|
|
Poslao: 18 Nov 2008 15:19
|
svi ste uglavnom poetski ili mislilacki raspolozeni. danka, ti rece sta vam prvo padne na pamet. e, pa, danas, sizim od ovih reklama u postovima. i bez teksta sam. mora valjda da ima neki nacin da se to no resi da bude i vuk sit i ovce na broju.
|
|
|
Poslao: 18 Nov 2008 21:13
|
Pisati ne znaci drugo nego misliti.
Nered u reèenicama je posljedica nereda u mislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju
te sredine.
Ako je netko odlucio vršiti kritiku,
a to znaci da hoce od nereda u recenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u recenicama
ni u glavi ni u mislima.
(Miroslav Krleža)
Htedoh ovo jos danas napisati....
|
|
Poslao: 19 Nov 2008 16:43
|
O Boze!!!!
Dzon snezni mi digao pritisak...sa svojim tumacenjem mojih stavova...moram ovde da se zalim..mi beogradjani ispadosmo krivci za sve muke u Srbiji ...a i sire...verovatno smo krivi i za ekonomsku krizu u Evropi, Americi....za klimatske promene,otopljavanje planete i porasta "ludila',medju ljudima... ahhhhhhhhh....
|
|
Poslao: 19 Nov 2008 20:44
|
molovi su me uvek fascinirali i uvek u meni probude tanane niti , licno iderja nase prolaznosti mi je uvek na umu i jednostavno nesto sto je sveprisutno oko nas a ljudi se odvise uzivljavaju u bezvremenost i beskonacnost...
ko mol ne oseti niti osecaja u njemu nema ikakvog...
|
|
Poslao: 20 Nov 2008 02:20
|
tagore ::
ko mol ne oseti niti osecaja u njemu nema ikakvog...
Tagore...tako si u pravu...
Mol deluje na nasa potisnuta,skrivena i cesto umrtvljena slatko tugaljiva osecanja,zakopana do momenata kada melanholicnim i umilnim vibracijama bivamo probudjeni i osudjeni na ranjavanje sopstvene suptilnosti dusevne, koja sto je tananija to vise''krvari''...
|
|
Poslao: 20 Nov 2008 02:42
|
Kontradikcije li čudne,durova i molova...pa opet, u njihovoj sprezi,nebeskih harmonija što ne zna im se broj...
|
|
Poslao: 20 Nov 2008 06:51
|
Došli smo do stepena, kada reči gube suštinu, i kada nisu pratilac misli. A reči gube sopstvenu suštinu kad god ne imenuju suštinu stvari. Traju, istrajavaju, pa se polako habaju, potiru, troše, nestaju. A ono, što se još uvek upotrebljava u komunikaciji bez razumevanja, tek je apsurdni odjek nekadašnjeg smisla.
Dakako, i za reči u ovom postu važi isto.
|
|