Iz drugog kvarteta
I tu sam, na pola puta, sa dvadeset godina za
sobom -
dvadeset godina uveliko protracenih, godina l` entre
deux guerres -
kad sam ucio kako da upotrebim reci, i svaki pokusaj
je potpuno nov pocetak, i drukcija vrsta neuspeha
jer je covek samo naucio kako bolje da koristi rec
za stvar koju vise ne mora da kaze, ili na nacin
na koji vise ne zeli da je kaze. I tako je svaki
poduhvat
nov pocetak, napad na neartikulisano
s jadnom opremom koja je sve gora
u opstoj zbrci nepreciznosti osecanja,
nedisciplinovanih ceta emocije. A ono sto ima da
se osvoji
snagom i pokornoscu, vec su otkrili,
jedanput, dvaput, il` nekoliko puta, ljudi koje ne
mozemo ni pomisljati
da nadmasimo - ali ne radi se o takmicenju -
postoji samo borba da se povrati ono sto se izgubilo
i naslo i opet, i opet, izgubilo: i sad, pod uslovima
koji nam ne izgledaju naklonjeni. Ali mozda ni
gubitka ni dobitka.
Za nas, postoji samo nastojanje. Ostalo nije nas
posao.
|