Dario Dzamonja

Dario Dzamonja

offline
  • Pridružio: 23 Jun 2004
  • Poruke: 3996

BRIJANJE MOZGA

Prošlo je skoro sto godina od Van Gogovog gubitka uha, a ja sam tek prije nekoliko dana saznao pravu istinu o tom događaju. Sve do tada sam mislio da je Vinsent, u jednom od svojih rijetkih napada normalnosti, odrezao sebi uho i poslao ga nekoj drolji.

E, pa nije bilo baš tako.

Odigralo se sve to kod Drage brice, uvjerava me moj prijatelj Dragan Dardić, koji već godinama počiva na požarevačkom groblju. Kako li se Vinsent zatekao baš u toj brijačnici ostaje poma­lo nejasno, ali postoje neke indicije da je mahnuo dva-tri pića u Dva ribara, da je kao i svi nesretni i usamljeni ljudi pomislio kako se nešto u njihovim životima može promijeniti jednostavnim brija­njem (ili šišanjem), da je popio još dva "zvekana", pojeo tripice i, ne plativši, zbrisao iz kafane. (Tako barem tvrdi konobar Emin.)

Ostalo mu je taman toliko para da kupi flašu konjaka i da se obrije...

Gazda Drago je bio zauzet šišanjem druge mušterije, pa je riđu bradu prepustio svom šegrtu Rami. Sve je bilo u najboljem redu dok Ramo nije britvom počeo fazonirati Van Gogove zulufe - tad ga je posjekao. Van Gog je jauknuo, a gazda je ostavio makaze i zamahnuo da Rami opali šljagu; Ramo se sagnuo, a šljaga je završila na Gogovoj glavi.

Slijedila su izvinjenja i po čaša konjaka i sve je bilo izglađeno, ali je Ramo, dotjerujući drugi zuluf ponovo recnuo mušteriju. Vrisnuo je Van Gog opet. Opet je slika bila ista - šljaga, Ramo se saginje, a Van Gog dobija opet po glavi, opet izvinjenja, opet piće...

Ramo je već poprilično bio nervozan i tom stanju, pri pokušaju da više ništa ne zajebe, trijumfalno je zamahnuo britvom i odsjekao Van Gogovo uho!

Ovaj put od Van Goga nije bilo ni mukajeta. Samo je tiho Rami rekao: "Sakrij to uho, ako gazda vidi, onda smo pravo najebali."

Možda vam ova priča zvuči suludo, ali takav je i život, pa i ja zapravo ne znam zašto sam je uopšte pričao.

Ustvari, znam. Do ruku mi je dopala knjiga (čiji naslov nije vri­jedan pominjanja) autora (čije ime pomenuti bi bilo potpuno bespotrebno) koji je uspio u nemogućem: napisao je (i objavio!?) knjigu od nekih sto i četrdeset stranica u kojoj nema nijedna suvis­la, gramatički ispravna rečenica!

Nasumce šaram pogledom i nalazim: "Ferid je bio uporan da abortira, iako je ona željela dijete." (Kako ćeš, ba, nesretni Feride htjeti abortirati kad i sam znaš da to može biti opasno u tvojim go­dinama, a i da ne govorimo da je to velik grijeh.)

"Trideset mi je godina, dopadljiva i muževna izgleda, moderno odjeven, mogu se svidjeti i mladim i starijim djevojkama, odnosno ženama." (Ovako nešto čak ni Avaz ne bi objavio u svojim Malim oglasima.)

Slijedi nebuloza o maturantkinji (pardon: maturantici) Druge gimnazije koja ima problema s matematikom, pa se boji da će joj to onemogućiti upis na Pravni fakultet (?!): "Vježbali su mate­matiku i narednih dana, ali nisu više reskirali da kod nje održavaju intimne odnose, nego su to činili kod njega kada je bio sam," (Ja sam često sam, a tada, kad "održavam intimne odnose"; to zovem - drkanje.)

Maloprije sam slagao da u cijeloj knjizi nema nijedne suvisle, gramatički ispravne rečenice - upravo sam naletio na jednu:
"Sakiba F. je bila iz Ilijaša." (Mašala!)

"Miralem Pekmezhodžić se osjećao savršeno dobro u trenutku dok se je u rano jutro naginjao nad svoju lijepu, usnulu Zinetu djevojačko Goblenović." (E, jebiga, sad mislite da ja sve ovo izmišljam, ali ću vam, uz pristojnu nadoknadu, ustupiti na čitanje -i psihijatrijsko promatranje - ovaj "rad".)

Dosta! Što je dosta – dosta je!

