| |
Jedna od najljepših ljubavnih pesama
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 17:33 |
|
|
|
|
| klesc :: | Tako i antologičari.Sastave knjigu po svojim merilima,potpišu je i štampaju.
i ne vidim tu ništa sporno. |
Ма, спорне су "безвезне" антологије, и то искључиво са становишта поетске вредности, а самим тим и вредносног значаја за увршћивање у антологију. Но, са становишта слободе одабира и увршћивања, свакако си у праву.
| Citat: | Ja ovde mogu samo navesti,koje ljubavne pesme ja najviše volim,ali ne smem tvrditi da su baš one najlepše!Ko mi za to daje legitimitet?!To što i sam pišem poeziju?O,ne...Pa ni naša najstručnija kritičarska pera ne bi se usaglasila!
A tih pesama je toliko,da mi je žao odlučiti se.Napisaću naslove meni dražih (ništa ne tvrdim):
Starinska molitva za Emiliju (Slobodan Marković)
. . .
Uglavnom,moj kriterijum (koji možda nije ispravan) je,ipak,unutrašnji osećaj,doživljaj,kao i produženo trajanje pesme u meni. |
Е, то "продужено трајање песме" и јесте најбитније...
Мало себично са моје стране - постуј баш овде песму "Старинска молитва за Емилију", да бисмо знали о чему "куцкамо"... (Било би пожељно навести и у којој је књизи/збирци објављена).
|
|
|
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame.
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 17:45 |
|
|
|
|
Blog Tanja Prokopljevic otvoren je na ovom sajtu. Prva pesma je LJUBAVANKA. A mozda ce vam se svideti i druge njene pesme. |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 17:46 |
|
|
|
|
mimo svega, samo da kazem da me raduje sto je diskusija zazivela i u ovom potforumu 
|
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 18:10 |
|
|
|
|
----------- Napisano: 05 Okt 2009 17:50 ---------
Slažem se sa tuzorom,ima zaista bezveznih antologija,zbrdazdolisanih,raspadaju se listovi,prodaju se na vašarima...
STARINSKA MOLITVA ZA EMILIJU
1.
Neka nađe sreću Emilija,
crven končič,
nek se smeje,
neka mirno spava.
2.
Nek živi Emilija
sa onim koga ljubi,
ne moram da budem ja,
nek ona živi...
3.
Nek postane majka,
nek joj šikne mleko,
nek joj dete živi.
4.
Nek se seti Emilija
prozora na niskoj kući,
i jesejne uspavanke.
5.
Nek joj se ispuni želja:
stara klupa,
niska kuća izvan grada.
6.
I kad zbraja dane,
nek se seti mene
i mojih molitava...
7.
Nek sa decom večerava
pod zvezdama za dugim stolom.
8.
A kad joj mreti dođe,
u poslednjoj suzi
nek bude i mene.
9.
Te večeri nad njenom ikonom
nek prođu rumene zvezde.
10.
Od njenih zvona nek proplaču
i neznani na svome putu.
11.
Nek umre samo posle mene,
ma gde se obreo,
i ma gde bio.
12.
Amin
(Slobodan Marković)
_________________
----------- Dopuna: 05 Okt 2009 18:10 ---------
Ostadoh dužan podatke.Pesmu sam skinuo sa nekog drugog sajta,a prvi put sam je pročitao u jednoj staro antologiji ljubavne poezije,priredjivač Pero Zubac,ne sećam se čije je izdanje.
|
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 19:36 |
|
|
|
|
to sto se neko razume u prozodiju i dobro ju je savladao ne znaci da je zadovoljivsi te elemente nesto vrhunski napravio...
neosporno da je pesma lepa ali meni licno nikad ne bi zapela nesto za srce jer je ne mogu doziviti sa sobom, iz moga skromnog ugla more je pesama koje su me ostavile bez teksta a ova to nece nikad. inace mogu sebe svrstati u nekoga ko se podosta razume u poeziju, nikad nisam voleo antologije...
|
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 19:36 |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 19:54 |
|
|
|
|
Зарад истине, ваљало би и са сигурношћу утврдити "праве" стихове у песми ПОЧЕТАК ПЕСМЕ академика Миодрага Павловића.
