offline
- Pridružio: 08 Jul 2007
- Poruke: 2024
|
- 38Ovo se svidja korisnicima: mpman, Srki94, Einmana, SlobaBgd, Leonardo, gfactory, aleksandar996, Sorelag, Brano, Lav_staford, KlinkaPalacinka, kindergirl, g0c47777, Tamtitam, benne, m4rk0, dr_Bora, RIA, saten, blog 25, Dusan, ThePhilosopher, mcrule, Springfield, rapha, Panonsky, Peca, NeZnamPojma, SSpin, maxo95, Melody, Mila_90, Ketika, _Sale, biTan, Acrid, Kule, Gedza98
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
O, kako mrzim kad čujem - "Lako je tebi, ti imaš dobru platu ... ti si dr ... imaš dijete, svoj stan..." 
A je li? A otkad mi je to lako? I šta sam radila prije nego što sam došla dotle da mi bude lako?
Jeste li bili sa mnom kad sam polagala prijemni na Medicini u Sarajevu pred rat posle 72 sata nespavanja od treme... ja, radničko dijete, sama sa svojim znanjem ... i "je*ala mater" guzonjinim sinovima tako što sam bila 3. na spisku za prijem?! U to vrijeme, na faksu tog ranga?! Nisam dala ključeve od Golfa, kao neki...
Jeste li bili sa mnom kad mi je otac umro, a majka, sestra i ja se borile da se ja, sa svojim IQ i glađu za učenjem, ne vratim kući, zato što nemamo para? I zašto bi mama morala znati da sam ponekad imala para samo za hljeb, a ne i za margarin?
Naravno, niste bili sa mnom ni svih onih neprospavanih noći, neprospavanih ne zato što sam se razuzdano zabavljala negdje u gradu, nego zato što sam se razuzdano zabavljala s knjigama?
Niste bili tu ni kad sam direktoru bolnice rekla da volim hirurške grane, a on me poslao da radim na Internom? Kad je, razočarano i stisnutih zuba, "neko dijete ušlo u ljekarsku sobu" prvog radnog dana...
Ni kad sam narednih 10 godina radila 30 i više sati u komadu za jedno dežurstvo ... i tako 10 puta u mjesecu. I to ne običnom dežurstvu, nego dežurstvu na Internom, sa Koronarnom jedinicom, gdje se ponekad satima boriš da nekog vratiš u život ... i od silnog udara adrenalina, posle možeš samo kao zombi do kuće i u krevet.
I smijali ste se i tapšali me po ramenu, ubjeđujući me da je infektologija "prava specijalizacija za ženu", iako je tamo samo nekoliko kreveta na odjeljenju, šef sa nesređenim egom ... mrtvilo...
Nije vam baš bilo pravo kad sam se, zahvaljujući mom najdražem učitelju (dr BD), koji je prepoznao doktora u meni i rekao direktoru "Nije ti ova mala doktorka stvorena da liječi prolive čitav život, daj joj dobru specijalizaciju i imaćeš Doktora", vratila u namjeri da postanem internista.
Je*iga, zauzela sam jedno mjesto nekom tatinom sinu ili kćerkici, pa ste se pitali - čija li je ona, otkud da njoj neko nešto sredi?
E, pa nije mi sredio niko ništa, samo sam bila na pravom mjestu u pravom trenutnku i to pred osobom koja je bila Čovjek. Eto vam. 
Kad sam dobila bebu, a zakon mi smanjio platu na neku mizernu sumu, ladno ste rekli: "E, je*iga, ti hoćeš i da ne radiš i da imaš pare."
I kad sam govorila kako mi je teško što moram samo vikendima da viđam svoje dijete, da proputujem stotine kilometara svakog petka popodne i ponedjeljka rano ujutro, govorili ste - pa, šta ćeš, moraš, tako si izabrala.
Jeste, to sam znala i ja, tako sam izabrala i - izdržala, dvije godine.
A kad sam se vratila, sa onim spec. ispred imena ... niste propuštali priliku da, kad me sretnete bilo gdje, pričate kako su doktori ovakvi i onakvi, te nemaju pojma, te uzimaju pare ... a ja crvenim u ime kolega bez savjesti i kao nešto se pravdam... a vi likujete, iako dobro znate da ja nisam ta, da zbog mog neznanja niko nikada nije umro, da mi niko nikada nije stavio kovertu u džep.
Je l' se sjećate onih koje sam vam, sa porukom, vraćala, a?
I, naravno, sad kad sam imala mu*a da napravim dvije velike promjene u životu, kad vam se donja vilica istegne, a pljuvačkica visi iz usta od pogleda na mjesto gdje radim i način na koji živim, jedino što je ostalo jeste da kažete - "Pa, lako je tebi". 
Jeste, lako mi je!
Vi slobodno nastavite da živite svojim osrednjim životima, tražite izgovore za sve obnovljene godine na kojekakvim "mega-trend-brend & co" fakultetima, mislite i dalje da je pravo vrijeme za dijete onda kad sve drugo postignete u životu, plašite se da guzonjama i direktorima kažete šta mislite, plašite se da odete "iz državne ustanove" jer to je ipak sigurnost kak'a-tak'a, ubjeđujte me da su kineske i turske stvari "iste k'o i te, samo tri puta jeftinije", zavidite mi i dalje na mojoj ljudskosti i uspjehu, ogovarajte me (ma, slobodno!), sa zavišću odmjeravajte moje nove čizme sa štiklom od 10 cm, primjećujte kako sam se ugojila i kako mi je guza "o-ho-ho povelika" ... a kad mi već pričate iza leđa, pa i poljubite me u dupe! 
P. S. Ova poslednja rečeničica nije moja, ukrala sam je sa FB.
|
...
)))
) , muzici koju volim ... ponekad i u američkim srceparajućim filmovima (koje, inače, svrstavam pod "shit") 
...
