Blog korisnika kindergirl
| party girl | |
|---|---|
| 23 Maj 2011 18:51 | Idi na vrh |
|
"It doesn't matter what you create If you have no fun Pretty girl, put down your pen Come over here I'll show you how it's done I can dance I can drink In the dark It's all a trick Across the room Across the street I'm in the moment Can't you see I'm a party girl Do a twirl See my eyes throw a glance Can't you tell I'm a natural Life of a party girl Funny girl Make you laugh Want me bad Now I feel so much better In the back of a car I just met them tonight And I feel like such a star What's your name What's your art Nobody knows About my broken heart Yes I'm a party girl Crazy girl See my lips how they move Can't you see I'm a natural Life of a party girl Sexy girl I used to be so fragile But now I'm so wild What did you do last night? Oh I was out so late now I'm so tired I used to cry But now I don't have the time I used to be so fragile But now I'm so wild." * (najomiljeniji album ikad) * donji Dorcol & kokteli sa brazliskom rakijom @" Ugao", priceless.... kad vikend tako prodje, onda nema veze ako u ponedeljak lije kisha.(:: |
|
| There is A Light That Never Goes out | |
|---|---|
| 16 Maj 2011 21:56 | Idi na vrh |
| Ali džaba ti to, kinder. Ljudi ne kapiraju.
Radi se o tome da su ljudi nesrećni. Ljudi su lenji i nesrećni. Nemaju kintu, a nemaju ni duha. O čemu se zapravo radi...... Okrenem se oko sebe i vidim da su svi down. Iz raznih razloga,ali nikome nije dobro. Nikoga ne zanima noć muzeja, oh, imagine. Pa ni mene nije zanimala posebno,ali došlo je leto, sladoled, Bg pun ljudi, starry,starry night, 350din-ne propuštam~ Usput smo imali sudar, izgurao nas autobus iz trake. Nismo povređeni, hvala bogu. I kreće vika, cika, bezobrazluk, ružne reči, loše reči. I ja rešim da budem bezobrazna na svoj način. Zovem pandure i kažem "to i to se desilo, taj vozač me verbalno maltretira." Kaže čika pandur " stiže patrola, ne sme to da radi." Kažem ja čiki vozaču "Strpaću te u zatvor na dve godine,oštetio si mi deo kod leve gume malo, ti si meni ugrozio život, tresu mi se ruke zbog tebe, verbalno me maltretiraš, to ti je kažnjivo zakonom, ima da odgovaraš za pokušaj ubistva." i tako, ljudi nemaju mentalnu higijenu. I neće da rade na sebi. Lenji su i to ih frustrira i stvara im gomilu nerealnih problema. Kao da ovi realni poput zagadjene životne sredine, besparice & ostalih dnevnih stvari nije dovoljno. i tako, pošto se danas sve plaća ja ću pored svih poslova i obaveza koje imam da otvorim konsalting agenciju. Učim ljude kako da budu srećni sa onim što imaju, kako reče čika Tokin "što su u bilo kakvoj situaciji." Već 5 godina pričam,ali niko me ne sluša. Hej, ako imaš neki problem, reši ga! Nemoj da kriviš državu, sredinu, u name it, whatever, ustani ujutru ranije, kucaj na sva vrata, nemoj da piješ koka kolu ako hoćeš da budeš mršav, nemoj da ulaziš u frku kad si slabiji, nemoj da se zadužuješ ako ti baš to nije neophodno ( osim ako ti život, a ne frizura zavisi od toga), prošetaj, ioanko nema parkinga, zapiši kako se osećaš na facebooku,a ne samo da voajerišeš tuđe slike i živote, budi hrabar pa otputuj na mars,ako veruješ da je tvoja sreća tamo, ustani ranije, lezi kasnije, rem faza kratko traje, nećeš propustiuti snove, uključi mozak, što reče u reklami "pojačaj srce" i uradi nešto sa sobom! Pošto današ ljudi vole da plaćaju nutricioniste, tarot majstore, šminkere, majstore photoshopa za fotke na fb, sigurna sam da kad budem ponudila svoje usluge life coacha i ako stavim fensi cenu od recimo 1500 din sat vremena, možda me neko i posluša, pošto je platio pa da mu ne propadne. : S Svemoguća Ja. The Smiths - "Take me out tonight Where there's music and there's people And they're young and alive Driving in your car I never never want to go home Because I haven't got one Anymore Take me out tonight Because I want to see people and I Want to see life Driving in your car Oh, please don't drop me home Because it's not my home, it's their Home, and I'm welcome no more And if a double-decker bus Crashes into us To die by your side Is such a heavenly way to die And if a ten-ton truck Kills the both of us To die by your side Well, the