Наиме, члан Ars Poetica навео је следеће стихове:
| Ars Poetica :: | Nećemo se vratiti krovovima grada,
na visoravnima ćemo živeti pod zvezdama |
док су (изгледа) "прави" стихови следећи:
| Citat: | Нећемо се вратити крововима града,
на висоравни живимо међ звездама |
Такође, нема речи "но" испред речи "исполин", дакле: уместо
| Citat: | | no ispolin jedan će sići među nas |
требало би:
| Citat: | | исполин jедан ће сићи међу нас |
Можда је у питању и накнадна ауторова интервенција у песми (поготово што се наводи да је објављена у "Књижевним новинама" 1969. године), тек - овде може да се чује како Миодраг Павловић говори своју песму. Скрећем пажњу да се многе добре песме изузетних песника могу чути овде, у оригиналном извођењу (између осталих, и песме Стевана Раичковића):
http://lyrikline.org/index.php?id=162&L=1&.....2b5c4759ea |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 20:28 |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 20:47 |
|
|
|
|
----------- Napisano: 05 Okt 2009 20:38 ---------
Тек сад видех колико је ова тема ''узнапредовала''!
Мало скренусте с теме. Тена није о антологијама и антологичарима.
Покушај да се направи еклектички приказ песништва какво је српско песништво стварно није вредно помена, ни зеро.
Никад у антологију и никад у хрестоматију!
Нађи 32 човека, извади сваком по један зуб и нагурај једном шкрбавом у уста, да и он може да се насмеје.
Ја бих антологију песништва упоредио са супом ''из кесице''. То ли је супа? Инстант песништво!
Само ме чуди да нико није урадио експликацију (тумачење) песме.
Да је песма добра - одлична је. Али нико није написао и зашто.
----------- Dopuna: 05 Okt 2009 20:47 ---------
Мислим на песму Миодрага Павловића. |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 21:19 |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 21:43 |
|
|
|
|
Еклектика је била у вези са антологијама.
Него, да баталимо то. Ако песма Миодрага Павловића не заслужује да буде једна од најбољих, а ти реци зашто; ако мислиш да има бољих, опет - зашто.
Ето, ја могу рећи зашто ми се не свиђа песма Слободана Марковића, тачније њен почетак.
Песма почиње са ''Нека...''. После ''Посвете праху оца Србије'' овакав почетак ми увек запара уши. Код Његоша је то ПОСВЕТА.
Молитва је у апострофи, дакле, песник се обраћа некоме. У песми С. Марковића само ''Амин'' асоцира на молитву.
Могуће је да постоји ''стара молитва'' као књижевна врста, али световна књижевност је не познаје.
Бодлера има песму ''Молитва'', али и он се обраћа Луциферу.
Ово је први пут да одступам од својих принципа. Наиме, увек прво кажем оно што ми се свиђа те се извињавам поштоваоцима дела С. Марковића. |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 23:00 |
|
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2009 23:50 |
|
|
|
|
----------- Napisano: 05 Okt 2009 23:41 ---------
Мисаона, мисаонија и најмисаонија!
Врело, врелије и најврелије!
Трудна, труднија и најтруднија!
Да не гњавимо ни ја ни ти више о овоме остале форумаше: Камо тај ''метар'' којим мериш мисаоност.
Амин.
Додатак: Ово није молитва!
----------- Dopuna: 05 Okt 2009 23:50 ---------
Можда нисам дорастао, али:
Употребио бих ''Кроз труле степенице...''
Коју руку је подигао? Предњу или задњу?
Мислим, мрав...или човек. |
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Okt 2009 00:42 |
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Okt 2009 09:56 |
|
|
|
|
DUŠKO TRIFUNOVIĆ
FANI
I odjednom iza zavijutka
Fani je naišla pored ešalona
Od stida se gola živica okolo
Smokvinim listom pokrila
Kad su se Fani i ešalon sreli
A svaki se zamah vetra video
Sve podrhtava
i brdo podrhtava i ešalon
Jer korak jači poče
I svaki htede oteti požudu za sebe
od
druga
po
odstojanju
od druga po rastojanju
Svaki zaželi da je čelni
i da je levokrilni
Ili da se okuka u krug ponavlja
A Fani se ni ne nasmeši
Ali nije ni pljunula
Samo se stidom pokrila
U sebi vetar korila
I brzo koračala
A dugo prolazila
Čak tamo na stotom kilometru
Kada je buđena treća smena straže
Vetar je podrhtavao snovima našim
Fani je još prolazila
A mi u snu
svi bili čelni i svi levokrilni |
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2009 10:20 |
|
|
|
|
----------- Napisano: 07 Okt 2009 10:18 ---------
| Ars Poetica :: | DUŠKO TRIFUNOVIĆ
FANI
I odjednom iza zavijutka
Fani je naišla pored ešalona
Od stida se gola živica okolo
Smokvinim listom pokrila
Kad su se Fani i ešalon sreli
A svaki se zamah vetra video
Sve podrhtava
i brdo podrhtava i ešalon
Jer korak jači poče
I svaki htede oteti požudu za sebe
od
druga
po
odstojanju
od druga po rastojanju
Svaki zaželi da je čelni
i da je levokrilni
Ili da se okuka u krug ponavlja
A Fani se ni ne nasmeši
Ali nije ni pljunula
Samo se stidom pokrila
U sebi vetar korila
I brzo koračala
A dugo prolazila
Čak tamo na stotom kilometru
Kada je buđena treća smena straže
Vetar je podrhtavao snovima našim
Fani je još prolazila
A mi u snu
svi bili čelni i svi levokrilni |
Ars Poetica, ti svakako imaš dobar ukus!