"Glupost je najzaraznija bolest", pisao je jedan od ideologa hipi pokreta, Jerry Rubin, pa s gađenjem ispuštam ove korice iz ruke, a onda se sjetim i rečenice Jacka Kerouaca: "Perut je prvi znak ludila", i idem pred ogledalo, prstima češljam kosu - pa, i nisam toliko lud.

Zvoni telefon:
"Je li to stan Darija Džamonje?"
"Nažalost, nije. Ali govorite s Dariom Džamonjom."
"Htjela bih..."

Pravim se da se sjećam o kakvom je dogovoru riječ, a u obri­janom mozgu se redaju slike, nabacane bez ikakvog reda: ...1979. godina, dernek u "Šetalištu", izašla mi prva knjiga, na prvoj strani me "prekrstiše" u Dano, ali, baš me briga - ja sam Pisac...

...2000. godina, klub Wigwam, Dubravko Bibanović najavljuje da će "pročitati" moj roman, a publika plješće i izmjenjuju poglede: "E, jebo me bog ludi, ko me nagovori da dođem?"

Biban (ne čita), jer ga zna napamet: "Ubiću se! Ah, neću." To je početak i kraj.

...1994. godina u Americi, roditeljski sastanak, moja kćerka, Nevena, pri predstavljanju kaže da joj je tata Pisac...

... isti dan, isto veče, njena učiteljica me pita:

"Nevena kaže da ste pisac, ali šta vi, ustvari, radite?"

... godina ova, dva sata je po ponoći, zove me kćerka i pita:

"Smijem li, tata, napisati da si ti pisac?"
"Smiješ, kako da ne smiješ, sine. Ali, nemoj."
"Pa, šta ću napisati, tata?"
"To!"
"Šta, tata?"
"To što si sad rekla. U toj rubrici "zanimanje" napiši - Tata."
"Mogu li dodati da ga volim?"
"Možeš, ako me voliš više nego ja tebe."
"E, pa, onda mogu."

* * *
Tri sata je ujutro, nema šanse da mi san poklopi oči, idem u kupatilo, prstima češljam kosu - mnogo je više peruti.

(Dario Džamonja)



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • offman  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 13 Avg 2003
  • Poruke: 3525

Džamonja D. je legenda. Sve što bi dalje pričao o njemu je suvišno, i vjerovatno pogrešno.



offline
  • Pridružio: 26 Jul 2007
  • Poruke: 1079
  • Gde živiš: u blizini

Dario Džamonja

TEKST ZA DADU

Kao napomena, motto, uz svaki moj tekst, priču (a, ako ćemo pravo, sav moj život) trebalo bi da stoji slijedeće:

OVAJ NEPOUZDANI SVJEDOK SJEĆA SE MNOGIH NEBITNIH DETALJA U SVOJIM ISKAZIMA, A NEKE STVARI OD ŽIVOTNE VAŽNOSTI IZMIČU NJEGOVOM ZAPAŽANJU I ON IH NAPROSTO ZABORAVLJA, ALI KAKO NJEGOV ISKAZ NE MOŽE IMATI NIKAKVA UTICAJA NA VAŠE MIŠLJENJE KOJE JE POSTOJANO I VEĆ ODAVNO FORMIRANO, NEKA MU BUDE DOPUŠTENO DA PRIČA ONAKO KAKO ON NALAZI ZA SHODNO, JER, PONAVLJAM: NIŠTA SE NEĆE PROMIJENITI!

Kažu da se nekad desio i ovakav slučaj: u davno vrijeme, kada su djevojke još uvijek mučile dileme, u jednom selu, nije mu važno ime, ostala djevojka u blagoslovenom stanju.
Po selu se počeli pronositi glasovi da je uzročnik sve vidljivije promjene na djevojci, niko drugi nego jedan aga iz tog kraja.
Došlo je to i do aginicinih ušiju, pa ona poletjela da mužu saopšti novost koja više nije ni bila novost, da vidi kako će on na to reagovati.
Aga je baš sjedio u hladu šljive, pored njega bardak ohlađene rakije, glava omotana pramenovima plavičastog dima iz podebelo savijane cigare, a pogled mu uprt na sahan ispred njega. Gleda jednog sićušnog mrava kako je na leđa uprtio mrvu sira tri puta veću od njega, pa vuče, tegli, ne predaje se… Agino lice poprimilo nekakav sjetan izraz, taman pomislio: “Što ti je život...”, ali mu žena ne dade da završi ovu misao o životu, upade s riječima:
“Ču li ti, Ago, šta se desi onoj djevojci!”
Agino, do maločas, sjetno lice se promjeni, dobi nekakav tvrd izraz, on i ne pogleda ženu, odgovori:
“Njen problem!”
Aginica se povuče, pričeka neku bolju priliku da od age izvuče što se izvući može, pa jedno popodne, kad su se do sita namilovali, ona onako, k'o biva uzgred pripomenu:
“Ona djevojka, znaš…? Svašta ljudi po selu pričaju…”
Aga diže glavu koja je ležala u ženinom krilu, okrenu joj leđa, promrmlja: “Njihov problem”, i zaspa.

