offline
- Pridružio: 13 Sep 2007
- Poruke: 265
- Gde živiš: navrh' trepavica
|
NAJSRETNIJI ČOVJEK NA SVIJETU
Poslije su se dogodile mnoge stvari.Jedan me ateist mlatnuo po glavi.I više nikad nisam povratio samopouzdanje.Čak i danas užasavaju me male stvari.Stara majka Hubbard uvukla se u ranu i izlegla teške misli.Dugo godina glava mi je bila u škripcu.Dok sam se ppetvarao da sam na pomoći svima.
Ali otrijeznio sam se.I suočio se sa svojom mizerijom.Pa su se pojavili četinari,sive planine,panorame u jutarnjoj izmaglici,ljudi sa zanimljivim životima.B-že,život ti je baš zanimljiv,stalno sam ponavljao.Neprestano odmahujući glavom u blagonaklonoj nevjerici.
Toliko toga vam želim priopćiti.Ja sam najsretniji čovjek na svijetu.Naučio sam derati zeca uz svega par zasjekotina,nezasukanih rukava.Uskrs je moja sezona.Krzno zgulim jednim potezom,napunim ga papiranatim maramicama i prodam.
Subotnja je večer,kako vele,’najsamotnija u tjednu’.Prisjednem uz svoj radio s par lopti konopca,za slučaj da mi dođe đtogod povezati.Pustim zatim brvnaru da se dobro ohladi i uživam u svojoj sretnoj zvijezdi.Ponekad pauk spuzne niz nit svoje odurne vlažne mreže i zaprijeti mom teško stečenom ravnodušju.
Moj je savjet itekako na cijeni.Na primjer,ne pišaj na veliku borovu šišku.Jer možda nije riječ o šiški.Ako već nisi siguran koji su pauci otrovni,pobij ih sve!Dugonogi tatica i nije pravipauk: on je zapravo pripadnik zločinačkpg klana familije Seratonio.Iako insekti cijene vlastite živote, premda bi nam njihov neumorni mar svima mogao poslužiti za primjer,rijetko ih salijeće misao o smrti,a kad se to i dogodi,ista nije propraćena snažnim emocijama,kao što je to slučaj s tobom ili sa mnom.Oni jedva da i razlikuju život od smrti.Po tome su kao mistici,i kao mistici mnogi su otrovni.Nije lako voditi ljubav s insektom,poglavito ako si dobro obdaren.Iz iskustva mogu reći a se nijedan insekt dosad nije požalio.Ako nisi siguran koji su mistici otrovni,najbolje je da ubiješ prvog na kojrg naiđeš udercem u glavu čekićem,cipeom,ili kakvim većim plodom nekog povrća,kao što je to naprimjer okaamenjena gigantska daikon rotkva.
Mt.Baldy,1997.
ZABAVA JE JOŠ ONDA BILA ZAVRŠILA
Kad mi je bilo oko petnaest
slijedio sam jednu prekrasnu djevojku
u Komunističku partiju Kanade.
Partijci su održavali tajne sastanke
i vikali bi na tebe
ako bi makar i minutu zakasnio.
Proučavali smo McCarranov akt
koji su pajaci donijeli u Washingtonu
i Padlockov zakon
što su ga izglasali njihovi lakeji u koloniziranom Quebecu;
govorili su kojekakva sranja
o mojoj obitelji
i o tome kako smo se dokopali svoje lovetine.
Htjeli su uništiti zemlju
koju sam volio
(i kojoj sam služio kao mornarički sokol).
Čak su ih i dobri ljudi
skloni promjeni
mrzili
nazivajući ih socijalfašistima.
Unaprijed su zacrtali što će učiniti s zločincima
poput mojih stričeva i tetaka
i čak su imali neki naum
za moju jadnu majku
koja je pobjegla iz Litve
sa dvije smrznute jabuke
i maramom punom monopoli novca.
