Savo Škobić: "MOJA MAMA JE KLINCEZA" (komedija za djecu)

Savo Škobić: "MOJA MAMA JE KLINCEZA" (komedija za djecu)

offline
  • Pridružio: 03 Avg 2009
  • Poruke: 40

Savo Škobić:
MOJA MAMA JE KLINCEZA
(komedija za djecu)

Lica:
- VANJA (dječak, 10 godina),
- SAŠKA (njegova sestra, 8 godina),
- MAMA (njihova ),
- TATA ( njihov),
- DRUGAR ( Vanjin),
- POŠTAR (pijan),
- LUJKA ( starija sestra).

Vrijeme i mjesto radnje:
Događa se danas u maloj urbanoj sredini. To je lijepo namještena soba za dnevni boravak.

1. p o j a v a
VANJA

VANJA: (pokušava da napiše zadaču): Kada bih ja bio veliki! Glupog li naslova za domaći zadatak. Bolje bi zvučalo: "Kada sam ja bio veliki" jer sam do sada bar sto puta odmaštao to kako bi bilo kad bih bilo, da sam ja veliki. Uostalom, ne kaže se kad bih bilo, nego kad bi bilo. To sada nije važno, važno je sada Vanja tupane, da dobro razmisliš i pošteno napišeš taj zadatak. Učiteljica je rekla da moramo pustiti mašti na volju, pa da pišemo onako kako osjećamo i mislimo. Tako ću i uraditi pa šta ispadne od toga... (počinje da piše)... Kada bih ja bio veliki, onda bih bio veliki... (cijepa list iz teke)... Vanja, glupsone, nije to put ka Nobelovoj nagradi. Šta lupaš? 'Ajd ponovo... (piše)... Kada bih ja bio veliki, to bi bilo super... (zvoni telefon... Imao bih dobar posao, dobru platu, dobra kola i dobru lovu... (i dalje zvoni)... Dobro, dobro idem ... (priđe do telefona i digne slušalicu)..Halo?... (zbunjeno i tiše, za sebe)...Uh, Veca zezalica! Najdosadnije dosadno stvorenje na svijetu? Šta da radim? Ah, pa da. Ovo nisam ja... Ja sam sada veliki, kao moj tata. Ja sam moj tata... (vrati slušalicu na uho, pa dubljim glasom)... Da?... Da... Ne. Nije kod kuće... Otišao je sa djevojkom u šetnju...Kako? Pa ti si njegova djevojka? E, bogami, onda on ima bar dvije djevojke, jer je prije pola sata otišao sa nekom Slavicom, a ti si Vesna, zar ne?... Dobro reči ću mu da ti se javi... Svakako... Ne, neću zaboraviti... Doviđenja!... (spušta slušalicu, šeta po sobi i nastavlja dubokim glasom, za sebe)... Pa ovo je stvarno super. Ostat ću ovako veliki, mislim odrastao... Mogu sada i da pušim. U ovom tatinom penjoaru moraju biti cigarte, u jednom od ovih džepova... Aha, evo ih. Ajd da probam. (vadi iz kutije i pripaljuje, zakašlje se)... Uh, kako mogu da puše, pa to guši, ali šta fali malo, već ću se naviknuti... (zavali se u fotelju, digne noge na stolić i raširi velike novine da čita, kao tata)... Da, daaa!

2. p o j a v a
VANJA i SAŠKA

SAŠKA (ulazi i s velikim znacima umora, odpuhuje i ostavlja stvari na radni sto): Dobar dan, tata. Ja sam ti se umorila i prokuhala ...(krene da ga poljubi, a kada ovaj skloni novine, zaprepašćeno se trgne): Pa ti si idiot, Vanja! Šta to radiš?! Ubiće te tata, ako te samo uhvati.
VANJA (dubokim glasom): Šta je, dušo? Šta te muči?
SAŠKA: Kako to govoriš?
VANJA: Šta kako? Pa kao i svaki drugi odrastao čovjek.
SAŠKA (ruga mu se, dubokim glasom): O gospodine, izvinite, nisam vas prepoznala... (drekne na njega)... Pa, čovječe, skini već jednom te nožurde sa stola!
VANJA (polako skine noge i normalno sjedne): Izvini, dušo.
SAŠKA (svojim glasom): Je li se to mi nešto sada igramo?
VANJA: Ne, ne igramo se. Ja sam odlučio da sve okrenem naopačke.
SAŠKA: Naopačke? Kako naopačke?
VANJA: Tako, lijepo. Od sada će tata i mama da budu mali, a ti, ja i svi naši drugari - veliki.
SAŠKA: Pa zar se to može?
VANJA: Može, jakako da može. Ako to želiš i ti, onda će to biti još bolje.
SAŠKA: želim, ali ja ne znam kako se to radi.
VANJA: Ovako, zatvori oči i duboko u srcu to poželi... (ona zatvori oči i napregne se)... Jesi li?...
SAŠKA: Aha!
VANJA: U redu, sada otvori oči. Eto, vidiš da nije teško.
SAŠKA (zbunjeno): Je li to - to?
VANJA: Jeste, samo sada moraš da govoriš kao odrasli, ovako kao ja.
SAŠKA (dubljim glasom): Je li ovako?
VANJA: Tako. I da znaš, više nema igranja sa lutkicama, bebicama... (priđe stolu i sve svoje igračke trpa u neku kutiju)... Nema ni pušaka ni pištolja, ništa. Evo, i ja ću baciti sve one igračke sa kojima sam se igrao dok sam bio mali.
SAŠKA: Pa zar se veliki ne igraju?
VANJA: Igraju, naravno da igraju. Ja ću ispunjavati sportsku prognozu i loto, a malo će mo se i kartati, kada nam dođu gosti.
SAŠKA: Moramo sada i razmišljati kao odrasli, zar ne?
VANJA: Da. Svakako. Sada su sve brige svijeta na našim leđima. Evo i ja čitam o političkoj situaciji, kako kod nas, tako i u svijetu.
SAŠKA (zamisli se): Bože, šta ću kuvati danas za ručak?
VANJA: (radostan normalnim glasom): Palačinke!
SAŠKA: Ne, to je za djecu. Napunit ću paprike i skuhati supu od povrća.
VANJA: (dubokim glasom): Slažem se, dušo. Ja odoh da kupim pavlaku. Bez pavlake punjene paprike ništa ne valjaju.
SAŠKA: Dobro. Odoh ja u kuhinju, a ti požuri. Kupi nam i litar crnog vina.
VANJA:: Dogovoreno... (On ode lijevo, a ona desno).

