Poslao: 20 Okt 2011 14:57
|
zoranzota ::"Hocu u tvom srcu, posle tamnih jada,
Da ostavim jednu nostalgiju dugu:
Pa sve kada prodje, da se secas tada
Sa bolom na srecu, s radoscu na tugu.
Hocu moja ljubav, kad sve jednom padne,
Da u tebi umre, kao u dan sivi
Sto mre grmen ruza: miris koji dadne,
To je bolna dusa koja ga nadzivi.
I kad ovi dani za svagda prohuje,
I kad opet htednes cuti moje ime,
Hocu da se ono u tvom srcu cuje
Ko sapat poljupca i uzdisaj rime."
Kraj
Jovan Ducic
Ahhhhh...
Em sasav, em strava pa jos i Ducic
Bato,jel ti to zavodis po forumu,sta?
A ovamo kao, al` sam egoista,sto sam nikakav .... Ccc...
|
|
Poslao: 20 Okt 2011 19:03
|
Citat:Em sasav, em strava pa jos i Ducic
Ima za svakog ponešto.
Citat:Bato,jel ti to zavodis po forumu,sta?
Mislim da je "Šta".
Citat:A ovamo kao, al` sam egoista,sto sam nikakav .... Ccc...
E ovde je najteže odgovoriti.
Kada bih vam pričao koliko sam savršen, niko mi ne bi verovao. Posmatrali biste me kao egoistu.
A ovako sam sebe tako imenujem, i vi se onda zapitate da li sam baš takav.
|
|
Poslao: 20 Okt 2011 19:31
|
E, da te dobro služi novi comp.
Da ti bude veran.
A, sad, ako dozvoliš zoranzoto, malecka uzurpacija tvog bloga u lične svrhe.
zoranzota ::U stvarnom svetu ja dosta toga cuvam u sebi. Ne volim, niti umem, poveriti se nekom tako lako.
A ovde ostavljam svoje tragove bez ikakve bojazni na posledice.
Ovo sam i ja mogla da napišem, (ali ne i da nekome poverim). Jedina "posledica" koju sam ja doživela je upoznavanje gomile diiiiivnog sveta. Neke i nisam upoznala uživo, neke nisam još, neke jesam, ali na svim tim nivoima, virtuelnosti, iščekivane stvarnosti i stvarnosti, naišla sam samo na puno pameti, lepote, dobrote.
Ja osećam rascep između ove mene koju čitate i ove mene što kucka to što čitate, povremeno me to udalji od foruma, ali mu se vraćam, postao je deo mene. Neko bi to nazvao zavisnošću , ja to često nazivam zavisnošću, ali je nekako više od toga. Emocije su čiste i iskrene.
Ljudi, ja vas volem. I mogu to da vam napišem, ali teško da bih vam ikada rekla. U svakom slučaju to je tu, u meni, i želim da to podelim sa vama.
[/weird&pathetic]
|
|
|
|
|
Poslao: 20 Okt 2011 22:07
|
zoranzota ::Stvar je u tome što bih ja voleo da upoznam ljude koje ovde čitam. A opet, dosta onoga što postavim pišem kao da neću nikog ikada upoznati.
Tako nekako.
Puf, nisam sigurna da li te razumem. Spolja pesimista i mizantrop, iznutra optimista i romantik?
Nego, garant ćeš upoznati taj narod koji čitaš, koji želiš da upoznaš. Nekako, uprkos našim sračunatim pisanijima, uprkos osećaju da nas reči izdaju kad nam najviše trebaju, uprkos svim mogućim nesporazumima, ljudi se suštinski prepoznaju, neki i upoznaju.
Ps Ako ne dozvoljavaš uzurpaciju, onda pozoveš dežurnog moderatora, i požališ se kako su ti uzurpirali privatni Net prostor (oksimoron, ali ja blogove tako doživljavam), i tražiš od nadležnih da uzurpatora počiste odatle. Al' nadam se ipak da nije dotle došlo.
|
|
|
Poslao: 21 Okt 2011 18:05
|
Dakle ovako. Za sebe zasigurno mogu reći da sam optimista.
A imam i dobre i loše osobine. Ne odbacujem mane, ali baš ne mislim da ih treba stalno isticati, a vrline koje sam iznosim poprime odvratan oblik.
Između ova dva izbora, smatram da je bolje suočiti, pre svega sebe, sa nedostacima ličnim ( čak ih i uvećavati), negoli se pokazivati i tešiti svojom lepšom stranom.
I meni je ovo teško shvatiti, tako da...
Iskreno, ne znam kako bih se snašao u vremenu bez mobilnog i bez neta.
Volim da pišem (a izgleda još više volim da ponavljam to ). Tada imam neku slobodu. I ovde na forumu je to još više izraženo baš iz razloga što sam vam neznan, ali čak i sa osobama koje poznajem, lakše ću im reći nešto porukom negoli što ću to uraditi u ličnom kontaktu.
I to je naročito iskazano u slučajevima kada sam...
Naravno da mi ne smeta "uzurpacija". Naprotiv. Tada imam i veću inspiraciju.
|
|
|