Ali nisu mi dali da se približim toj djevojci,
a ni sama djevojka mi nije dala da se približim toj djevojci
koja je iz dana u dan bivala sve ljepša
da bi se naposlijetku udala za odvjetnika
i sama postala socijalfašist
i po svoj prilici i zločinac također.
Ali svejedno sam se divio Komunistima
zbog njihove konjske odanosti
nečemu apsolutno pogrešnom.
Bilo je to godinama prije nego što sam
i za sebe pronašao nešto slično
pridruživši se maloj četi tvrdokornih zelota
koji su sebe smatrali
marincima duhovnog svijeta.
Ali pitanje je samo vremena-
jer svi ćemo se jednom otisnuti skelom
prema toj Drugoj Obali
da bismo se zaputili njenim žalom.
Žalom te Druge Obale.
-knjiga čežnje-
Dopuna: 23 Apr 2008 23:31
BAR HOTELA PRINC TAKANAWA
Klizim u Čistu Zemlju
u Probuđeno Stanje Pijanstva
u peć plavog Srca
jedinog pravog voljenog Allaha
Pratitelja Opasnih Raspoloženja-
Klizim kroz 27 paklova
moje vlastite religije moje vlastite slatke
mračne religije pijane religije
do mojih povijenih koljena Poezije mojih halja
moje zdjele moje pokore Poezije
mog posljednjeg obrezivanja
nakon što mi je koža već obrezana
i srce obrezano
i čežnja obrezana
samo da bih se Vratio i bio Iskupljen
i bio Oplahnut i opet mi bilo Prošteno
to moje Posljednje obrezivanje Posljednje
i Veliko Obrezivanje-
Neko vrijeme bijah slomljen
i kukavica
pod zasljepljujućim zrakama
Odurna Prosvjetljenja
Da bih se sad konačno predao
Velikom Ravnodušju Poezije
Namjesto nekovrsnom Mudrom Iskustvu
ili lažnim poljupcima Suparničkog Uvida,
dakle mojoj vlastitoj slatkoj mračnoj
religiji Poezije mojoj bedačkoj nagradi
mojim sandalama i mojoj sramotnoj molitvi
mojoj nevidljivoj meksičkoj voštanici
mojim beskrajnim uljima za kućna čišćenja
otklonivši tako čini takmaca
iz pamćenja svoje djevojke-
O poezijo moje Posljednje Obrezivanje:
sav bol bio je u pribojavanju
i ignoriranju glasa te djevojke
i njenog dodira i njenog
mirisnog i skrušenog djevojaštva
izgubljenog pred tri rata-
i tako O moja ljubavi ponovno te volim
Ja sam tvoj pas tvoja mačka
Tvoja Kleopatrina zmija
Krvarim bezbolno
od tog Posljednjeg Bezobličnog Obrezivanja
dok povlačim tvoju haljinu malo nagore
i ljubim tvoje čudesno koljeno
iz kojeg kapi mlijeko
i neka svi vi koji to gledate
oslobodi Bože!
završite u paznji
dok ja klizim dolje prema Ljubavi-
i neka vas hitro prigrli
djevojaštvo vaše vlastite
mračne djevojačke religije
-knjiga čežnje-
Dopuna: 08 Maj 2008 22:03
SEISEN PLEŠE
Seisen ima dugo tijelo
njena obrijana glava
prijeti svjetlarniku
dok joj stopala klize
u podrum s jabukama.
Kad pleše za nas
na nekoj od naših neredovitih
proslava
prostrana blagovaonica
s teretom perolakih redovnika
i redovnica
kao hula-hup
poskakuje oko njenih bokova.
Presvijetli drevni borovi
razvaljuju stražarnice
i izlaze da se pridruže
kao i brda San Gabriela
i plosnati gradovi
Claremonta,kao i Upland
i Inland Empire.
Ocean se obraća oceanu
Govoreći,ustajmo kvragu
i pridružimo se i mi.