pleasure - the privilege is mine Take me out tonight Take me anywhere, I don't care I don't care, I don't care And in the darkened underpass I thought Oh God, my chance has come at last (But then a strange fear gripped me and I Just couldn't ask) Take me out tonight Oh, take me anywhere, I don't care I don't care, I don't care Driving in your car I never never want to go home Because I haven't got one, da ... Oh, I haven't got one And if a double-decker bus Crashes into us To die by your side Is such a heavenly way to die And if a ten-ton truck Kills the both of us To die by your side Well, the pleasure - the privilege is mine Oh, There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out There Is A Light And It Never Goes Out." Dz. Frejzer logika * popravni za one koji nisu gledali http://www.mycity.rs/Blog/to-win.html |
|
| chill plejlista za petak | |
|---|---|
| 13 Maj 2011 19:32 | Idi na vrh |
| How I wish @ b92.fm
tags:jazzanje, chill, down tempo, spa u sopstvenom kupatilu, mohito kasno uveche.... easy friday after heavy week(s) vikend, vikend!! |
|
| jedna od mogucih situacija | |
|---|---|
| 29 Apr 2011 17:12 | Idi na vrh |
| "kolumna
Ivan Tokin Meni se sviđa Proleće u Evropi. Romantična Italija, 5 dana, 129 evra. Biseri Toskane, 7 dana, 229 evra. Azurna obala, 7 dana, 299 evra. Švajcarska 299, Pariz 339, Sicilija 449 evra. Na Terazijama, na plakatu, u izlogu turističke agencije. Na Terazijama, ispred izloga, stoji tip od oko 50 godina, sa 8 velikih metli u desnoj i 6 malih metli u levoj ruci. Ukupno 14 novih, lepo povezanih metli, spremnih za prodaju. Metle su nove a garderoba mu je stara, izlizana, ali čista. Gleda u plakat. Ja gledam u njega, pravim se da čekam nešto. Prvo je pročitao sve, video sam kako pomera glavu, pa se zagledao u bisere Toskane. Ili mu se ide baš u Toskanu da vidi te bisere, ili je već bio pa se seća, ili mu je to samo u visini očiju, a on u stvari viri u neki drugi život. Neki život u kojem može da bira sa plakata. Neki život koji je dobio, ili zaslužio neko drugi, a ne baš on. Ti drugi životi se vide na plakatima, na filmovima, neko taj svoj drugi život vidi kad posmatra srećne porodice, a neko misli – da mi je 26 miliona, videli biste kako se živi. I tako, čuli ste sigurno te priče. To su priče ljudi kojima nikad nije dosta, ljudi koji vide samo ono što nemaju. To, kad ti nikad nije dosta, to je jedna od najtežih bolesti. E pa, hoću da vam kažem, mislim da ovaj moj tip s metlama nije od tih. On je gledao, i gledao, i ko zna šta je mislio, ali dok je to mislio, izgledao je kao da ne žudi, nego da prosto gleda u nešto što nema. I onda je pogledao mene, a ja sam mu pogledom rekao - Ja te potpuno razumem. Voda, raženo brašno T-1250, lomljena soja, pčenično brašno T-850, semenke lana, suncokret, kvasac, sojino brašno, glutensko brašno. Sve to, i sva ona pripadajuća hemija, sve to čini Nordijski hleb, specijalnu vrstu hleba produžene svežine. U ovom slučaju, 350 grama tog hleba. U mom slučaju, 350 grama hleba koje nisam imao jednog 16. decembra. Te godine nisam imao šta da jedem ni 15, a ni 14. decembra. Imao sam nalepnicu od hleba koji sam pojeo 13., zalepljenu na naslon kreveta, pored glave kad spavam. Ili kad samo ležim jer sam gladan i čitam spisak onoga što danas neću jesti. Zato sam tipu sa metlama rekao da ga razumem. Mislim da niko nije zaslužio da jede, i niko nije zaslužio da vidi bisere Toskane. I svi smo zaslužili. Mnogo je lepo kad imaš da jedeš i baš je lepo kad možeš da vidiš bisere Toskane. Ali nije strašno ako nemaš i ne možeš. Tebi može da izgleda strašno ali u stvari nije strašno. To je samo jedna od mogućih situacija, a treba da budeš srećan što si uopšte u bilo kakvoj situaciji. Jer uvek je sve u redu. Da nije u redu ne bi bilo tako. Samo je pitanje da li se to tebi sviđa." sa: http://www.citymagazine.rs/page.php?id=2550 i sa drugog linka,ali slicno razmisljanje: "Juče sam bio u super marketu u nabavci namernica za predstojeći Uskrs. Gužva beše neviđena. Ljudi su se gurali sa svih strana kao da su želeli da što potroše novac koji nikad nemaju dovoljno i koji im uvek nedostaje. U redu ispred mene stajala je jedna bakica i u korpi nosila jednu konzervu tunjevine