Sudbina prognanih - epska priča o Srbima

Sudbina prognanih - epska priča o Srbima

offline
  • dgcr  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 05 Maj 2010
  • Poruke: 349
  • Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska

Napisano: 03 Dec 2013 12:16

Pozdrav dragi čitaoci. Sudeći po naslovu, ovaj aar biće baziran na maloj grupi Srba koji su krajem 861. godine prognani iz kneževine Raške. Nadam se da će vam se svideti i da ćete čitati do kraja. Smile



Prolog - 863. Posle Hrista



Iz najstarijih istorijskih spisa našeg naroda, saznajemo da su Srbi bili nomadski narod koji je vekovima živeo u Aziji. Ali pod pritiskom Tatara, oni su napustili svoju domovinu i krenuli u veliku seobu. Tada nisu bili Srbi, već Sloveni, veliko pleme koje je uzdrmalo moćno Rimsko Carstvo.

Srbi, kao posebna grupa Slovena, su naselili Zapadni Balkan, i to načinili svojom domovinom. Stvorili su i svoju državu, Rašku kneževinu. Sredinom devetog veka, tom državicom je vladala dinastija Vlastimirovića. Posle njih, drugi u moći su bili Zmajevići, potomci Vladislava Zmaja, koji je po legendi porazio Bugare u bici kod Serdike 786. godine.

Tadašnja glava porodice Zmajević, Marko, je poveo srpsku vojsku od 3,000 ljudi u pohod na Bugarsku u ratu koji je započet 860. godine. Kada je stigao u Vidin, zatekao je vojsku Bugarskog cara Vida, i koja je brojala preko 8,000 ljudi. Krvava bitka je usledila, ali je ipak Marko izašao kao pobednik.

Marko Zmajević tokom borbe



Ali, nakon bitke, bugarski car je pobegao. Marko je u međuvremenu zauzeo Vidin i prodirao dublje u Bugarsku. Ali jedva da je prošlo godinu dana od te pobede, Vid unajmljuje najamničku vojsku Kazara, plemena iz stepe, koja je brojala preko 5,000 ljudi i napada Markovu vojsku koja je značajno oslabljena još od bitke u Serdici. Marko se sada suočio sa vojskom protiv koje nije mogao da pobedi. Ali zato je mogao značajno da je oslabi. Okršaj između Srba i Bugara je započeo 9. decembra 861. godine. Bitka je trajala dva dana i Srbi su poraženi. Ali istovremeno, i Bugari su doživeli poraz. Car Vid je ubijen, po legendi lično od Markove ruke.

Posle te bitke, Marko i preživelih dvadesetak vojnika se vraćaju u Rašku, gde se sada suočavaju sa knezom Vladimirom. Vladimir je oduzimao Markove posede, navodno jer je bio nesposoban da pobedi Bugare. U besu, Marko ubija kneza Vladimira i beži iz Prizrena u Ramu, koja je još uvek bila pod njegovom upravom. Nakon smrti cara Vida, mir je potpisan sa Bugarima, a sada se Marko suočavao i sa braćom Srbima. Vladimirov brat, Mijajlo, je poveo vojsku na Markove posede.

Znajući da će biti poražen, Marko odlučuje da pobegne iz Srbije. Ali to neće uraditi sam. Na njegovo iznenađenje, svi Zmajevići, i još dve porodice Sokolići i Grehovići, odlučuju da pođu sa Markom u veliku Seobu. I tako preko 10,000 Srba, kreće u Veliku Seobu, koja će potpuno promeniti njihove živote.

__

Pa to je prolog, nadam se da vam se sviđa. Smile

Dopuna: 04 Dec 2013 23:06

Jos jednom se izvinjavam citaocima Istorije Srpskog Carstva sto sam napustio taj aar :/
ali ako ste zainteresovani, procitajte ovaj. Smile


Poglavlje 1: Beg na Alpe


Nakon progona iz Raške, Srbi nisu imali gde da odu. Prešli su granicu i ušli u Slavoniju, jednu od hrvatskih kneževina. Nekoliko milja od granice sa Raškom, 10,000 Srba je podiglo logor, dok se ne odluči destinacija velike seobe.

Markov šator se nalazio u samom središtu logora, i isticao se jer je bio veći od ostalih. Ali ni Marko nije bio nešto puno bogatiji od svojih podanika. Zlato koje su poneli sa sobom iz Raške jedva da je brojalo više od 3.000 vizantijskih zlatnika.
Čitavih deset dana Srbi su bili ulogoreni na granici bez ikakvih planova za svoju budućnost. Marko je uglavnom posmatrao svog sina Jovana, koji beše napunio jedanaest leta prije par dana, kako trčkara po logoru i igra se sa vršnjacima. Jovan se polako isticao kao vođa svojih vršnjaka. Kada su se igrali Slovena i Rimljana, Jovan je uvek bio taj koji je bio kralj Slovena i koji je napadao Rim.

Marko se tome često smejao, ali bio je ponosan na svog sina. Izrašće on u snažnoga vođu. Imao je žute oči, kao i Marko, i sve prethodne vođe klana Zmajević.


Konačno, 23. januara 862. godine, odlučeno je gde će Srbi putovati. Marko i njegovi savetnici odlučili su da prođu kroz Slavoniju, pa će ići sve do Venecije, odakle će putovati do Đenove i odatle, ako budu u mogućnnosti, nastaviti brodovima do Apeninskog poluostrva, i naseliti to područje. Razlog je bio taj što Srbi nisu voljeni ni od jedne naroda sve od ruskih plemena pa do Istočne Franačke.