I bilo bi dobro da učesnici u "merenju poezije", ako ne postiraju, onda makar navedu koje su to, po njima najlepše pesme!
Ovako, imam utisak(možda i varljiv) da, na gotovs pucnu kamdzijom!
----------- Dopuna: 07 Okt 2009 10:20 ---------
Pardon,nepotpuna rečenica!Htedoh reći, kao da jedva čekaju da pucnu... |
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2009 10:49 |
|
|
|
|
----------- Napisano: 07 Okt 2009 10:44 ---------
Dobrim pjesmama nije potreban komentar. Posebno ”jednostavnim” pjesmama. Za one koji vole poeziju.
Leopold Sedar Senghor
TI GOVORIŠ...
Ti govoriš o tvojim godinama, o tvojoj kosi od
bijele svile.
Pogledaj svoje ruke latice oleandra, lûk tvoga
vrata je sama ljupkost.
Volim pepeo na tvojim trepavicama, i tvoje oči od
zagasita zlata i tvoje oči
Sunce na rosi od zelena zlata na jutarnjoj travi
Tvoje oči u novembru kao more svitanja oko tvrđave u Goreji.
Koliko snage u njihovim dubinama,koliko blaga sa
karavelâ bačena bogu od ebana.
Volim tvoje mladenačke bore, te sjene koji boji
bojama
pozne ruže tvoj septembarski osmijeh, to
Cvijeće u uglovima tvojih očiju tvojih usana.
Tvoje oči i osmijeh, miomirisni balzam tvojih ruku i
baršun krzna tvog tijela
Neka me očaravaju dugo u Edenskome vrtu
Ženo s dva lica, jednim od same žestine, drugim od
same nježnosti.
Ali usred studenog doba
Kada se crte tvog lica ukažu jasnije tvoji obrazi
uleknutiji tvoj pogled veoma dalek, moja Gospo
Kada se brazdama izbrazda, kao polja u zimu,
tvoja koža
tvoj vrat tvoje tijelo pod teretom umora
Tvoje tanane prozirne ruke, dosegnuću blago moga
dugotrajnog traganja i sunce iza duge noći
tjeskobe
Slap i isti taj napjev, žubor izvorâ tvoje duse.
Dođi, noć klizi nečujno preko bijelih terasa, i ti
ćes doći.
Mjesec miluje more prozirnim pepelom svjetlosti.
Daleko, počivaju zvijezde nad ponorima noći
Otok se proteze nalik na Mliječni put.
Ali osluhni, čujes li? Kako se od Kap Manuela na
mahove uzdižu talasi laveža
I kakva nečuvena glazba dopire od restorana luke i
zatona, opojna kao san
Draga!...
DRAGAN KOLUNDŽIJA
ZAVIČAJ NEGE I SNA
Tako je bilo: padale su kiše, cvetao lan
Iz mora vraćale se reke po svoj stari mulj
Ja i ona u kupoli orahovoj čekali smo dan
Zamišljeni i mnogo zaljubljeni.
Tako je bilo: ludilo, san, usne u tami
Mnogo puta bol, mnogo puta jecaj
No eto ponovo mi sedimo sami
Zamišljeni i mnogo zaljubljeni.
Oko nas sunce, ruke, iznad oblak jezdi
U nama pesma, molitva bez sjaja
Mi idemo da umremo na zvezdi
Zamišljeni i mnogo zaljubljeni.
APRIL
Jednom kad budemo jezero i žila
Ležaće na nama Zvezdara.
Ti ćeš biti sunce obala bez reke
Ja nešto gomili vatre slično.
A kad si|e ptica i obasja rebra
Slepi će predeli oko nas da buknu.
Ti ćeš i onda biti obala u cvetu
Ja kula vetrova mora i proplanaka.
Jednom kad budemo jezero i žila
Pevaće nad nama ševa i Zvezdara.
DEVOJKA
Ona to u senci gloga
Noć i srnu oponaša.
Ona to okom i usnom
Svetlost pali i gasi.
Ona to ona pred veče
Samo zbog nekog koga voli:
Prostor u crveno boji
Mesečinu u dva rebra odeva.
A samo da vidi oko znano
A samo da vidi oko znano.