3. p o j a v a
MAMA i TATA

TATA (ulaze): Gdje odjuri ono dijete?
MAMA: Ne znam, ali mi je bio nekako neobično ozbiljan.
TATA: Pa ja mu lijepo kažem: Zdravo sine, kako si? A on će ti meni: Zdravo, sine, dobro sam!
MAMA (smije se): E, pa, sine, ko je sada kome sin?
TATA: Izgleda ja njemu. I još, jesi li mu čula glas, dubok, muški... (smiju se, imitira)... Ajde ti sine kući, operi ruke, eno mama sprema punjene paprike za ručak!
MAMA (viri u kuhinju, pa u pola glasa mužu): Ej, Saška stvarno nešto kuha, vidi, molim te, uzela je moju kecelju i sva je važna.
TATA (kao ona): Da, da, i sve nešto otpuhuje kao ti... (zvoni telefon)... Evo je ide, brzo, sakrijmo se u dječiju sobu!
MAMA: Brzo, brzo... Stani, nemamo vremena. Sagni se iza te fotelje, a ja ću iza ova. Pst, da te nisam čula!

4. p o j a v a
SAŠKA i pređašnji

SAŠKA (diže slušalicu i dubokim glasom): Molim?... (onda, kada čuje ko je zove, obraduje se i dalje govori normalnim glasom)... Ej, ćao. Ja sam, jesam Verice... Ma ne, to je nešto drugo... Pa promjenjen mi je glas bio jer se Vanja i ja nešto igramo ... Molim?... Igramo se da smo bajagi on i ja odrasli, a da su tata i mama mali, jeste ...

TATA (u pola glasa): Pazi, molim te!

MAMA (u pola glasa): Šuti!
SAŠKA: Jeste on je otišao po pavlaku a ja pravim punjene paprike, znaš, paprike bez pavlake ništa ne valjaju... Ne znam, mislim da sam sve stavila kao i mama, vidjet ću kako će sve to ispasti... Da, on će uz to da kupi i još litar crnog vina... Da, da... (smije se)... Poslije ručka ćemo popiti malo vina, a onda će mo se kartati ... Molim?... Ah, da, ja ću morati da operem suđe, a on će, onda, vjerovatno leći da spava na trosjed sa papučama na nogama, kao tata.
MAMA (tati, tiho): Jeste, uvijek spavaš sa papučama na nogama!
SAŠKA: U redu, Verice, sve ću ti ispričati, sada žurim. Vanja će doći, a ja nisam još gotova. Zdravo!... (spusti slušalicu pa pogleda na sat)... Što ga već nema, pa trgovina je odmah tu iza ugla...(ode u kuhinju)...

5. p o j a v a
MAMA i TATA

MAMA (izlaze iz zaklona, glasno): Bogami, Petre, vidiš li ti ovo?
TATA: Mrka kapa.
MAMA: Eto, djeca odlučiše da se malo zamijenimo za uloge.
TATA: E, baš me interesuje, kako će Vanja popuniti sportsku prognozu. Gdje će staviti fikseve?
MAMA: Stavili su oni nama već fikseve na glavu, zar ti to, čovječe ne vidiš?
TATA: Vidim, vidim, al' šta da im se radi?
MAMA: Kako šta? Kako šta, čovječe?! Treba to odmah zaustaviti. Ko zna na šta sve može izaći?
TATA: E, vala nećemo.
MAMA: Šta nećemo?
TATA: Nećemo to zaustavljati, hajde da prihvatimo njihovu igru.
MAMA: Kako?
TATA: Tako. Oni su sada tata i mama, a mi smo, predpostavam, njihova djeca zar ne.
MAMA: Ne dolazi u obzir.
TATA: Aman ženo...
MAMA: Nemoj ti meni - aman ženo! Nema tu aman ženo. Igru njihovu prekidamo smjesta.
TATA: Slušaj, ženo. Ništa nas ne košta da se malo i mi poigramo.
MAMA (malo u nedoumici): Misliš?
TATA (čuje se pjesma pred vratima): Evo ga Vanja, dolazi.
MAMA: Kao ono ti, preksinoć... cvrcnuo.
TATA: Pa popio malo, pa šta... 'Ajde, 'ajde da se sklonimo. Brzo, dođi ovamo! ... (odu u dječiju sobu).