i jednu bananu. Beše mi malo čudno da neko kupuje samo jednu bananu, ali tek kada sam ugledao da bakica čvrsto stiska u ruci novčanicu od 100 dinara i nervozno cupka u mestu postade mi jasno. Imala je samo tih 100 dinara. Kasirka, polu žena, polu robot, već umorna od prevelike gužve i celodnevnog stajanja za kasom izbaci bakin račun. Račun je iznosio 112 dinara. Baka pruži novčanicu koju je do par trenutaka ranije čvrsto stiskala u ruci ne kapirajući da nema dovoljno novca a kasirka uporno više puta ponovi da je potrebno još 12 dinara. Međutim, bakica kao da je nije čula. Nervozno se ostvrtala i nije znala šta da radi. Bilo je sramota što nema para i što je sebe dovela u takvu situaciju da svi vide kako ona nema. Možda je želela da ostavi bananu ili tunjevinu, ali stajala je kao paralisana. Najverovatnije je mislila da račun neće biti toliki. Nervozna kasirka postala je nestrpljiva i počela je grubim tonom da potencira na tih 12 dinara. Svi koji su bili u blizini počeli su da se osvrću da vide ko to galami i ko to nema. Baka je suznih očiju samo ćutala i crvenila. A ja sam popizdeo. Dokle smo mi stigli kao država i narod. Da nemamo para za jednu bananu i jednu tunjevinu. Došlo mi je da iskočim iz sopstvene kože. Razmišljao sam koliko je teška ta starost i kako smo svi mi, manje više, postali socijalni slučajevi. Koliko smo jadni i siromašni. I u tom trenutku se setih. Neprimetno ispustih kraj bakinih nogu novčanicu od 50 dinara. Potapšah je po ramenu i upitah je da nije možda novčanica kraj njenih nogu njoj ispala. Ona me je pogledala zbunjeno ništa ne shvatajući a ja sam se sagnuo (kao svaki džentlemen) podigao novčanicu koju sam maločast ispustio i dao bakici. „Sigurno su vaše“, rekoh. Baka je ćutala, samo me gledala i mahinalno novac dala sada već vidno popizdeloj kasirki. Kasirka naplati račun, vrati kusur i nastavi sa poslom. Baka uze kusur i krenu ka izlazu. Pre nego što je izašla, još jednom je pogledala ka meni i pogledi nam se susretoše. U tom pogledu prepoznao sam zahvalnost. Ne znam zašto, ali u tom trenutku osećao sam se kao govno. Možda zato što sam ja teglio dve prepune korpe sa mnogim besportebnim namernicama koje će za dan, dva završiti u kanalizaciji. Nije sramota nemati. Sramota je što nikog nije briga što narod nema !!!" http://exxxperiment.wordpress.com/2011/04/23/nije-sramota-nemati/ |
|
| dramE | |
|---|---|
| 23 Apr 2011 13:36 | Idi na vrh |
| Sergej Trifunovic @ "Agape"
tags: strah od beKonacnosti, o Paskalu i Ajnstajnu o glumi kao igri sa svetom o snovima i precima i jos mnogo chemu. o svima nama na neki nacin. |
|
| u zlo doba | |
|---|---|
| 18 Apr 2011 20:22 | Idi na vrh |
| "Vidiš li gde sam to sad, u kom sam dobu?
Čudne mi ptice, da znaš, snovima jezde. Jer, još sam suviše mlad da mislim o grobu, a već sam suviše star da brojim zvezde... Čuješ tišinu, taj zvuk? Prolazi vreme. Zuji i preti kroz noć, drhti k'o kobra. Nemoj da načinješ sad ozbiljne teme, dođi, skupi se tu i budi dobra... Pa naspi još jednu, za večite krivce, za balansere, ne boj se, imam ja priličan cug. Naspi još jednu, za umorne livce, za proletere, veceras treća smena vraća tuđi dug... Skoro će svanuti dan, još jedan praznik. Svi su ti plavi k'o san, svi su ti isti. Budis se retko u šest, samo po kazni, kad moraš negde na put ili na ispit... Pa naspi još jednu... Ponekad tragam i ja, za zlatnim runom. Mozda ću sanjati dim, vatru i čelik. Nisi ti kriva za to, ma volim te puno. Hajde sad, daj mi pred san poljubac velik... Pa naspi još jednu... Pa naspi još jednu, za večite krivce, za balansere, naspi još jednu za moje drugare. Naspi još jednu, za umorne livce, za proletere, naspi još jednu za treću smenu..." Dj.B. za mog tatu koji se bori za zivot... |
|
| nomad & traveller | |
|---|---|
| 31 Mar 2011 19:45 | Idi na vrh |
| "Putovanja su za mene neko istraživanje spolja ali i sinhronizovani susreti koji ruše time&space continuum. Uvek postoji razlog zašto sam na tom mestu, baš u to vreme. Te tako na svakom putu naučim ili otkrijem nešto i o sebi upoznajući druge. Ne idem da bih pobadala zvezdice niti da čekiram na karti 'eto, i tu sam bila', kad osetim da me nešto vuče, da sam negde pozvana - tu i odem............."