STEVAN RAIČKOVIĆ
KAMENA USPAVANKA
Uspavajte se gde ste zatečeni
Po svetu dobri, gorki, zaneseni,
Vi ruke po travi, vi usta u seni,
Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni,
Zarastite u plav san kameni
Vi živi, vi sutra ubijeni,
Vi crne vode u beličastoj peni
I mostovi nad prazno izvijeni,
Zaustavi se biljko i ne veni:
Uspavajte se, ko kamen, nevini,
Uspavajte se tužni, umoreni.
Poslednja ptico: mom liku se okreni
Izgovori tiho ovo ime
I onda se u vazduhu skameni.
NA SEPTEMBARSKOJ PLAŽI
U HERCEG-NOVOM 1991.
Ne znam da li da stojim?
Ne znam da li da bežim?
(Ja se pomalo bojim
Na ovom pesku dok ležim.)
Da li da krenem Bogu?
Ili okrenem vragu?
Da maknem nekud nogu
Il stojim u svom tragu?
Sam nasred žala
Sa glavom koja štrči
Pod suncem što je loče:
----------- Dopuna: 07 Okt 2009 10:49 ---------
NA SEPTEMBARSKOJ PLAŽI
U HERCEG-NOVOM 1991.
Ne znam da li da stojim?
Ne znam da li da bežim?
(Ja se pomalo bojim
Na ovom pesku dok ležim.)
Da li da krenem Bogu?
Ili okrenem vragu?
Da maknem nekud nogu
Il stojim u svom tragu?
Sam nasred žala
Sa glavom koja štrči
Pod suncem što je loče:
Kao u zevu ala
Ja čekam da se svrši
I ovo što ne poče.
|
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2009 14:55 |
|
|
|
|
[quote="klesc"]----------- Napisano: 07 Okt 2009 10:18 ---------
| Ars Poetica :: | DUŠKO TRIFUNOVIĆ
Ovako, imam utisak(možda i varljiv) da, na gotovs pucnu kamdzijom!
----------- Dopuna: 07 Okt 2009 10:20 ---------
Pardon,nepotpuna rečenica!Htedoh reći, kao da jedva čekaju da pucnu... |
Kada bi mi neko objasnio sta znaci rec pucnu,tako bi mu bio zahvalan.Da li je to madjarska rec? |
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2009 15:46 |
|
|
|
|
Teško da mogu izdvojiti najbolju ili najlepšu pesmu koja nam govori o ljubavi... Toliko je onih koje su prelepe, da je stvarno teško izabrati... Pesma koja je meni jako draga jeste Gradinar koju je napisao Rabindranat Tagore..
Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći
Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te; ali se ne usuđujem strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.
Ima ih još, koje ću kačiti, onako usput...  |
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2009 16:23 |
|
|
|
|
Posto vidim da nista nije svedeno na poredjenje, takmicenje, vec se na ovom blogu salju pesme radi pesnickog uzitaka, saljem pesmu T.Prokopljevic Ljubavanka, ali ne mogu da kazem da mi je sada to njena najlepsa ljubavna pesma. Bila je dok nisam procitao i druge njene pesme. Prilazem i pesmu Slavka Vukosavljevica i u nju sam se zaljubio cim sam je cuo iako nije sretna ljubavna pesma. Ako ovde govorimo samo o ljubavnoj poeziji.
Tanja Prokopljević
LJUBAVANKA
Šta sve ne osetim dok me ljubiš tako
u prostoru zelenila, čistog vazduha i smernih latica.
Na toj livadi cveća kipti moja sreća
dok ljubiš me slatko, zrelo i polako.
Belasa svaka moja suza radosti u ogledalu tvoga oka
pružajuci prema meni odsjaj i skrivenu moć,
a sve zato što na livadi cveća kipti moja sreća
dok me ljubiš slatko, zrelo i polako.
Do obraza krv protiče, a onda se sliva
vrh usta dotiče, tu greje se više i tako vruća Tebe dira.
Sve to na livadi cveća gde kipti moja sreća
dok me ljubiš slatko, zrelo i polako.
Žmarci prolaze kroz moju kosu koja iznenada
dobija bisera sjaj jer i kroz teme prolazi razbuktala krv.
To osetim na livadi cveća gde kipti moja sreća
dok ljubiš me slatko, zrelo i polako.
Slavko Vukosavljević
PRISEĆANJE
Devojka je mlada bila,
a ja mlad vise nisam bio.
Devojka je lepa bila,
a ja lep nikada nisam bio.
Devojka se smejala,
ja sam pio.
Devojka ce tek da bude.
Ja sam bio,
ja sam bio. |
|
|
|
|
|
 |
Strana 2 od 3
|
 (Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame)
Ukupno su 71 korisnika na forumu :: 3 Registrovanih, 0 Sakrivenih i 68 Gosta :: [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 972 - dana 26 Okt 2008 13:06 Korisnici trenutno na forumu: Bojan, Da vam Bata nešto kaže..., Žan Klod vam dam |
|