6. p o j a v a
VANJA i DRUGAR

VANJA (kao pijan ulazi sa drugarom, zagrljeni su, ljuljaju se i pjevaju): Moj kolega pređimo na mlijeko rakija nas odvede daleko!
DRUGAR: E, vala, prijatelju ši moj, švaka tebi čast! Šve ši to lijepo išplanirao i šredio i kako šamo šmiješ... (poteže iz flaše)... kako šamo šmiješ ovakav u šred bijela dana da baneš ženi na njene šužne oči?!
VANJA: Važan je stil.
DRUGAR: Ješte, on je švešvršhodan.
VANJA: Šta je on?
DRUGAR: Ko?
VANJA: Pa stil.
DRUGAR: A, štil!... On ti je, kažem švešvršhodan, šhvataš?
VANJA: Šhvatam, ovaj, shvatam, kako ne bih shvatao ali te ne razumijem.
DRUGAR: Kako, bolan, da me ne ražumiješ? Švešvršhodan žnači da je švešvršhodan, to ješt da je kul.
VANJA: A, to, sad te razumijem, ali ne shvatam.
DRUGAR: Ma nema veže, prijatelju ši moj, nema veže. 'Ajd, žavedi jednu.
VANJA: Pa šta da zavedem?
DRUGAR: Pješmu, pješmu žavedi, švega ti. Ti baš žnaš švašta da pjevaš, a ja ću ža tobom šamo ono: ooooooo!
VANJA: (pjeva): Neću mala s tobom ić' u kino, radije ću s drugom piti vino!

7. p o j a v a
SAŠKA i pređašnji

SAŠKA (ulazi naglo, pa zaprepašteno): Ju, crni Petre, opet si se naljoskao!
DRUGAR: Vanja. On še žove Vanja... (Vanji)... Glupe ženške!
SAŠKA: A ja te čekam na ručak... (plačno)...O, Bože, šta sam ti ja skrivila!?
VANJA: Izvini, oprosti, ali pardon.
DRUGAR: Šori.
VANJA (drugaru): Šta šori?!
DRUGAR: žnaš, kao na filmu - Šori maj Šuži!
VANJA: A, sori! Ali ona ne zna engleski.
DRUGAR: Pa švejedno, važan je štil.
SAŠKA: Gdje si do sada, Bog te ne ubio!?
VANJA: Pa išao sam da kupim pavlaku, tako si mi naredila.
SAŠKA: Pa nisam te poslala na selo da muzeš kravu.
VANJA: Pa nisam ni išao na selo, nego tu iza ugla.
DRUGAR: Vižavi.
SAŠKA: Šta "vižavi"?... (Vanji)... Šta ovaj lupa?
VANJA: Znaš, dušo, on ti malo šuška, kad popije.
DRUGAR (buni se): Ko šuška? Šta ti meni tu "šuška", ja ne šuškam. Ja šamo kažem da šmo še šreli tu iža ugla, vižavi!
VANJA: A, da, viza-vi! Jeste, ženo, sreo sam svoga starog školskog druga, sjeli smo na klupu u parku, malo progovorili i malo potegli iz flaše.
DRUGAR: Ješte, gošpođo. Nišmo mi mužli kravu, nego šmo mužli ovu flašu... (hoće opet da pije, ali mu Saška uzme flašu)... O, šori, ižvinite!
SAŠKA (gleda u polupraznu flašu i klima glavom): Bogme ste je sasvim pomuzli, a mislila sam da poslije ručka popijemo po šoljicu - dvije, kako se to već radi u srećnim porodicama.
DRUGAR: O, ručak, to šašvim lijepo žvuči!
SAŠKA (ljuto): Ko je tebe zvao na ručak, šuškavi?
DRUGAR (uvrijeđeno): žašto švi tvrdite da ja šuškam, kada ja ne šuškam? I to ža ručak, žnajte da je šašvim neprištojno.
VANJA: Dušo, on je moj drugar, školski drugar i kada ja jednom dovedem svog druga kući, onda sam ga doveo kući. Shvataš? Ima da ga primiš kao čovjeka i da nas poslužiš bez prigovora, shvataš?
SAŠKA (ljuto): Vodi ga materi! (ode u kuhinju).

