Zabrane i Dozvole

1

Zabrane i Dozvole

offline
  • $elena 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 15 Apr 2011
  • Poruke: 572

Osnivač transakcione analize, Erik Bern, tvrdio je da smo svi rođeni kao prinčevi i princeze, a da se kasnije, modelovanjem od strane sredine u kojoj živimo i prilagođavanjem toj okolini, pretvaramo u žabe.
Zvučaću ironično, ali čak i ako smo rođeni , kao što on tvrdi, kao prinčevi i princeze, mnogi od nas se ne osećaju baš kraljevski. Mr. Green
Zašto je to tako ?
Tokom života, sledimo svoj životni scenario, skript ili nesvesni životni plan.
Taj scenario je stvoren između naše treće i šeste godine. Kao mali, donosimo zaključke o tome kakav je svet u kome živimo, kakvi su ljudi i kakvi smo mi sami.
Odluke i zaključke koje smo doneli kao deca nisu rezultat analitičkog procesa, niti ispravnog logičkog zaključivanja, kao što je to slučaj kod odrasih ljudi, već su rezultat primarnog emocionalnog iskustva.
Kako deca nisu u stanju da donose ispravne zaključke, njihova slika o svetu je često iskrivljena, obogaćena maštom, uopštavanjem i preterivanjem. Ako potrebe deteta nisu aktivno zadovoljene pravilnom negom, stimulisanjem razvoja, ili su, čak, grubo zanemarene, dete će razviti negativan stav prema sebi misleći, ponašajući se i osećajući se nefunkcionalnim.
Naš svet određen je porukama koje dobijamo od okoline. One mogu biti verbalne i neverbalne. Neverbalne poruke, najčešće, imaju veći efekat.
Dok smo bili mali posmatrali smo odrasle pre svega roditelje, kako se ponašaju, šta rade, kakve su im mimika i gestikulacija. Posmatrajući odrasle , učili smo po modelu i to intenzivnije nego što smo učili iz njihovih eksplicitnih verbalnih poruka.
Često je ono što ljudi rade u suprotnosti sa onim što pričaju, a dete će pre da sledi primer onoga što vidi nego onoga što čuje. Većina roditelja voli svoju decu i želi im najbolje. Takođe , većina roditelja radi ono što misli da je najbolje za njihovo dete. Pa ipak, često iz nesvesnih razloga deluju ograničavajuće, pa čak i destruktivno na razvoj svoje dece.
Vrlo nefunkcionalne poruke formiraju nesvesne pokretače.
Čitav proces formiranja zastrašujuće podseća na proces programiranja.
To izgleda ovako:
-roditelj formuliše svoju poruku o tome kakvo dete treba da bude i kako da se ponaša kao komandu i uputstvo.
-dete to razume : o.k. sam samo kad se ponašam na određen način .
Te poruke izgledaju po svojoj formi kao dozvole , a zapravo su zabrane na bezuslovno prihvatanje sebe.
Nazivamo ih pokretačima zbog kompulzivne, prisilne, potrebe da te komande sledimo.
Neovisno o tome da li su poruke i komande bile formulisane kao verbalne i neverbalne, odrastanjem, mi te poruke usvajamo kao deo komandi i poruka koje upućujemo sami sebi.
Npr. „Budi savršen! Vrediš samo ako si savršen“
To upućuju sebi ljudi koji od sebe očekuju da teže savršenstvu u svemu što rade, što je potpuno nemoguće, priznaćete.
Kako je savršenstvo nemoguće dostići, često bivaju nezadovoljni sobom, čak i ako su izuzetno uspešni jer , po njima, to uvek može da bude i bolje.
„Uvek budi jak! Vrediš samo kad si jak, izdržljiv i neustrašiv.“
To znači da ne smemo da pokazujemo osećanja, ne smemo da osećamo, ne smemo da tražimo i primamo pomoć i da verujemo da sve moramo sami da izdržimo i da otrpimo i da , što bi neko rekao, sami nosimo svoj krst.
Najčešći primer ove zabrane u našem okruženju je zabrana na plač muškoj deci.
„Zapni ! Trudi se. Čovek mora da se muči u životu.“
Žrtve ovih poruka su oni koji sve postižu na najteži mogući način, ne prihvataju uspeh i blagodeti bez krvi i znoja. Sve postižu na težak način i odnose se prema životu kao prema večitoj borbi.
Nasuprot ovoj, imamo poruku: „Požuri ! “ Ova težnja ne ostavlja osobi prostora, ni vremena da stane i razmisli i da bude u kontaktu sa svojom emocijom.
Ljudi kod kojih je ovo dominantni pokretač često puno i brzo pričaju, stalno su u pokretu, jer ako stanu moraće da se pozabave sobom i svojim emocijama , a to im se nikako ne svidja.
I...poruka “Ugodi drugima! U redu si samo ako ugadjaš drugima, inače si sebičan stvor.“
Tu nesvesnu poruku prate ljudi koji su stalno u funkciji zadovoljenja potreba drugog, često na svoju štetu. Zanemaruju svoje potrebe ,da bi izbegli odbacivanje, misleći da će zadobiti ljubav jedino ako ugadjaju drugima.