Mliječni put trga žice iz svojih kotača
i zavlači se među bedra Seisena,
kao i onostrani svijetovi
i svjetovi nerođeni,
da i ne spominjem najcrnje rupe
zamišljene antitvari
i nasumične leteće mentalne objekte
poput ove pjesme
koji sjebavaju atmosferu.
Sve se to vrti oko njenih bokova
i što njeni bokovi obgrle
to ozari njezino lice
bezvlasničkim izrazom.
Ali tu je zatim i ova bolna luda
ovdje,ne,nego baš ovdje,
koja misli da je Seisen
još uvijek žena koja pokušava naći
neko mjesto gdje bi se skrasila
i gdje Seisen ne pleše.
ULAZAK U RAZDOBLJE
Ulazimo u razdoblje zbunjenosti,u jedan čudan čas kad ljudi pronalaze svjwtlo sred očajanja i vrtoglavicu na vrhu svojih nadanja.To je i religijski trenutak također i evo gdje se krije opasnost.Ljudi će htjeti slušati glas Autoriteta i mnogi će se čudni konstrukti o tome što Autoritet jest javiti i svim umovima.Obitelj će se ponovo ukazati kao Temelj,vrlo štovan,vrlo hvaljen,ali oni među nama bušni od drugih mogućnosti,naprosto će i dalje otaljavati svoje radnje,pa makar to bile i radnje ljubavi.Javnost koja čezne za Redom pozvat će mnoga tvrdokorna i neumoljiva lica da ga nametnu.Tuga zoološkog vrta sručit će se na čovjekovo društvo.
Ti i ja koji čeznemo za prisnošću bez krivnje,mi nećemo imati volje
Izustiti čak ni one prve riječi znatiželjna ushićenja zbog straha od odmazde.Svako očajanje obitavat će skriveno u šali.Ali ja se kunem da ću ostati negdje unutar domašaja tvog parfema.
Kako li se samo strog čini Mjesec večeras,poput lica Gvozdene Djeve,mjesto da podsjeća na običnog bezličnog idiota.
Ako misliš da su danas pretreni Freud i Einstein,i Hamingway,samo pričekaj i vidjet ćeš što sve neće učiniti s tim bijelim vlasima oni koji tek dolaze.
Ali preostat će Križ,taj znak koji će neki razumjeti; tajno sijelo,upozorenje,Jeruzalem skriven u Jeruzalemu.Odjrnut ću bijelu odoru,kao i obično,i ući u ono Najskrovitije Mjesto,kao što sam to već iz generacije u generacijučinio kako bih kumio i molio,preklinjao i nudio izlike.Ući ću bez ičije sljedbe u ložnicu Mlade i Mladoženje.
Vjerujte mi na riječ,jer u bliskoj ćemo budućnosti gledati i slušati puno više ovakvih stvari od ljudi kao ja.
-knjiga čežnje-
Dopuna: 23 Maj 2008 22:47
MOJA SUDRUŽNICA
ostoji ta golema žena,
(moj B-že jest i ljepa)
ta golema žena
koj,premda ima sve žensko,
posjeduje vrlo osoben karakter;
ta golema žena
koja mi ponekad dođe
u ranim jutarnjim stima
da bi me istisnula iz kože!
Valjamo se tad nebesima
nekoliko milja izna krošnji borova
bez ikakva razmaka među nma
n svejedno nismo Jedno
niti bilo što slično.
Mi smo dvoje ogromnih ljudi,
dva izdašna tijela
puna nježnosti i ushita
sa vim tim užicima koji krupnjaaju
da bi dohvatili granice naših volumena.
I kad se to dogodi
obično sam spreman oprostiti svima
koji me dovoljno ne vole,
uključujući i tebe,Saharo,
pogotovo tebe.
SELO CLAREMONT OD POVIJESNOG ZNAČAJA
Ne pamtim
da sam zapalio ovu cigaretuži ne pamtim
jesam liovdje posve sam
ili čekam nekoga.
Ne pamtim
ni da sam nekad vidio toliko lijepih
muškaraca i žena
kako šeću tamo-amo
selom Claremont od povijesnog
značaja.