8. p o j a v a
VANJA i DRUGAR

DRUGAR: Šada šu počele i iškre da šijevaju, pa je vrijeme da i ja šijevam!
VANJA (raspoloženo): Ma ne dolazi u obzir, ona se to samo šali!
DRUGAR: Šve mi še čini da še ona ne šali. Očekivao šam da će da me ošlajdari ša onom flašom... (osvrće se)... Ej, štvarno, gdje odneše onu flašu, da još malo čugnemo?!
VANJA: A, žensko k'o žensko. Malo će duvati pa će se i ohladiti, vidjet ćeš.
DRUGAR: Šumnjam da ću vidjeti.
VANJA: Zašto?
DRUGAR: Šijevam, aj' ždravo! Neka ši mi živ, ždrav i debeo!
VANJA: (zaustavlja ga): Ma stani, zaboga, čovječe. Pa moja žena nije rogata!
DRUGAR (otima se): Nije, žnam, ali še štrašno naljutila.
VANJA: Ma šta ima ona da se ljuti ili ne ljuti? Pa zna se. valjda, ko je gazda u ovoj kući!... (lupi šakom po stolu)... ženo!... ženo!

9. p o j a v a
VANJA i SAŠKA

SAŠKA: Šta se dereš?
VANJA: Slušaj, ženo: dok sam ja gazda u ovoj kući ima da me slušaš, jel' jasno?... (Saška bi nešto da kaže, ali je on zaustavlja)... Ni riječi neću da čujem! Donesi odmah ovdje kafu, piće i mezu za mene i moga drugara!
SAŠKA (smješka se): Kojeg drugara?
VANJA (osvrće se): Pazi strvarno, pobjegao.
SAŠKA (umiljava se): Dobro je, dušo, nemoj da se ljutiš, proradiće ti čir... 'ajde ti lijepo tu malo prilegni do ručka, a tebe će tvoja ženica probuditi kada bude gotovo... 'Ajde, mili moj, 'ajde.
VANJA (spušta se na kauč i još malo jogunasto): Ja samo hoću da se zna ko je gazda u ovoj kući!
SAŠKA (skida mu patike i pokriva ga): Ti, dušo, ti... (odlazi pa za sebe)... Ali samo onda kada ja nisam u kući. /ode/

10. p o j a v a
VANJA: sam, potom SAŠKA i POŠTAR

Vanja hrče i ne ne čuje zvono na vratima. Nakon izvjesnog vremena, pošto se zvono nekoliko puta oglasilo, Saška iz kuhinje žuri ka vratima (kao mama).
SAŠKA (viče ka vratima): Idem, idem!... Ko li je sad u vrijeme kada najviše posla imam... (pogleda u Vanju)... Ovaj moj srećo spava li spava, k'o zaklan... (zvono, ona viče)... Evo, evo odmah... (otvori vrata)... O, vi ste čika poštare!
POŠTAR (ulazi pijan): Dobar vam dan... hik... gospoja, ovaj, gospojice... Je li vam, možda, mama kod kuće?
SAŠKA: Nije, to jest ja sam mama, a mama se igra u diječijoj sobi sa mojim sinom, to jest tatom.
POŠTAR: Oprostite, hik, ali ja vas nisam dobro razumio ili vi mene niste razumjeli. Nije mi jasno...
SAŠKA: Meni je sve jasno, a šta ste trebali?
POŠTAR: Imam jedno preporučeno pismo za vas, to jest vašeg tatu ili mamu.
SAŠKA: Za moga tatu?
POŠTAR: Jeste, od suda.
SAŠKA: Od suda?
POŠTAR: Jeste, zovite tatu.
SAŠKA: Ali ne mogu sada, pa djeca se lijepo igraju, a moj muž spava.
POŠTAR: Koja djeca?
SAŠKA: Pa tata i mama.
POŠTAR: Ništa mi nije jasno.
SAŠKA: Meni jeste.
POŠTAR: Zovite mi, odmah, domaćina kuće.
SAŠKA: Pa rekla sam vam da spava, ja ga ne smijem probuditi, tek je zaspao.
POŠTAR: Ko je zaspao?
SAŠKA: Pa moj muž.
POŠTAR: Vaš...hik...muž?!
SAŠKA: Da, moj brat.
POŠTAR: Vaš muž je vaš brat, a tata i mama se igraju u dječijoj sobi...hik... Da se možda ne igraju tate i mame.
SAŠKA: Ne, mi se igramo tate i mame, a oni se igraju nas.
POŠTAR: I kome ću sada ja... hik... oprostite, da predam ovo pismo?!
SAŠKA: Pa dajte ga meni, ja sam tatina mama.
POŠTAR: Tatina mama?
SAŠKA: Da.
POŠTAR: Onda ste vi sama sebi baba, zar ne?
SAŠKA: Ne, baba je na selu.
POŠTAR: A gdje vam je selo?
SAŠKA: Na terasi, sve sam lijepo sredila, Vanja će se obradovati kada vidi.
POŠTAR: Selo je na terasi, a baba u selu?
SAŠKA: Hoću li ja dobiti to pismo ili ne?
POŠTAR: Dajte mi... hik... ličnu kartu?
SAŠKA: Čiju?
POŠTAR: Pa vašu, hik, ako je imate.
SAŠKA: Otkuda meni lična karta, pa ja sam još mala..
POŠTAR: Izvinite, a mogu li ja da popričam malo sa vašim tatom?
SAŠKA: Pa ne možete njemu dati tako važno pismo, on će ga pocijepati, on nezna ništa, još je mali.
POŠTAR (iznervirano): Pa ko je, zaboga... hik... ovdje veliki?
VANJA (dremovan, probudio ga poštar): Šta se to tamo događa?... (priđe im)... Šta želite?
POŠTAR: Od tebe, sinko ništa... hik!
VANJA: Onda idite. Znate,sa drugarom sam malo popio, pa moram malo da odspavam?
POŠTAR: Popili, hik!? Šta ste popili, mlijeko?
VANJA: Ne, vino.
POŠTAR: Vino, kakvo vino?!
VANJA: Crno, Vranac!
POŠTAR: Vranac? E, onda sam ja magarac!
SAŠKA (trgne se): Ju, zagori mi ručak! /odjuri u kuhinju/.