Često slušamo ove komande. One predstavljeju zabrane, a zavijene su u oblandu dozvole.
Usvajanje tih zabrana u vidu verovanja limitira naše realne kapacitete.
Nasuprot ovome o čemu sam pisala su roditelji koji su davali i daju bezrezervnu podršku , poverenje i ljubav svojoj deci podstičući ih da se razvijaju u pravcu u kojem ona to žele, u pravcu svojih kapaciteta.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 10 Okt 2005
  • Poruke: 13526
  • Gde živiš: Beograd

Ovo je štivo kome ću se vraćati s vremena na vreme.
Upoznati (još važnije - upoznavati) sebe, nije li to ono što jedino i radimo celog života?
A malo pomoći nije na odmet! Wink



offline
  • $elena 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 15 Apr 2011
  • Poruke: 572

Napisano: 21 Jul 2011 12:24

SlobaBgd ::Ovo je štivo kome ću se vraćati s vremena na vreme.
Upoznati (još važnije - upoznavati) sebe, nije li to ono što jedino i radimo celog života?
A malo pomoći nije na odmet! Wink


Hvala, Slobo Zagrljaj
Meni bi bilo izuzetno drago kad bi i drugi stanovnici ovog divnog grada pokušali da uhvate u koštac sa temom psiholoških zabrana i psiholoških dozvola i time doprineli raspršivanju iluzija i zajedno podstakli razvoj i uspeh.
Kad bi svako od nas, dobrovoljno i s entuzijazmom, upoznao (još važnije - upoznavao) sebe, ovaj svet bi , definitivno, bio lepše i toplije mesto Very Happy
Malo vaše pomoći u ovom pionirskom poduhvatu neće biti na odmet Wink
Hajdemo ...

Najdestruktivnije limitirajuće poruke koje roditelji iz najbolje namere šalju svojoj deci su psihološke zabrane I njih treba jasno razlikovati od funkcionalnih zabrana nekog oblika ponašanja koje može dovesti do opasnosti kao što je trčanje preko ulice ili stavljanje prsta u šteker.
Dobre granice pomažu osobi da se zaštiti od opasnosti i da očuva svoj integritet.
Potpuno suprotno tome, psihološke zabrane su restriktivne i njima se osporava neko prirodno pravo – da osećamo ono što je prirodno da osećamo, da odrastemo, da samostalno mislimo , itd.
Što je zabrana intenzivnija , učestalija, a osoba koja je upućuje važnija detetu, veća je šansa da je dete prihvati.
S druge strane su psihološke dozvole i bezuslovne pozitivne stimulacije koje nam pomažu da ovladamo veštinama i naučimo da se snalazimo u svetu.
Sve ove poruke, dozvole, zabrane, pokretači i programi predstavljaju elemente našeg nesvesnog životnog plana.
Životni plan ili scenario u zavisnosti od verovanja koja smo usvojili o sebi, drugima I svetu oko sebe , može da bude : komičan, tragičan, banalan, produktivan, melodramatičan, dosadan , itd.
Zaključujemo: život odraslog čovek umnogome je određen iskustvima iz detinjstva i ranim odlukama.
U odraslom dobu često odluke, o tome šta ćemo raditi I čime ćemo se baviti (ono što bi tata želeo čak iako mrzim, ili nasuprot tome u inat tati iako mi ne pričinjava zadovoljstvo; mučiću se na poslu koji ne volim , kao moja mama) ; kako ćemo živeti i kako ćemo birati partnere (zaljubljivaću se u nedostižne muškarce(devojke) koji me ne mogu voleti da bih sebi dokazala da za mene nema ljubavi, kao ni za moju mamu); kako ćemo vaspitavati decu I kakve ćemo odnose imati sa ljudima, donosimo sledeći svoj scenario umesto svojih autentičnih potreba I kapaciteta.
Na tu činjenicu možemo reagovati različito. Možemo slegnuti ramenima, reći “Šteta” i nastaviti dalje na isti način, istim putem. Možemo poreći istinu I te I takve svoje izbore proglasiti autentičnim I konstruktivnim. A možemo i stati, dobro razmisliti i odlučiti da nešto promenimo kako bismo bili funkcionalniji , kako bismo iskoristili svoje kapacitete u punoj meri i samim tim postali zadovoljni onim što jesmo, umesto da stalno čeznemo za onim što nismo.

