|
UGARAK U RUKAVU
Od igre si jednom odustala
pa si se poslije vratila
i lako od zari sagorjela.
Sad negdje vatra
sama traje.
Prica je tvoja na dug stap nabodena.
Koprca se, kao crv ropcuci.
Bivsi prsti
tvojih ruku
lice na tu pricu.
Prazne rukave, iz protesta
vjetar veze u cvor.
Ti ucestvujes
a zaboravljas:
Sve je sto radis
kao da lajes na mjesec.
Pustas dim od trave
u njemu da se prepoznas.
Poluskovano, oko se joguni.
Jednom ce, olajan, pasti i mjesec
i neces se vise morati
pravdati slijepom ulicom
sto nikad ne stizes kuci.
|
