Elegija
Ludo veselje mojih mladih ljeta
Kao mamurluk, sad mi samo smeta.
Al' kao vino - tuga davnog placha
U mojoj dushi biva sve to jacha.
Moj put je tmuran. A dane sve gore
Nosi mi burno buduccnosti more.
Al' mrijeti mi se necce. Jos se nadam.
Ja zhivjet' hoccu, da mislim i stradam.
Med nedaccama, jadima i zlima,
Ja znam da za me i naslada ima.
Ponekad opet zanijet' cu se skladom,
Nad svojom sanjom zaplakati kradom
I tko zna, necce l' posljednji mi dani
Ljubavlju zadnjom biti obasjani.
(Pushkin)
|