Dopuna: 21 Jul 2011 12:59

Možda se neko od vas zapitao da li je moguće da tako rano donosimo odluke kojih se držimo kao odrasli ljudi.
Možda do sada niste ni znali da ste napisali svoj životni scenario, nesvesni životni plan, još kao savim malo dete i da živite po njemu.
Zato se i zove nesvesni Wink
Možda se pitate zašto bi to jedno dete , uopšte, radilo Bebee Dol i sumnjate da je sve ovo ovde budalaština dokone osobe.

Dakle, pitanje je zašto. Smile
Evo pojašnjenja :
Dete ne zna zakone logike. Ono je malo, nejako, zavisno i nesamostalno. Doživljava roditelje kao svemoćne. Od roditelja i okoline zavisi da li će potrebe deteta biti zadovoljene ili ne.

Odgovor je zato Smile
Zato svako dete, na osnovu svojih skromnih moći pravi svoju psihološku strategiju kako da preživi i da zadovolji svoje potrebe što je bolje moguće.
Neke odluke zasnovane na roditeljskim zabranama i dozvolama, koje su nam koristile da preživimo kao deca, danas, kad smo odrasli, nam predstavljaju prepreku, smetnju i ograničenje. Ograničavaju nas jer ne obuhvataju našu današnju realnost i naše kapacitete.

offline
  • Pridružio: 11 Jan 2011
  • Poruke: 70

Vec na prvo citanje sam prepoznala sebe,odmah sam se prepoznala.
Sta vise,imam utisak da vrlo lako i brzo mogu da razvrstam sve ljude koje poznajem po ovim kategorijama.
Doduse,ja o sebi sve ovo vec znam. Necu da se hvalim uspesnom samospozajom posto je put do iste bio dug i mukotrpan ali,znam sta mi je i znam zbog cega sam takva kakva sam. Naravno da je izvor svega detinjstvo,apsolutno se slazem.
Volela bih da mogu recima opisati olaksanje koje covek oseti kad shvati uzroke svog modela ponasanja,tacnije momenat kad shvati da u stvari postoji model po kome funkcionise.

Tezi deo price je rad na sebi,odnosno prepoznavanje situacija kad to nesvesno u meni krene da radi svoj posao,da upravlja mojih reakcijama,mislima i sto je najgore,osecanjima. Kad se desi ta srecna okolnost,kad uspem da primetim onda kazem sebi- koci,stani,ovoga puta nemoj. Ponekad uspem,bar na trenutak da ostvarim moj licni ideal,a to je da ja zivim zivot a ne da zivot zivi mene.

Verovatno je ovo borba sa samom sobom,bez kraja i konca ali meni,nekako mazohisticki, prija. Mnogo sam draza sebi ovakva,nadam se mudrija i hrabrija.

offline
  • $elena 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 15 Apr 2011
  • Poruke: 572

Scenario ili životni skript ima tendenciju da se obnavlja i održava.
To znači da mi, kad izgradimo skriptovne obrasce, osećanja, verovanja i ponašanja, koliko god ona bila destruktivna za nas, stalno tražimo okolnosti i situacije u životu koje će ih potvrditi.
Tako, npr. žena koja veruje da su svi muškarci licemeri, lažovi i prevrtljivci traži baš takve koji bi je ostavili na cedilu , izneverili , kako bi se na kraju osetila odbačenom i potvrdila svoje generalizovano verovanje o muškarcima.
Npr. ovako , kao što je to na slici koju je postovao neko pametan na nekoj temi na Mc-u (nemam pojma ko i nemam pojma gde, ali sam sliku sačuvala Wink