11. p o j a v a
VANJA i POŠTAR

POŠTAR: Kakav ručak, hik?!
VANJA: Punjene paprike, ali nisam kupio pavlaku, zaboravio sam da je kupim. Znate, kako sretoh drugara, a pošto sam kupio već ono vino, mi smo malo potegli i zapričali se, pa, eto, zaboravih da kupiti pavlaku, a znate, punjene paprike bez pavlake ništa ne valjaju.
POŠTAR: Hik, kakve sada punjene paprike?
VANJA: Pa ove što sprema Saška.
POŠTAR: Saška, hik?!
VANJA: Da, moja žena.
POŠTAR: žena?!
VANJA: Da, moja sestra.
POŠTAR: Vaša... hik... sestra?
VANJA: Da, mamina mama.
POŠTAR: Mamina?!
VANJA: Da mamina mama i tatina mama. Da, tatina i mamina mama.
POŠTAR: Znači vaša baba, ona koja je na selu, hik, a selo vam je na terasi.
VANJA: Mi nemamo terasu. Šta je vama, vi izgleda da ste malo popili, a?
POŠTAR: E, vala od danas neću više ni kapi, počeo sam već da haluciniram, to se zove delirijum!
VANJA: Šta ste, u stvari, vi trebali?
POŠTAR: Vašeg tatu.
VANJA: Ja sam moj tata.
POŠTAR: Onda ste i sami sebi deda?!
VANJA: Nemam dedu, on je davno umro.
POŠTAR: I ja sam, izgleda... hik... (ide ka stolu, sjeda, vadi pismo iz tašne i potura blok za potpis Vanji)... Dajte vi samo ovdje potpišite pa ja... hik... odoh.
VANJA: Zašto da potpišem?
POŠTAR: Imam jedno preporučeno, hik, pismo od suda za vašeg tatu, to jest sina, a vi kao njegov tata, to jest vaš deda koji je davno umro, treba da potpišete, kako bih vam mogao dati ovo pismo, jer se vaš tata, to jeste sin sada igra u diječijoj sobi sa vašom mamom, to jest svojom sestrom, koja je vašoj sestri, to jest ženi i vama baka, koja živi na selu, a selo vam je na terasi, koju, u stvari, nemate.
VANJA (potpisuje) : Ništa mi nije jasno!
POŠTAR: (daje mu pismo) : Vama!? Vama ništa nije jasno ... hik!.... Pa kome je jasno ako vama nije jasno, pobogu brate?! /ode/

11. pojava
VANJA potom SAŠKA

VANJA: O, ludog li čovjeka, bože me sakloni. Tako star, a već pije!
SAŠKA (ulazi dok Vanja otvara pismo): Ode li taj pijandura?
VANJA (Gleda u pismo): Ode napokon.
SAŠKA: A šta je to?
VANJA: Pismo.
SAŠKA (malo iznervirano): Ma znam da je pismo ali kakvo?
VANJA (hladno): Preporučeno.
SAŠKA (više iznervirano): Ama znam da je to preporučeno pismo ali kakvo?
VANJA (i dalje hladno): Od suda.
SAŠKA (veoma ljutito): Slušaj , dragi! Znam da je to pismo, da je od suda i da je preporučeno, nisam toliko glupa, ali šta piše u njemu?
VANJA (hladno): Svašta."
SAŠKA (drekne): Šta svašta?!
VANJA: Što se nerviraš?.... (lupka pismom po ruci).... Presuda od suda za neplaćenu kiriju i parno grijanje.
SAŠKA (smireno): A ja mislila Boga pitaj šta je ... Idi pa to plati da se više ne zamajavamo oko toga.
VANJA: Ali ja nemam novaca ... Nemam, a i da imam, odakle mi?
SAŠKA: A plata?
VANJA: Koja crna plata?!
SAŠKA: Pa dobro, nek čekaju, šta nam mogu ?
VANJA: Kako šta nam mogu, evo, pročitaj ... (dadne joj pismo u koje ona ovlaš gleda) ... Istjeraće nas iz stan na ulicu, a mene će strpati u zatvor .
SAŠKA (sa prjekorom): Pa da, ti ćeš lijepo u zatvor, imaćeš gdje da spavaš i šta da jedeš, a ja jadna sa djecom na ulicu... (kao plaće) ... Jadna moja djeca!
VANJA (zagrli je): Nemoj plakati, dušo, to ćemo već nekako rješiti, hajde sad da ručamo... (spusti pismo na sto i odu u kuhinju).

