|
Napisano: 18 Mar 2012 17:10
Алекса Маркишић (1908–1942), за народног хероја проглашен 6. јула 1953. године.
Dopuna: 18 Mar 2012 17:11
http://www.sokobanja.com/sokobanja/istorija/nob-i-revolucija
Dopuna: 18 Mar 2012 17:17
MARKIŠIĆI - SARAPI
Aleksa Jokov, novinar, narodni heroj
Rođen je 19. maja 1908. godine na Obzovici, kao osmo dijete u porodici carinskog službenika.Godine 1920. Aleksin otac Joko zbog loših materijalnih prilika naseljava se u Sokobanji. Aleksa je tada išao u II razred osnovne škole, koju je završio 1922. godine. Uz pomoć braće i majke Ivane uspio je da završi gimnaziju u Aleksincu 1928. godine. I on je morao povremeno da radi kao fizički radnik na građevinama. U gimnaziji je bio veoma aktivan i jedan je od inicijatora osnivanja đačke literarne družine "Napredak". Još za đačkih dana upoznao se sa Hristinom-Tinom Milojković, koja će mu kasnije postati supruga.
Poslije gimnazije upisuje se na Pravni fakultet Beogradskog univerziteta kao vanredni student. Godine 1930. počeo je da radi u beogradskom listu "Pravda" kao dopisnik iz Župe i Kruševca. Godine 1931. pokreće i uređuje list "Sokobanjske novosti", koji je poslije petog broja zabranjen od strane vlasti. Kada je 1932. godine otpušten iz službe, došao je u Aleksinac i pokrenuo list "Iskra", koji je cenzura zabranila poslije drugog broja. Krajem 1933. godine počeo se javljati kao stalni "Politikin" dopisnik iz Kruševca, do 1935. godine, kada odlazi za dopisnika iz Ljubljane. Ni tamošnjoj vlasti ne odgovara Aleksino pisanje, pa traži da se premjesti iz Ljubljane u Sarajevo. Tu je kratko ostao da bi se, na svoj zahtjev, ponovo vratio u "Politiku". Od 1935. član je KPJ i sprovodi sve zadatke. Piše o napadu antifašističke omladine na Ljotićev zbor koji je održan u Bioskopu "Triglav" 1937. godine. Aleksa je proveo tri godine kao novinar lista "Politika", no njegovo ime će ući u istoriju jugoslovenske štampe između dva rata. Aleksa je zauzeo jedno od istaknutih mjesta među novinarima između dva rata zahvaljujući sociološkim analizama, literarnom obdarenošću i širokim dijapazonom zahvatanja problematike društva Kraljevine Jugoslavije. Izdigao se na 䐋isinu društveno-političkog i javnog radnika i neustrašivog revolucionara. Nakon otpuštanja iz "Politike" vraća se u Sokobanju, odakle nastavlja studije koje završava 1939. godine. Primjen je na stažiranje u Sud u Sokobanju. Uskoro se ističe kao advokat koji uspješno štiti sirotinju. Krajem 1940. godine sa drugovima iz Sokobanje organizuje masovne demonstracije protiv režima. Kapitulacija prve Jugoslavije zatekla je Aleksu Markišića - Pavla u Boki Kotorskoj. Prvo dolazi na rodnu Obzovicu, a zatim ide u Sokobanju, gdje počinje da radi na organizaciji ustanka. Poslije napada Njemačke na SSSR, povlači se u ilegalu. Početkom jula oformljen je prvi SK u Sokobanji, za čijeg sekretara je izabran Aleksa. Krajem jula sa sobom na planinu Ozren vodi trinaest drugova, i svi ulaze u sastav Ozrenskog odreda. On je bio prvi komesar. Odred je napao putnički voz na stanici "Palilula", i u toj akciji je ubijeno 12, a ranjena tri njemačka vojnika. Odred nastavlja akciju za akcijom, od Sokobanje, Crvene Reke i Dušika, gdje likvidira grupu Njemaca i četnički paraćinski odred, koji je brojao 150 ljudi, i njihovog komandanta. Nakon toga Aleksa dobija zadatak da se vrati u sokobanjski kraj i organizuje partijsku tehniku. U jošaničkoj bici Ozrenski odred je pretrpio velike gubitke - trideset šest mrtvih i veći broj ranjenih. Nakon ovoga, štab odreda januara 1942. donosi odluku da odred podijeli u manje grupe jer nije bilo uslova da djeluje kao cjelina. Aleksa i dalje radi u Sokobanji i pokušava da organizuje likvidaciju jednog izdajnika. Međutim, izdati su on i Rajko Vićentijević, i kuću u kojoj se kriju opkoljavaju nedićevci i žandarmi. Tu je ubijen i nenaoružan Aleksin brat Andrija, koji je u jednom momentu izašao ispred kuće da vidi što se napolju dešava. Punih dvanaest časova Aleksa i Rajko su opkoljeni pružali otpor, ne pristajući na predaju. Kad im je nestalo municije ogrnuti u čaršave, pokušali su da se izvuku. Nijesu uspjeli i prvi je pao Rajko koji je aktivirao bombu da ga živa ne uhvate. Aleksa je odmakao prema Moravici, gdje je teško ranjen u kičmu. Da nebi pao u ruke neprijatelju, posljednim metkom izvršio je samoubistvo.Aleksina supruga Kristina, koja je bila učiteljica prije rata, slijedi ideje antifašizma i svrstava se uz napredni pokret. Početkom rata, stupa u jedinice Ozrenskog partizanskog odreda. Poginula je u borbi sa četnicima 1944. godine, kod Niške Kamenice. Bila je prvoborac.
http://sarapi.org/knj2/Knjiga%20II-Bratstvo%20Sara.....vijeka.htm
|