Ako , pak, žena takvog verovanja naiđe na pouzdanog, iskrenog, pouzdanog i vernog muškarca , neće mu verovati i tražiće način da ga uhvati na delu ili će ga manipulativno isprovocirati da je na neki način izneveri da bi, konačno, potvrdila kako su svi muškarci isti.
Nezgoda je što opažamo selektivno, pod uticajem sopstvenog scenarija, eliminušući pri tom sve one elemente realnosti koje se ne uklapaju u našu sliku sveta. Usled naše selektivne percepcije, događa se da upravo ljude koji bi doveli u pitanje naše skriptovne, destruktivne, obrasce izbacujemo iz svog života doživljavajući ih kao proganjajuće, opasne ili pak dosadne.
Kako skriptovni obrazac, čija je prvobitna uloga u našem životu bila zaštitnička I koji je potpomagao naše samoodržanje kad je bilo najpotrebnije, u ranom uzrastu , ima tendenciju obnavljanja, nije jednostavno ni lako onim dobronamernicima koji pokušaju da nam ukažu na to da su naši današnji kapaciteti, mogućnosti , dometi I realnost u koliziji sa obrascem koji sledimo .
Naša selektivna percepcija pojačava naše otpore I mi činimo sve što je u našoj moći da eliminišemo uznemiravajući faktor koji doživljavamo kao ugrožavajući, a koji, potpuno suprotno tome, želi da podstakne naš razvoj.
Život nas često dovodi u situacije u kojima se dovode u pitanje koje dovode u pitanje naše vrednosti I uverenja.
Naravno, korisno je osvestiti taj proces, preispitati rane odluke I proveriti koliko se one temelje na istini.
S vremena na vreme svoje stavove i percepciju treba staviti na test realnosti Very Happy

offline
  • Pridružio: 06 Avg 2011
  • Poruke: 3
  • Gde živiš: Beograd

Rane odluke zaista mogu da odrede kvalitet naseg zivota. Meni je mnogo trebalo da utvrdim sta je to uticalo da kao mala odlucim neke stvari i neverovatno je koliko ono ,,precutno", ono sto osecamo, a da nam niko nije verbalno ukazao na to, moze da ima uticaja na nas. Otkrivanje trenutka donosenja rane odluke moze biti isceljujuce, ali time se ne resava nas problem.
Automatizovano ponasanje je vrlo tesko promeniti, i jos uvek imam problem sa tim. Stalno pokusavam da preispitujem sebe, i da otkrivam misli koje stoje iza nekog nezeljenog ponosanja, ali problem je sto uopste nemam dozivljaj da su te misli moje, pa ih tako ne mogu ni promeniti. Kao da su mi misli potpuno odvojene od osecanja, i ne znam kako da ih integrisem.Verovatno su misli suvise ukorenjene u onom nesvesnom, i ne umem da dodjem do njih.
Kako se odreci svog ranog zivotnog skripta, i ponasati se suprotno njegovom automatizmu?
Izvinjavam se ako sam malo skrenula sa teme, imala sam potrebu da podelim sa vama moje iskustvo sa procesom donosenja nove odluke.

offline
  • $elena 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 15 Apr 2011
  • Poruke: 572

Napisano: 07 Avg 2011 10:50

mermaid83 ::
Kako se odreci svog ranog zivotnog skripta, i ponasati se suprotno njegovom automatizmu?