Mora da sam vježbao
jer ne pamtim
odakle mi ovi mišići;
i ovaj spokojan izraz:
mora da sam odležao svoje
udubljen u kakvu glupost.
Roditelji decu žustro
u prolazu odvajaju od moje klupe
ali omladina je izgleda
duboko zainteresirana
za sudbinu
ove neobično zdepaste
nazočnosti
što se mota po njihovim tajnim
grobljima,
pa se okreću
i osvrću na mene.
Klupa kaže:
'Razletjet ćeš se.'
Novčanik kaže:
'Šezdeset idvije su ti.'
Sedmokatni
Nissan Pathfinder kaže:
'Probaj ugurati ključ
u taj srebrni utor ispod
upravljača.
Zove se uređaj za paljenje.'
2. mart 1997.
JUTROŠNJA UZNEMIRENOST
Ah,to.
Oko toga sam se dakle jutros tako
uznemirio.
Moja žudnja se naime vratila
i ponovo te želim.
Bilo mi je dobro,
bio sam iznad svega.
Momci i cure bili su predivni,
a ja sam bio starac prepun ljubavi za sve.
Međutim sad te ponovo želim.
Želim tvoju apsolutnu pažnju,
tvoje na brzinu strgane gaćice
koje vise na jednom stopalu,
i da ni na što ne mislim
osim na to kako da se nađem
unutar
onog mjesta
koje ne pozanje unutarnje
niti vanjsko.
TIJELO SAMOĆE
Svojim je stopalom ugazila na moje
i obavila mi struk svojim snijegom.
Uvukla mi se i u srce rekavši:
'Da,tako valja.'
I tako se Tijelo Samoće
prekrilo izvana
i iznuttra
i prigrlilo se,to Tijelo Samoće.
I sad svaki put kad udahnem
pred mojim dahom ona dahti:
'Da moja ljubavi,tako valja,tako valja.'
-knjiga čežnje-
Dopuna: 27 Maj 2008 13:00
SVE MOJE NOVOSTI
Ugled mi nije
bio namenjen
u sajamskom gradu
današnjem
ali netko bi mogao
iznaći u budućnosti
u ovom nešto korisno
što bi moglo odvratiti
um od klanja
pa da se počnu štovati
u ime mirnog stanja
svekolike kompleksnosti
i da se tako upravi
politikom
s debljim čekovima
i dubljim balansom.
Ali nikoga
nek ne bude strah
kad se na Putu ovom
sklopi poslovni pakt.
Pogledaj gore
pa pogled dolje upravi
i sve onda obuhvati
neljudskim okom Ljubavi
a ne samo naboj
suprotnosti
(slomljeno srce
i melem da ga ozdravi)
već i ono što prijeti
na svakom zavoju-
predvodnica će spoznati
u klečećem položaju.
I onaj bolesnik
u kom teške misli stoluju
tim će se krijepiti
kad sklopi postelju.
Zato ne gonetaj
te moje jecaje-
jer oni su cesta
a ne znakovlje .
I ne dekonstruiraj
mi suhi high
jer ja i trijezan poletjeti
volim kao zmaj.
I premda si jezikom
ponesen ovim bez dlake
ne petljaj svejedno
oko drevne brave.
Tajno čas skrivena
čas razotkrivena
klanjam se pokoran
i volju ti poklanjam,
šapatom ti ovdje
poručujem hvala
za svaki nemir i suzu
što si mi dala;
al tko mi dadne
da načnem zidove
vremenske i dirnem
njih koji dolaze
tom mudrošću
(što na anegdoti se temelji)
o kojoj su zborili
stari mi roditelji
a koja nadohvat
umu još nerođenom
uz napor stoji Milostan
u klupku zapetjanom.
I nek moje pjesme
neprotumačene
premoste krugove
krivo pospojene
i u tvom mozgu
moj lanac nek omogući
onom Mostu
da opet se osovi.