http://www.gdestinacija.com/destinacije/Evropa/srb.....Tesle.html hocu krstarenje kolima Normandijom, sax & klavir u studentskom domu u Bechu, sunce i more u Istri, dochek nove godine na Bosforu.... mnogo?ma jok! and Ella @ fb reche: "mnogo? to je tek pocetak. dream big." |
|
| ne zaRezujem! | |
|---|---|
| 29 Mar 2011 22:52 | Idi na vrh |
|
Šta imaju zajedničko Dis, Tomas Man i Stiv Džobs?- pitanje je retorsko. * "A ovo sada, ovo je njegov poslednji minut i u tom minutu ovo sećanje, kao poslednji bljesak njegove svesti. (...) Bez tegobe sam živeo, ploveći kao sitno zrno prašine koje titra u sunčevu zraku:bez težine je, plovio put visina, prožeto suncem i sam kao malo sunce. Zaboravio sam da žena stoji, kao kapija na izlazu kao i na ulazu ovog sveta.......... da se sa ovog sveta na bolji ne može preći dok se kao zrela voćka ne otkine, ne poleti u bolnom i strmoglavom padu, i ne tresne o tvrdu zemlju. Valjda se i u raju nosi modrica od tog pada." "Smrt u Sinanovoj tekiji", Ivo Andric * ubi me nerazUmovanje tudjih ljudi hoce moje zenice da se oGledaju njihovi pokušaji uspeha (pre)življavanja hoće hoće oni mnogo mnogo više da se potvrde u uglu moje reči da ponište tuđe jer nemaju svoje no ja sam svojeGlava svojeRuchna SvojeDovoljna Nepre*ebivo Patoloski samo(Za)dov(o)lj(e)na. Žao mi je samo što oni ne znaju da budu. No, niko nema sve, a neki imaju i vise od toga, zavisi od ugla posmatranja. Treba gledati,ali neki nisu bili na času geometrije. "Privatni časovi "posmatranja" povoljno dve kapi krvi. Da posle ne bi bilo suza." |
|
| Sevdalinka | |
|---|---|
| 24 Mar 2011 23:17 | Idi na vrh |
| "Štagod noćas da zapevam vući će na sevdalinku...
Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku... Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno... Zaplete se dim na uvojku... Reče da se zove Bosna... Čudno ime za devojku? Nekom Drina teče desno... Nekom Drina lijevo teče... Sve da teče u dubinu... Na dve pole svet da seče... Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem... Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani... Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani... Crne senke što se gnezde u ljudima nadleću me kao gavrani... Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajdučije... A sada me oči ljudske plaše više nego vučije... Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti... Da l' će mi se radovati? Ili glavu okrenuti? Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti... Njine brige me i noćas brinu Dok se spremam na put kući... Na put kući...U tuđinu... Svetom smo se rasipali ko đerdani... Nosili nas nebom ćilimi... Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi? Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteći da isto sanjamo... I bogu je prosto bilo krstimo l' se ili klanjamo... " http://www.mycity.rs/Lyrics/Balasevic_7.html A Andric kaze: "A nasa je nada s one strane..." jedno secanje na... od pre tachno 12godina. a pre par dana ja u drugom svetu, ne bas tako razlicitim,ali svakako drugim povodom: Dva puta kroz pustinju i preko mora. a izlaza nema. Zao mi je ljudi. * Eto o tome bih, dragi moj Zijo. * "Sevdah je kad moj babo peva i plače." |
|
| A sta ti radis? | |
|---|---|
| 23 Mar 2011 20:56 | Idi na vrh |
| A: "A šta ti radiš ovih dana?"
B:" Prevodim nemoguće u moguće." unutrasnji dijalog. mešam žanrove. slatko pa gorko.kiselo i slano. dug je put. |
|







