|
|
Poslao: 17 Nov 2008 14:53
|
http://www.rsrope.com/people/nena/Stihovi/Ivan_Goran_Kovacic/Jama.html Nemam pojma zašto mi je ovaj prvi stih u glavi, al odzvanja mi još od sinoć. Misli kao otvoren skup, kako im n tepa, ... misli su rasulo, univerzum bez početka i kraja, nit znam odakle dolaze, a ni kad ili gdje završavaju. Dolaze u naletima, pomalo bezobrazno i bez stida, bez kucanja ili najavljivanja, bez pitanja: da li bi me htjela? Kad sam bila mlađa, razmišljala sam, otkud čovjeku tolike misli, mislim, kako nam to sve stane, da imam 3 glave, sve bi bile pune, a opet, pored tolikog roja, konvoja i lavine, pokadkad se osjetim praznom i šupljoglavom.
Nekada su znale biti toliko brze i orginalne, da ih nisam stizala zapisat. I sad se sjetih bloga "Ko sam ja?", pa mi se čini da poznam sebe, al ne poznam te misli, nikako mi nije jasno da su moje. A onda...se zaspe. Ujutro ni traga od onih misli, možda su se negdje skupile u ćošak i traže sljedeću priliku za neki bolji napad, a možda su se naljutile (ako su ljutljive prirode) i otišle nekom drugom. Bilo kako bilo, kad otvorim oči, nasmijem se i kažem: sve su to gluposti.
Riječi su ipak tananije i poslušnije, biramo ih, nedostatak im je da ih često manjka ili ne postoji pravi izraz da bi se misao mogla predočiti onakva kakva jeste, al pitanje je koliko se mi zapravo izjašnjavamo sa riječima. Ja se upravo nalazim u situaciji gdje mi manjka mnoštvo riječi, da ne kažem da mi treba prevodioc i za najobičniju situaciju, a opet, čini mi se kao da sam u prednosti nad ovima koji razumju svaku riječ. Oni "slijepo" slušaju često ne gledajući sugovornika, vjerujući riječima,a ja mu gledam oči, pokret, izraz lica...i vrlo često razumjem. Dobro, postoje i ovi što imaju tup pogled i trepnu svake 3 min, pokret im je taj, ako postoji malo vjetra, zaviori mu kosu i to je sve od pokreta...uh, baš nas ima zanimljivih, od onih živčanih što stalno mlate rukama i nogama do ovih što ne trepću, ne mrdaju, ne dišu i ajde ti sa takvima nađi zajednički jezik!? Kako tu trebaš biti vješt govornik!
|
|
|
Poslao: 17 Nov 2008 16:48
|
dva lica ::manje je više...što se više trudim da iznesem svoje misli, to mi teže polazi za rukom. Nekad se osjećam kao kamenorezac, od gromade zgusnutih, teških isprepletanih misli, koje kad pretočim u riječi lete samo opiljci, najčešće i pogode nekoga, sasvim slučajno i neželjeno...
Cesto kazemo..ono sto nismo mislili da cemo izgovoriti..a izmedju ostalog to je i zato sto nase misli imaju vise tajnovitih prolaza i haoticnih skrovista...a i povezane su i sa mnostvom procesa u organizmu...
Misli su pomesane sa svakim delicem naseg bica i samo neki njihov majusni plamicak ponekad izadje napolje..cesto na neprikladan i nezeljen nacin,a, skoro uvek u nekom egoisticnom i poluuvredljivom tonu prema necemu ili nekome,bilo u napadacke ili odbrambene svrhe...
Naravno...mi smo uvek u cenru dogadjanja...sa drugima ili sa samim sobom...
pozzz dva lica...
|
|
Poslao: 17 Nov 2008 17:30
|
gfactory ::
više puta zapitah se,ovo, što sad ću reći...
Možda mi u stvarnosti i ne postojimo baš,možda smo samo nečija iluzija,nekog,koji upravlja nama,poput marioneta u pozorištu lutkarskom...
Dragi G....da da..upravlja naravno...mi posedujemo vise nas,u muskom i zenskom oblicju..pa kad koji ispliva ,pa on upravlja izvrsavajuci naredbe vladara...a ko je vladar...zavisi ko ili sta nas je zaposelo u datom trenutku u zavisnosti od situacije...
Iluzija smo necija sigurno i to cesto...da ne kazem uvek...ali je to stvar odabira i svidjanja u momentu...kad nam sta zatreba, mi to vidimo.,nas tako vide.,..a svi skupa smo zasigurno neciji klikeri koji se kotrljaju ustremljeni ...da stignu... i to, kud koji pronadje odgovarajuce stajaliste u zavisnosti koja komanda je povucena...
Cesto smo svi izmesani,istumbani i u tom sveopstem haosu zavrsavamo na pogresnim mestima...
|
|
Poslao: 17 Nov 2008 17:34
|
Zanimljivo ... Gfactory ... kao da si mi ukrao misli ...
Što ako je sve ovo samo iluzija ... i ako ništa ne postoji ?
|
|
Poslao: 17 Nov 2008 17:34
|
danka ::Cesto smo svi izmesani,istumbani i u tom sveopstem haosu zavrsavamo na pogresnim mestima...
A ponekad sve baš "klikne" kako treba.
A ponekad smo sami krivi što smo u haosu.
Meni je prva asocijacija kada se logujem na MC
Svašta nešto može da govori više od reči.
@lubičasta - ja sam za zajmljene knjige. a pozajmljujem i ja drugima, pa je sve egal.
|
|
|
|