U PRAVU SI ,SAHARO
U pravu si,Saharo.Nema magle,nema udaljenosti niti velova.Maglu obavija druga magla,iza vela je naredni veo,a udaljenosti se stalno nadopunjuju.I zato nema magle,niti velova,niti udaljenosti.I zato se to zove Velika Udaljenost Magle i Velova.I upravo tu putnik postaje lutalac,a lutalac Onaj koji je izgubljen,koji opet postaje Tragalac,a Tragalac Strastveni Ljubavnik,a Strastveni Ljubavnik Prosjak,A Prosjak Prokletnik,i Prokletnik Onaj koji mora biti žrtvovan,A Onaj koji mora biti žrtvovan postaje Uskrsli,i Uskrsli postaje Onaj koji je transcendirao Veliku Udaljenost Magle i Velova.I tada se tijekom tisuću godina,ili tokom ostatka popodneva,Takav Netko okreće na Plamtećoj Vetri Mijena,otjelovljujući sve preobrazbe,jednu za drugom,i započinjući iznova,i odustajući iznova,86.000 puta u sekundi.I tadaTakav Netko,ako je muškarac,biva spreman voljeti ženu,Saharo;i takav Netko,ako je žena,biva spremna voljeti muškarca koji je u stanju opjevati Veliku Udaljenost Magle i Velova.Jesi li ti ta koja čeka,Saharo,ili sam to ja?
-knjiga čežnje-
Dopuna: 01 Jun 2008 23:49
RANA PITANJA
Zašto tebi klaustri prozračnih koludrica proučavaju produkciju,a ja ispijam čaj zvan Spretni Potez,sam u svojoj brvnari,dok vani zavija zima?
Zašto se uspinješ na Visoki Tron i upuštaš se u nemoguću raspravu o Izvoru Svih Stvari,začinjenu upitnim zapažanjima o ugovoru između muškarca i žene,dok ja sjedim na podu u lotus-položaju (koji nije iđljen za sjevernoamerikance),podastirući koordinate sjajnih modernih gradova gdje,daleko od tvojeg autoriteta,mogu cvasti demokracija i romansa?
Zašto se pretvaraš da spavaš kad ti,kako bih te približio našoj kulturi,pokazujem važne seksi video-zapise,i zašto nakon što se trgneš iz drijemeža veliš:-Proučavati ljudsku ljubav zanimljivo ,ali nije toliko zanimljivo-?
Zašto se Velika Kola,koja se tako radosno kotrljaju drevnim ulicama Kyota,ne mogu uzvući uz serpentine Mount baldyja'I ako to već ne mogu,isplati li se to anma činiti?
Zašto se perunike prigibaju pred tobom,dok opasne borove šiške padaju s velike visine na naše nezaštićene ćelave glave?
Zašto nam zapovijedaš da govorimo i onda govoriš umjesto nas?
ZAto što sam zvonom prizvan u tvoju sobu,zato što nijemim od poštovanja u tvojem društvu,zato što sam omamljen mirisom neke neizrecive gosroljubivosti,to je zato što sam zaboravio sva svoja pizaja,pa se bacam na pod i nestajem u tvojima.
Mt.Baldy,1998. -knjiga čežnje-
Dopuna: 04 Jun 2008 15:18
СЛАТКИ ЧАС
Како сладак чини се онај час
кад је већ прекасно
и кад не мораш слиједити
њене зањихане бокове
све до накрај
своје умируће имагинације
ХРАНА ЈЕ УКУСНА
Храна је укусна
али радије не бих јео
Додиривати једну прекрасну младу жену
далеко је већа част
у овој долини суза
стога опрости ми ако пропустим
оброк или га одгодим
Медитација смирује угрозничено срце
или бар тако тврди реклама
али мене доводи до лудила
задиханости и оговарања
Осим тога
не желим бити ничији пријатељ
Немам толико времена
Постим
Постим у тајности
да стањим лице
како би ме Б-г могао вољети
као онда кад нисам имао
ни трунке занимања
за нешто попут овога
ЗАБАВА
Тако је забавно
вјеровати у Б-га
Мораш то једном пробати
Пробај још сад
и сазнај жели ли
Б-г
или не
да у њега вјерујеш.
