|, 223223