Prvog februara, zvanično je započeta Velika Seoba Srba. Preko deset hiljada muškaraca, žena i dece je krenulo na veliko putovanje. Čobani su bez puno muke predvodili stoku, koja je bila podeljena u više stada (u zavisnosti od životinje). Putovali bi dva dana bez prestanka, a onda bi jedan dan odmarali, i tako će putovati sve vreme. Na čelu velike kolone bili su Marko, Stefan Grehović i Ivan Sokolić, predvodnici Seobe, a Marko je bio glavni među trojicom.



Nakon mesec dana putovanja, Srbi su stigli do Istre, koja je bila pod upravom Italijanskog kralja. Kada je italijanski kralj čuo za veliko pleme Srba koje je prognano iz Raške, strahovao je da će da opljačkaju istočnu Italiju.
Stoga šalje omanju vojsku jednog od svojih vazala da napadne Srbe.

Kada je Marko čuo o dolazećoj italijanskoj vojsci koja je dolazila iz Venecije, zaprepastio se. Jedini način da pobedi Italjane je da se utvrdi na Alpima i tamo dočeka italijansku vojsku.
Stoga je požurivao pleme jer su njihovi životi visili o koncu.

Srbi su uvek bili krupne građe, sa snažnim mišićima, pa nisu teško podnosili ovu brzinu putovanja. Do sredine Marta, bili su u podnožju Alpi, ali tek tada je počeo najteži deo bega od Italijana. Penjanje uz planinu je bilo dosta umarajuće za već izmorene Srbe. Najgori i najteži deo penjanja jeste vođenje stoke uz planinu i prevoženje teretnih kola i kolica. Već nakon dana penjanja, Marko je mogao videti italijansku vojsku na horizontu. Kada ju je primetio, bila je to mala tačkica, ali svakim danom je postajala sve veća i veća. Već desetog dana penjanja, Italijani su bili u podnožju Alpi, vojska koja je brojala preko deset hiljada ljudi. Ali ako Marko Srbe utvrdi na dobrom mestu, mogao bi poraziti i još toliko Italijana bez velikih gubitaka.

Kako su se Srbi penjali uz planinu, postajalo je sve hladnije i hladnije. Sada nisu mogli dugo putovati kao do sada. Odmarali bi na svakih pola dana ako ne i manje. Vatra nije puno pomagala. Marko je slao drvoseče svako malo da odu u šumu i nacepaju drva za ogrev.

Jovan je pogazivao znakove groznice i Marko je strepio za život svog sina. Ni više slojeva ćebadi oko mladog Jovana nisu ga mogli dovoljno ugrejati. Krajem marta, Srbi su se popeli na najveći vrh Alpi, gde je Marko pronašao urušenu tvrđavu, sudeći po izgledu zidova i zgrada, verovatno izgrađene u vreme Rimskog Carstva. Tu će se Srbi braniti protiv Italijana.


Preko deset hiljada Srba jedva da je stalo u tvrđavu, iako je većina srpskih šatora bila van tvrđave. Kako su se Srbi smestili u toj tvrđavi, Marko je naredio da se sa svim raspoloživim sredstvima porušeni zidovi utvrde, kako bi zadržali Italijane. Čitav jedan dan, drvoseče su provele u šumi tražeći i cepajući stabla dovoljno dobra za utvrđivanje zidina.

Narednih pet dana je provedeno u utvrđivanju zidina u čemu je i Marko učestvovao. Kada je utvrđivanje zamka bilo konačno završeno negde oko 10. aprila, Marko je pripremao taktiku za odbranu od Italijana.
Međutim, Italijani su i dalje bili u podnožju Alpi, nisu se ni mrdnuli otkako su ih poslednji put videli. Ovo je Marku bilo sumnjivo, ali je shvatio plan Italijana. Oni su hteli da izgladne Srbe, iako oni imaju hrane dovoljno za godinu dana. Ovo nikako nije bilo dobro. Ako sada potroše sve zalihe hrane, neće imati dovoljno za putovanje u Španiju.


Svakim danom, vazduh na Alpima je sve hladniji i hladniji i ako se bliži leto, a kiše počinju. Umesto kiše, na Alpima pada sneg, što čini situaciju još gorom. Skoro stotinu mladih dečaka i devojčica je preminulo od hladnoće. Jovan se još dobro držao. Čak se i bolje osećao svakim danom.
Marko je bio ponosan na čvrstoću svog sina.
Dva meseca koja su Srbi proveli na Alpima trajali su vekovima, a Italijani su još uvek bili u podnožju planine. Stoga Marko odlučuje da ih malo uzdrma i okuplja glave porodica koje su krenule sa njim na ovo putovanje u svoj šator, kako bi skovali plan da nateraju Italijane da napadnu.

U zoru 16. aprila, Marko i njegovi ljudi kreću u napad.

___

Evo ga i prvo poglavlje. Nadam se da vam se sviđa i da ćete komentarisati.

Pozdrav, hvala. Smile



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 22 Avg 2013
  • Poruke: 6

Prica mi se vrlo svidjela, nadam se da ce se nastaviti. Stvarno zelim procitati sledece poglavlje, da vidim sta ce se desiti sa prognanim narodom, isto bih tako volio da u sledecem poglavlju obratis paznju na "paralelno pripovjedanje" kako bismo mi citaoci imali uvid i o onome sto se desava u Raskoj knezevini, odnosno o narodu i vladavini tamo.



offline
  • dgcr  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 05 Maj 2010
  • Poruke: 349
  • Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska

Pa ja pisem o sudbini prognanih, a šta se sa Raškom desilo, pa... Bugari su je osvojili Very Happy
Ništa više neću da kažem, samo da će krvava bitka usledili na Alpima između Srba i Italijana :-)

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 609 korisnika na forumu :: 4 registrovanih, 2 sakrivenih i 603 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: cikadeda, dejoglina, mikki jons, Parker