Vesti

tiringer · Ugledni građanin

Ljubavna pesma

Kako da dusu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako mimo tebe, njom da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bi da sklonim je, na neko zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki strani, tudji kut u kom nece je tvoje nijati dubine.
Al' ipak, sve sto dodirne nas dvoje,
ko gudalo nas neko spaja,
koje iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.

Sneg · Zaslužni građanin

SAMOCA

Samoca je poput kise.
U veceri iz mora se dize,
iz ravnica pustih i dalekih stize,
ide u nebo gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
i kad se tijela sto nisu nista nasla,
razocarano dijele puna more,
i kada ljudi sto od mrznje gore,
u postelji jednoj moraju da noce.

Tada dolaze valovi samoce...

R.M.Rilke

tiringer · Ugledni građanin

Pjesma kipa - Rainer Maria Rilke

Tko je taj, koji me ljubi toliko,
da za moj ce zivot svoj zivot ugasit?
Ako se tko iz ljubavi same
u moru utopi za me,
u zivot iz kamena mene ce spasit.

Ja zudim, da tijelom potece mi krv,
jer kamen je samo kamen.
Ja cekam i ceznem u hladnoj samoci.
Zar ne moze nitko smjelosti smoci,
da zivot mi vrati i plamen?

A kad mi tko zivot jedanputa vrati,
sto zamamno sja se i zlati...
.....................
onda cu plakat,
plakat cu sama,
sto nisam vise kip od kama.
Jer, sta ce mi krv, sto vri poput vina,
kad ne mogu dozvat iz morskih dubina
svog ljubljenog, jedinog moga. (Cesaric)

MyLada · Ugledni građanin

Uspavanka

Kada izgubim te ja,
da li ćeš bez mene moći
da spiš: bez lipe što u noći
šumori vrh tvoga sna?

Bez mojih reči što se roje
gotovo kao trepavice
na tvoje grudi, na tvoje lice,
i na celo telo tvoje?

Bez mene, da te najzad tu
ostavim sasvim samu,
ko vrt kroz čiju struji tamu
miris plodova koji zru?

divlja vochkica · Turista

Reci za uspavanku

Hteo bih nekog da uspavam,
kraj nekog da bdijem bih ja.
Tebe bih da mazim, uljuljkavam,
da te pratim u san, iz sna.
Hteo bih u kuci da jedini znam:
noc bese hladna i zla.
I hteo bih da se slusanju dam,
slusanje tebe, sveta, tla.
Dozive kroz noc salje sat,
vreme se providi do dna.
Jos: dole po kog neznanca bat,
i lavez neznanog psa.
Zatim-tisina. Oci bih tada
siroko prostro vrh tvog sna,
da nezno te drze, i puste kada
u mraku se pokrene sta

Ella · M & M's

Water Lily

My whole life is mine, but whoever says so
will deprive me, for it is infinite.
The ripple of water, the shade of the sky
are mine; it is still the same, my life.

No desire opens me: I am full,
I never close myself with refusal-
in the rhythm of my daily soul
I do not desire-I am moved;

by being moved I exert my empire,
making the dreams of night real:
into my body at the bottom of the water
I attract the beyonds of mirrors.

jelkica7 · Moderator foruma

Jesen

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odrečan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

I teška zemlja noću
pada iz roja zvezda u samoću.

Svi mi padamo. Pada ruka. Pad
u svakom od nas živi neizbežno.

Pa ipak Nebo beskonačno nežno
padanju ovom daje smer i sklad.

Antoneta · Turista

Vrteška
(Jardin du Luxembourg)

C krovom i senkom njegovom se vrti
čopor šarenih konja što se gone
trenutak jedan, svi iz zemlje one
koja toliko okleva pre smrti.
Nekih u kola upregnutih ima,
al' je u sviju izraz srčan sav.
Jedan je crven namrgođen lav
i katkad jedan beli slon sa njima.

Čak i jelena jednog eno - pravom
jelenu šumskom sličan je po svemu,
samo što nosi sedlo, i na njemu
jednu malenu devojku u plavom.

Za njom, odeven u belo odelo,
jaše na lavu dečačić, u stravi,
dok zube lav pokazuje i ždrelo.

I katkad se beli slon pojavi.

Promiču vedre devojke nekamo,
već nepristale skoro igri toj;
usred ludoga leta one svoj
podižu pogled, nekuda, ovamo -

I katkad se beli slon pojavi.

I sve to ide, okončanju žuri
vrti se, kruži, a bez cilja svog.
Poneki pramen, crven, zelen, suri,
jedva započet profil lica kog.
I katkad osmeh, ovamo obraćen,
blažen i bleštav i uludo straćen
sred zadihanog slepog kola tog.

Ella · M & M's

To the Moon

Moon,svelte person,
who makes you pregnant
every month?
And who makes you always
engrossed in your pregnancy
- almost terrestrially?

You attract the blood
of our pubescent virgins.
But what do you mother
twelve times a year?

Shall we raise your light
offspring in ourselves?
Inside me I found a soft
cradle decorated with gilt
which I think suits your taste.