12. pojava
TATA i MAMA

MAMA (oprezno): Ajde Petre, put je slobodan!
TATA (ulazi i njuši vazduh ): Bogami iz kuhinje nešto lijepo miriše... Ček, da pogodim... Punjene paprike!
MAMA (zateže prekrivač na trosjedu, gdje je spavao Vanja ): Mogu se oni igrati odraslih koliko hoće, ali ipak ne znaju ono osnovno. Opet ja moram za njima da spremam.
TATA (čita pismo): Onog su poštara baš lijepo izludili!
MAMA: A već je red i bio da mu neko održi lekciju. Uvijek je pijan i uvijek nešto mudruje .
TATA (i dalje čita ): E, sad sam ga stvarno nadrljao...Tri moje plate, koje i onako kasne, ne mogu me izvući iz dugova.
MAMA: Pa šta misliš?
TATA (zabrinuto): Zatvor mi ne gine, sto posto!
MAMA (imitira Sašku): Pa da, ti ćeš lijepo u zatvor, imaćeš gdje da spavaš i šta da jedeš, a ja jadna sa djecom na ulicu ...
TATA (smiješka se): Ajde, ženo, ne budali... (diže telefonsku slušalicu)... Zvaću brata Stevu, ako mi on ne pomogne, stvarno ne znam šta ću ... (bira broj) ... Drži mi fige.
MAMA: Objasni mu fino, bez srdžbe.
TATA: Znam, koga je moliti, nije ga ljutiti.
MAMA (trgne se i tiho): Bježimo, eto djece! /odjure u dječiju sobu./

13. p o j a v a
VANJA, SAŠKA i pređašnji

VANJA (ponovo imitira tatu, sa oboje ruke se tapše po stomaku ): E, vala ženo, ovaj ti je ručak za pet plus! Baš sam se dobro nabubao.
SAŠKA (ulazi za njim i nosi kafu): A sada ćemo, slatki moj mužiću na miru kafendisati, pa ćeš se ti poslije lijepo odmoriti dok ja operem suđe.
VANJA: Svaka čast, ti si prava domaćica. Moja mila ženica (pusi je u lice).
SAŠA Hvala ti. Ti si najbolji mužić na svijetu... Ju, ja donijela tri umjesto dvije šoljice!
VANJA: Neko će nam doći, tako se kaže.
SAŠKA: Vala i da neće. Šta će nam ko? Baš nam je ovako lijepo.

14. p o j a v a
LUJKA I pređašnji
Ulazi Lujka, njihova starija sestra, student. Ima vokmen na ušima, "ludo" je obučena i sva je u nekom ritmu. Pravi velike balone od žvake i puca sa njima.

LUJKA: Ej, ćao klinci!... (ljubi ih)... Kako ste šta furate?... (ugleda kafu)... Kofi! Pa to je kul!
VANJA: Zdravo, dete, kako si? Šta ima na fakultetu?
LUJKA: Nema ništa, sve sami fosili. Svakom profanu smrtovnica viri iz džepa, keve mi!
SAŠKA: A kako sa ispitima?
LUJKA: Joj, Saškice, ti ko naša keva... Koji crni ispiti, ko na njih da misli?! Život treba furati dok on ne profura tebe!
VANJA (ozbiljno): Znam, dete, ali škola je na prvom mjestu.
LUJKA: Ma koje prvo mjesto, nema je ni na vidiku... (pokazuje patike)... Šta velite, sister vam nabavio nove "ribokovke"?
SAŠKA (oduševljeno): Joj, super su!
LUJKA: Glotirala sam novčarku, nemam više ni jednog kintiša, zato sam i došla da orobim matorce pa da furam. Noćas je u parkišu luda žurka... (osvrće se)... A gdje su starci?
VANJA (kao tata): Tu smo, dete!
LUJKA (ne kapira): Ma, starci, bre, matorci... Gdje su nam fosilijanderi?
SAŠKA: Tata i mama?
LUJKA: Da, ba, gdje su isfurali?... Digli sidro, pa zbrisali, a vi po kafici?!... (osvrće se)... Ima li u ovoj gajbi šta za cugu? Samo da sperem prašinu sa glasnih žica?
VANJA: Ima neko vino... crno.
LUJKA: Ma može, ba, daj!
VANJA (Saški): Ajde, dušo, donesi ono vino.
LUJKA (dok Saška izlazi): Vanjice, dušo, gdje stari krije pljugu?
VANJA: Molim?
LUJKA: Ma cigarete, ba?
VANJA: Ah, da... (vadi iz ih džepa i nudi joj)... Evo, zapali, iako ti ne bih preporučio. Pušenje je, znaš, opasno. Možeš dobiti rak na plućima.
LUJKA: Ko mi kaže?! Ti klinac, vadiš iz džepa cigarete i meni kažeš nešto protiv pušenja... (ugleda lošu marku cigareta, pa sa gađenjem)... Fuj, krđa... Sister puši samo "Marlboro" i tako to u tom fazonu... (srkne kafu)... Gdje rekoste da su starci... (ustaje) ... Moram opaliti jedan grebalino od ćaleta?
SAŠKA (unosi flašu sa vinom): Evo, vince za živce.
VANJA: Ne, ženo, pivce je za živce, a vince za pjesmice.
LUJKA: O, pa moj brader je stihoklepac, bravo.
SAŠKA: Zna on i lijepo da pjeva, da si ga samo maločas čula.
VANJA: Ma ne, to ja onako.
LUJKA: Pa hoćete li vi klinci već jedanputa da mi kažete gdje su matorci ili ne?
VANJA (malo zbunjeno): Oni su, ovaj...
SAŠKA: ...Otišli su u kino!
LUJKA: U po bijela dana u kino, šta je tebi?
VANJA: Ma tu su negdje, šta ja znam.
LUJKA: Brojim do fajf, ako se ne sjetite biće po ušima. Dakle jedan... jedan...!
SAŠKA (Vanji, tiho): Šta da radimo?
LUJKA (pleše po sobi uz muziku sa vokmena): ...dva...
VANJA (tiho sestri): Pa da je pošaljemo u našu, dječiju sobu?
LUJKA: ...tri ...
SAŠKA: Ma ne smijemo, sve će nam pokvariti!
LUJKA: ...četirijus... (Zvono na vratima, Vanja se obraduje, a Saška jurne ka vratima).
SAŠKA (dok Lujka skida vokmen): "Evo, me... Idem! /odlazi/
LUJKA (Vanji): Šta bi ovoj šiziki?

