|
* * *
Sreli smo se
negdje
između svjetova
u malom prolazu
gdje
sudbine se ukrštaju
u vremenu
kada svemir utihne
da se
šapati duša čuti mogu
* * *
Pogledaj kroz prozor.
Sa puste ulice
Gledaju te odnekud moje oči.
Blago. Kao da se uče nježnosti.
Oslušni tišinu.
Čućeš moj šapat.
Tih.
Pretih.
Kao da se riječi uče govoriti tebi.
* * *
Iza
Ona je tamo
Iza svih snova
Iza života
Iza svih ovih laži od postojanja
Iza svega
Koža joj miriše na moje stihove,
na riječi,
riječi kojima je pokrivam noću,
na ishodište i konačni smisao mene
* * *
Predvečernja varijacija
Drugačije umire ovaj dan
u gluho predvečerje
poslušan i pognut
kao krivac koji traži stope grijeha
otkoračava u beskraj sivila
zavlači se
u utrobu nadolazeće noći
da bi bar dosanjao horizont purpura
toneći krug sunca iza bregova
oblake od pamuka
što mu čuvaju tragove na nebu
sanja svoju potpunost
onako,
onako kako ja sanjam tebe
Drugačija je usamljenost breze
u ovo tmurno predvečerje
samotna i nezamijetna
posljednjim sasušenim drhtajem lišća
gubi samosvijest o svojoj ljepoti
istapa boje
u gordim siluetama borovih šuma
što čekaju prvi novembarski snijeg
čekaju svoju smislenost
onako,
onako kako ja čekam tebe
J. Letić
samo za M....
|