КОШАРА
Требао би ићи
од једног мјеста до другог
проналазећи пјесме
написане за тебе
како би их могао потписати.
Али не говори никоме
О тим и таквим стварима.
Само их пронађи.Пронађи их.
И кад се кошара напуни
нетко ће се већ појавити
коме ћеш их моћи показати.
Распростријет ће своју широку сукњу
и сјести доље
на црн камен
а твоја ћекошара поскакивати
као зрнце прашине на сунчевој свјетлости
кроз њеног крила
бескрајан крајобраз.
-књига чежње-
Dopuna: 09 Jun 2008 12:25
UZ RIJEKE TAMNE
Uz rijeke tamne
odah se dugu lutanju
i proživjeh svoj život
u Babilonu
svetu sam pjesmu
prepustio zaboravu
da bih smalaksao tu
u Babilonu
uz rijeke tamne
gdje nisam ni vidio
tko me je čekao
tko me je gonio
stukao mi je usne
i iskomadao srce
a sve da ne bih pio
iz riječne mu kmice
i natkrililo me
da iznutra spoznam
bezakonje svog srca
i prsten kojim sam vjenčan
uz rijeke tamne
gdje nisam ni vidio
tko me je čekao
tko me je gonio
uz rijeke tamne
panika me spopala
al na koncu postah
stanovnik Babilona
da bi mi zatim srce
zgromio strašnom silom
rekavši ’ovo tu srce
ne ide s tim tu bilom’
i vjetru je moj vjenčani
prsten bacio
i obiljem me silnim
okružio
uz rijeke tamne
u zoru rujnu ranjenu
ja živim svoj život
u Babilonu
i premda sa svele grane
uzbirem svoju pjesmu
i pjesma i rodno joj drvo
pjevaju samo njemu
istina stog nek iščili
i blagoslov skupa s njom
ako iz ovih mi misli
izvjetri moj Babilon
nisam ni znao
niti sam video
tko me je čekao
tko me je gonio
uz rijeke tamne
gdje sve je struja prolazna
uz rijeke tamne
Babilona
LJUBAV SAMA
za L.W.
U moj je sobičak
granulo svjetlo kroz prozor
kanuvši zraku ljubavi
pravo sa sunca odozgor.
I na pruzi svjetla tad vidjeh
jasan titraj sitne prašine
od koje Bezimena zida
ime nekom poput mene.
Al da malo pojasnim stvar:
Ljubav je trajala i trajala
sve dok nije otvorila vrata-
i onda sama na njih izišla.
Razigrana na suncu zrnca
praha lebdješe i ja s njima
tumbajuć se gore-dolje
u bezličnim okolnostima.
I kad sam se na koncu vratio
u svoju sobu,nepromijenjena
ona se činila,no više ništa ne osta
između Bezimenog i Imena.
Al da još malo pojasnim stvar:
ljubav je trjala i trajala
sve dok nije otvorila vrata-
i onda na njih izašla.
LJUBIO SI DOVOLJNO
Bit ću ti ljubavnik,to sam rekao.
Nasmijala si se kad sam to izustio.
Ali ja sam izgubio svoj posao
I mrtvacima se zauvijek pribrojio.
Čistio sam mramorne odaje
ali ti si me još niže slala
i nisi mi dala da vjerujem
sve dok nisi kazala
da nisam ja taj koji voli-
već da mene ljubav zaskače,
a kad su paketi s omrazom stigli
zabranila si da mi se uruče.
I sad kad se glad za dodirom
tvojim pomalja iz dubina neutaživih
ti šapćeeš mi:-ljubio si dovoljno,
nek sad ja malo budem Ljubavnik.-
-knjiga čežnje-
|
