Rade Serbedzija - Na nešto me sjeća taj grad

Rade Serbedzija - Na nešto me sjeća taj grad

offline
  • Pridružio: 16 Apr 2005
  • Poruke: 2908



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 02 Avg 2005
  • Poruke: 12

PISMO IZ LONDONA

Dođu tako, ponekad, neke tamne ure,
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.

Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako,
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.

Zamišljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dođu tako ponekad,
neke tamne ure.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
a' teško mi nekako živjeti,
bez tebe,
stari moj.

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvjek poneki,
Mornar Panonski.

Ponekad napišem pismo,
adresu imam u glavi,
kažu zajedno više nismo,
Drug mi, u drugoj drzavi!

A nekad smo znali skupa,
Brzim, preko Bosne....
Na što je ovo izašlo, tri im matere rosne!

I tako svake noći sjetim se pjesme tvoje,
što mi vrijedi što znam,
da samo tuge postoje...

Popijem malo vina,
pa mi je nekako lakše,
princip je uvijek isti,
sve su ostalo... zna se...

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvijek poneki,
Mornar Panonski.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
al teško mi nekako živjeti,
bez tebe,
stari moj.


edit by Jasmina-izbrisane duplirane pesme



offline
  • Pridružio: 17 Okt 2005
  • Poruke: 334

SLOVENSKA


Piše mi majka iz Beograda,
Brine se, kako mi je,

Oni su kaže u redu,

Pitaju kako sam ja?

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Pišu mi djeca iz Zagreba,
Brinem se kako im je,

Oni su kaže u redu,
Pitaju, kako sam ja.

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Ponekad popijem piće
s predsjednikom Republike
Pita, kako mi je,
Ne brini, kažem, sve je u redu,
Igram svoju predstavu.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Stanujem u Ljubljani,
Ekskluzivan kraj,
Industrijska zona, Fužine,
Sretnem neke zemljake,
Pitam ih, kako je?

Ne brini majstore, gura se,
Djeca idu u škole,
Polako uče slovenski,
Polako uče slovenski.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Po časi učim se slovensko.

Kaj ti je deklica,
Za kaj si žalosna?
Kaj mi je, nič mi ni,
Srce me boli...

edit by Jasmina-izbrisana duplo postovana pesma

Dopuna: 27 Apr 2006 22:09

A LIŠĆE OLUJI

Teško je dijelit pjesmu i pjevače:
suza pripada oku koje plače,

bol pripada usni, rijeka moru nekom,
i lišće oluji. Ona je daleko.

Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
i prazna je ruka, ako nije njena.

Nož pripada rani, uze svome vratu,
raširene ruke - kazaljke na satu.

Izgubljena ptica,
pripada li jatu?

Dopuna: 27 Apr 2006 22:19

TIJELO ŽENE

Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

offline
  • Pridružio: 28 Jun 2006
  • Poruke: 228
  • Gde živiš: Pancevo - Novi Sad

PRIJATELJ GA KAŽE VIŠE NE POZNAJE


A jurili smo ženske nekada zajedno
i obijali kavane
nedjeljom sve do podne spavali
oblak ti ne jebem
u istom gradu rođeni u istu školu išli
zna baraba sve o meni i ja o njemu
zna što me boli i gdje sam naročito osjetljiv
na kiti sam mu pokazao veliku bradavicu
kažem
samo on to od muških zna
I sad me kao ne pozna...
Bitanga jedna obična
pizda mu materina
prije deset godina na ramenu mi ko djete plakao
kad ga je žena ostavila
Što ga ne pustih onda da se ko čovjek ubije
nikad ne bih barem saznao
kakva je kučka bio
moj prijatelj
za koga sam nekad mislio
malo je i život za njega da se da
a sad me kao ne pozna...
Ma briga me za politiku
ovaj rat je obična svinjarija
al on i ja bili smo ko brata dva
znam da je bio zarobljen
kažu da su mu i u usta pišali
u redu svi smo znali
što čine tamo oni vandali
ta svuda na svijetu ima govana
Al mi smo bili majku mu
najbolja druga dva
a sad me kao ne pozna...
Kad mu je majka umrla
ej čovječe
ko da je moja presvisla
Pili smo do besvjesti
tri noći i tri dana
znao je lupež napamet Jesenjina
sina mi jedinog krstio
iako je druge vjere bio
Ma ko je o tome onda mislio
svi smo bili dio raje
a sad me kao ne poznaje
Govori tako
pa onda najednom zašuti
Gleda kroz prozor i dugo šuti
Zatim uzdahne duboko
prođe rukom kroz kosu
čini se da bi rekao nešto
nešto i o sebi
Odmahne samo rukom
upali novu cigaretu
i otpuhne u oblaku dima:
a sad me kao ne pozna...


Crying or Very sad

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Slika

Na zidu slika: stol, igračke,
nekoliko jabuka
i prazan tanjur.

Jabuke se kotrljaju,
padaju u vrt,
uspinju se na stablo
i ponovo rastu.

Prozor je otvoren,
noć kao kiša
kaplje u prazan tanjur.

Za stolom sjedi dijete,
promatra me
i skriva ruke
iza jastuka.

Plaši se,
ne prepoznaje me,
mislim da me ne voli.

Jedno je oko plavo,
drugo sivo.

- Što si učinio od mog života?
reče dijete, a usta mu zatvorena.
- Ne znam, odgovorih, oprosti,
ne sjećam se,
zaboravio sam.
Mislio sam da je to moj život.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1347 korisnika na forumu :: 47 registrovanih, 4 sakrivenih i 1296 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 9k38, A.R.Chafee.Jr., ajo baba, Alibaba1981, Andrija357, Areal84, bagor10, Brana01, bufanje, darkangel, Dorcolac, DPera, draganl, drimer, FileFinder, gasha, ikan, jackreacher011011, janbo, Karla, kikisp, Krvava Devetka, kuntalo, kybonacci, ljuba, Mcdado, mercedesamg, Milos ZA, milutin134, naki011, nemkea71, nextyamb, Pakito93, panzerwaffe, pein, raptorsi, Romibrat, skvara, Srle993, suton, Trpe Grozni, Vlada78, wolf431, YugoSlav, zbazin, zlaya011, Zoca