To je moguće postići uz pomoć psihoterapije, ali i nekih bitnih životnih preokreta i kriza, koji često iz temelja prodrmaju čitav čovekov unutrašnji svet ,navodeći ga da preispita svoj život i izgradi ga na novim temeljima.
Skript ima tendenciju obnavljanja i jaku potrebu za samoodržanjem. Potreban je čitav proces da bi se čovek oslobodio ili doveo pod kontrolu svoj životni script. To nije ni malo jednostavno, lako i brzo.
Za početak – treba ga osvestiti i biti u kontaktu sa svojim nesvesnim, destruktivnim tendencijama.
Ključno je prepoznavanje disfunkcionalnih obrazaca i prepoznavanje psiholoških igara, zatim ispitivanje konstruktivnih opcija komunikacije i emocionalne razmene i pravilan izbor odnosa . Prepoznavanje roditeljskih pounutrenih stilova i obrazaca omogućava nam odustajanje od tih obrazaca u svrhu izgradnje unutrašnje podrške, negovanja i brige o sebi, a onda i drugima.
Od krucijalnog značaja je dolaženje u kontakt sa svojim autentičnim potrebama, razumevanje sopstvenih emocija i nesvesnih procesa, izražavaje emocija, podizanje nivoa svesnosti o telesnim procesima koje prate emocije.
Ljudi često gaje zabludu da je lakše izbegavati i zatrpati problem , nego se suočiti sa njim. Od suštinske važnosti je identifikovanje problema i součavanje sa njima, umesto izbegavanja. U tom procesu razvijaju se veštine i samopouzdanje u iznalaženju funkcionalnih i kreativnih rešenja.
Nova teorijska saznanja se tokom vremena integrišu u iskustvo, pa onda imaju, pored saznajnog, duboko emotivni, reparativni kvalitet.
Najbitnije odluke u životu donosimo sami, te ih sami možemo i promeniti donošenjem novih, konstruktivnih , odluka.
Čovek psihološki raste i razvija se ceo život i uvek može da oseti potrebu za unapređenjem pojedinog aspekta svog funkcionisanja, kako odnosa sa partnerom, tako i uloge u porodici ili profesionalnom angažmanu.


Dopuna: 07 Avg 2011 10:55

mermaid83 ::Stalno pokusavam da preispitujem sebe, i da otkrivam misli koje stoje iza nekog nezeljenog ponosanja, ali problem je sto uopste nemam dozivljaj da su te misli moje, pa ih tako ne mogu ni promeniti.

I nisu tvoje. Roditeljske su. Wink
Nisu u uskladu sa autentičnim potrebama. Tako ih prepoznajemo (najlakše)...
Ako čovek počne da prati svoje autentične potrebe lakše istisne disfunkcionalne, roditeljske, obrasce iz sebe.

offline
  • saten  Female
  • Legendarni građanin
  • Zvezdočtec... :)
  • Pridružio: 05 Jan 2008
  • Poruke: 3361
  • Gde živiš: Montmartre Quarter :)

Vrlo zanimljiva tema čak i meni koja sam totalna neznalica kada je psihologija u pitanju. Godinu dana učenja u gimnaziji nije dovoljno. Možda grešim.

Da bih spoznala sebe, a samim tim i uzrok nastajanja tog pomenutog životnog skripta morala bih da krenem iz neke tačke koju bih uzela kao početnu. Pitanje je odakle krenuti?

offline
  • $elena 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 15 Apr 2011
  • Poruke: 572

saten :: Pitanje je odakle krenuti?

Od sada i ovde . smešak
Uvek je najbolje krenuti od sada i ovde i iskrenog kontakta sa svojim autentičnim potrebama i emocijama.

offline
  • saten  Female
  • Legendarni građanin
  • Zvezdočtec... :)
  • Pridružio: 05 Jan 2008
  • Poruke: 3361
  • Gde živiš: Montmartre Quarter :)

Cenim da nije kasno. smešak

Pa onda da počnem, videćemo kako će se završiti.


Hvala. Zagrljaj

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1327 korisnika na forumu :: 53 registrovanih, 5 sakrivenih i 1269 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Acivi, aramis s, Asparagus, babaroga, Bane san, bankulen, bojank, Botovac, darcaud, DENIRO, Dimitrise93, dmdr, DPera, Duh sa sekirom, FileFinder, Frunze, GandorCC, Georgius, gorantrojka, HrcAk47, ILGromovnik, Ivan Campo, Ivan001, kalens021, kikisp, kunktator, kybonacci, Lubica, LUDI, Luka Blažević, mercedesamg, mile09, milenko crazy north, Mirage 2000N, Motocar, mrvica78, NoOneEver Dreams, Parker, pein, Ripanjac, S2M, ser.hill, Shinobi, Srle993, stalja, Sumadija34, theNedjeljko, Trpe Grozni, vathra, VJ, Zi0mek, Zobara, Žrnov