15. pojava
POŠTAR i pređašnji

SAŠKA (veselo, poštaru): Izvolite, izvolite... (Vanji)... Evo našeg poštara!
LUJKA (kao na demonstracijama): Dole uniforme!
VANJA (prilazi poštaru, rukuje se): O,dobro nam došli, stari prijatelju, izvolite, sjedite!
POŠTAR (zbunjen): Ja, ovaj, hik... Izvinjavam se što opet... hik!... Ali sam zaboravio da...
SAŠKA (sipa vino u čašu i daje poštaru): Ma ništa, ništa, ne morate se izvinjavati... Izvolite popijte.
POŠTAR (nećka se): A, ne, hik... oprostite... Ja ne pijem dok sam na dužnosti... hik!
VANJA: Ma nemojte se ustručavati, svoji smo.
LUJKA: Ej, narode, hoću i ja cugu!... (Saška joj daje čašu)... Nisam u životu pila sa penzionerskim hitom!
POŠTAR: Kako molim? Ja vas... hik... Oprosti, izvini ali pardon! Ja vas ništa ne razumijem... (Vanji)... Hik... Reci mi, stari, kojim ona to jezikom govori?
LUJKA: Šta se praviš lud, pa zar se tebi najviše ne raduju penzioneri? Čim te ugledaju, vele stigla penzija!
POŠTAR (smije se ): A, to!... Hik... Tu ste u pravu, gospojice!
VANJA: Više volim dobar vic nego dobar dan!
POŠTAR (ustaje, zateže uniformu, ljubazno): Oprostite, nisam imao čast da se upoznamo...
SAŠKA: To vam je naša sestra...
LUJKA (naglo): Lujka! Ja sam Lujka.
POŠTAR (važno): O, drago mi je, ja sam poštar Pele. Znate, nekada sam dobro igrao fudbal u zonskoj ligi pa sam dobio taj nadimak, Pele.
LUJKA (nazdravlja): E, pa živjeli, mister Pele.
PELE: (nazdravlja): živa i zdrava đevojko bila! /piju/
SAŠKA (Vanji): Šta da radimo?
VANJA (Saški): Da bježimo!
SAŠKA (Vanji): A gdje?
VANJA (Saški): U našu sobu.
SAŠKA (Vanji): Ali tamo su mama i tata... Naša djeca!
VANJA: Uh, sto mu muka!
POŠTAR: Uh, sto mu muka, baš dobro vino... Hvala vam, a sada bih vas.. hik... zamolio, znate zaboravio sam da...
LUJKA (umiljava se poštaru): Čika Pele, čik Pelence, imate li neku pqugu?
POŠTAR: Plug?! Odakle meni plug?... Hik!... Imam, naravno, ali gore na selu, gdje ste vi vidjeli da neko nosa plug u gradu?
LUJKA: Ma ne, bolan, plug, nego pljugu, cigarilos...
VANJA: Traži dete cigaretu.
POŠTAR: A, znam, shvatam.
LUJKA: Kapiraš?
POŠTAR: Kopiram, ali nemam... Ja, znate, ne pušim... Hik. Jedan porok je jednom čovjeku sasvim dovoljan... (praznom čašom kucka u flašu, a pošto Saški ne shvata ponavlja)... Samo jedan porok... Znate, ja imam samo jedan... hik... porok u životu, a to je "zlatna kapljica"...
SAŠKA (dosjeti se pa mu sipa)... Ah da, oprostite, nisam vidjela da vam je prazna čaša... Izvolite, uzdravlje popili!
POŠTAR: Pa niste morali, gospojica... hik... Oprostite!... Ne bih smio dok sam na dužnosti.
LUJKA (kao na demonstracijama): Dole dužnosti.
POŠTAR: Lako je vama mladima da vičete ovo ili ono. Dole... hik, ovo, dole ono. A da nemam ovu uniformu i ovaj posao, to jest... hik... dužnost, šta bih radio, od čega bih živio?
SAŠKA (nekako bi da ih isprati): E, pa, baš smo se lijepo ispričali i počastili ... Znate, mi moramo sada da idemo u goste. To je zlatno pravilo: Ako nećeš da primiš goste, a ti bježi u goste.
LUJKA (gleda u sat, iznenađeno): Jao, profura mi termin za sudar! Moj će me Zvrle lansirati u orbitu što kasnim.
VANJA: Jeste, dete, požuri!
LUJKA: Ama kako ću kad sam dekintirana!"
POŠTAR: Šta si?
SAŠKA: Ostala je bez novaca
POŠTAR (kao da mu je jasno): A, to.
LUJKA: Djeco, sada ću se stvarno naljutiti. Vi nešto krijete od mene.
VANJA: Šta ti dete, pada na pamet!
LUJKA: De ti dijete, nemoj meni "dete", nego govori gdje su nam matorci?
SAŠKA: Pa šta se ljutiš, sestrice, reći ćemo ti, zašto ti nebi rekli...
POŠTAR: Toje vaša sestra?
SAŠKA: Ona je Lujka, naša Lujka.
LUJKA: Sister, nego šta!?
POŠTAR: Sister?
LUJKA: Sister, ba, šta si zinuo ko peš?
POŠTAR (Saški): Ako je ona tebi sestra, a on ti je muž...
LUJKA: Šta ovaj bulazi?
POŠTAR: ... A selo je na terasi, gdje živi baba...
VANJA: Udarilo vino u glavu.
POŠTAR: Ti si sebi baba, a on deda koji je davno umro...
LUJKA: I ne udarilo po ovoj vručini.
POŠTAR: A terasu nemate...
SAŠKA: Jeste, čika poštar, smirite se.
POŠTAR: Onda je Lujka tebi zaova... a tebi, Vanja, Lujka je svastika.
LUJKA (iznervirana): Ej, bolan, ohladi! Lud li si ili ti noge smrde!?
POŠTAR: A svome ocu ona dođe tetka.
LUJKA: O, ljudi moji, luda čovjeka! Ovaj je podilkanio načisto!

16. p o j a v a
TATA, MAMA i pređašwi

TATA (izvještačenim, dječijim glasičem): Mama... oću pikiti!
POŠTAR (zaprepašćeno): Koli li je ovo?!
MAMA (izvještačenim, dječijim glasičem): Mama...maaamaaa, bato će se upiškiti!
SAŠKA: Ju, djeco šta vam je?
VANJA: Aman, ženo, šta je s tobom!? ... Daj tutu djetetu!
LUJKA: Ej, ovo je kul, mame mi!
MAMA (plače kao dijete): Bato me je vukao za kike!
SAŠKA (Miluje ju i tješi): Neda tebe tvoja mama.
VANJA: ženo, smiri tu dječurliju!
MAMA: Oćeš li ga istući?
SAŠKA: Hoću, milo moje, hoću."
TATA (drekne u plač): Meeeeee!
VANJA: Šta je tebi, odjednom?!
SAŠKA (i MAMA počinje glasno da plače): Šta im je zaboga?
LUJKA (viče preko njihovog plača): Je li Pele, je li ja ovo sanjam ili je ovo možda neka dilkana?
POŠTAR: Od danas, dajem vam svoju poštarsku riječ da neću više ni kapi popiti!
MAMA (na trenutak prestane da plače): Ajde, mama, istuci batu što me je vukao za kiku! /nastavi da plače./
SAŠKA: Hoću, ćerko, hoću!
TATA: Hoću da pikimiii!
VANJA: Pa idi pikini, ko ti brani?!
LUJKA: Šta se ovde dešava, hoćeli mi neko objasniti?!
POŠTAR: Meni samo treba broj lične karte, nisam upisao... Ko ima od vas ličnu kartu?!
VANJA (drekne): Dosta!... Rekao sam dosta!... (svi se smire, Saški)... Saška, ja neću više da se igram. Ne znam, a sada me ostavite na miru, moram da pišem domaći zadatak!
TATA (viče, a potom se i MAMA rasplače kod Saške, a Lujka, Poštar i Saška se uglas raspravljaju): Hoću da pikim!!!

Zavjesa



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 699 korisnika na forumu :: 26 registrovanih, 5 sakrivenih i 668 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Andrija357, Apok, babaroga, cenejac111, CikaKURE, cuculo, Faki-Valjevo, Georgius, hooraay, Još malo pa deda, Kubovac, Litostroton, madza, MikeHammer, Milos ZA, nenad81, ostoja, sasa87, stegonosa, Sumadija34, taz1cl, theNedjeljko, vathra, Vlad000