Aginica nekoliko dana uskrati agi milovanja, hodala je po kući lupajući sahanima i vratima, okretala glavu kad bi im se pogledi susreli, a onda više ne izdrža, pa mu baci u lice:
“Ti ništa! Tebi je to ništa, k'o da ništa nije ni bilo!”
Aga je začuđeno pogleda, slegnu ramenima i reče:
“Tvoj problem”, i ode da istimari konja.
Aginica plakala, čupala kose, izdirala se na služinčad bez razloga, kao furija, raspletene kose hodala po kući, stiskala šake i dizala pogled prema nebu i prema verandi na kojoj se aga odmarao od neke nedefinisane tuge koja ga je znala katkad prihvatiti s akšamom…
Uspela se aginica do age, tutnjajući nogama po basamacima kao da carska ordija prolazi, stala pred agu, podbočila šakama široke kukove, unijela mu se u lice, sve prskajući pljuvačkom viknula:
“Katile! Gdje će ti duša?”
Trgnuo se aga na te riječi, malo, ne previše, razmislio, pa odgovorio:
“Moj problem.”
Čitaoc – istražitelj neću u ovoj priči naći ni mjesto ni vrijeme kada se rečeno odigralo, ni ime djevojke, a ni age i žene mu. Pitaće se: “Šta li je ovaj htio ovim reći?”, a ja ću odgovoriti, kako pravom agi i doliči:
“Njegov problem!”
I dobro je dok je to samo njegov problem

(Objavljeno u sarajevskom listu “Naši dani” 2. novembra 1984.g.)


offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 901

Citat:Eso je izgledao odsutno, a ja sam se već odavno odvikao da prijatelje pitam kako su i šta rade, jer po sebi znam da bih svakoga ko me tako nešto pita najradije zatjerao u krasni k****.
Srkutao je limunadu i netremice buljio u akvarijum u kojem su lebdjela najsretnija stvorenja na svijetu - ribe: hrane ih, mijenjaju im vodu, a nikad neće biti pojedene.
"Miljacka je opet plava", rekao je ribama.
"Šta reče?"
"Miljacka je opet plava", ponovio je.
Baš tog jutra sam prelazio preko Skenderije i Miljacka je izgledala kao i uvijek (ne kao na razglednicama!): prljavožuta i depresivno ružna.
"Da ti, Eso, ipak nisi suknuo koju?", pitao sam ga.
Odmahnuo je glavom: "Znaš šta mi se sinoć desilo?"
"Pojma nemam."
"Imao sam sastanak s curom."
"Mašala", rekao sam ironično. Nije se obazirao, nego je nastavio:
"Poslije dvadeset i osam godina. S curom s kojom sam se posljednji put vidio prije dvadeset i osam godina."
"I, šta bi?"
Slegnuo je ramenima:
"Ništa. Bili smo na Keminom i Indexa koncertu. Pored nas su sjedili neki klinci - on i ona. Ma, kakvi klinci - bilo im je preko dvadeset i kusur godina. Momak mi je zatražio vatre, a onda nas upitao jesmo li za pivo. Donio je tri plastične čaše - ja sam odbio. Ponudio sam da mu platim. Nema govora. Dok nas je Dušan Gojković peglao svojom trubom, predstavili smo se jedni drugima, a onda sam se ja digao da kupim nove pive, a njegova djevojka (ispostavilo se žena) je odbila: u trećem sam mjesecu trudnoće, rekli su mi da jedno pivo ne može škoditi, ali... Kad je Pimpek izašao na scenu, svi su se digli na noge, a kad je zapjevao Bacila je sve niz rijeku, ne znam ni sam kako, ja sam svojoj "partnerici" položio ruku na rame, a ona me obgrlila oko pasa. Nisam ni skontao da sam pustio suzu kad je Oliver zapjevao Oprosti mi pape, a djevojka (žena) nas je upitala da li imamo djece. Rekao sam da imamo četiri kćerke."
"Koliko su stare?"
"Starijoj će biti punih jedanaest u decembru, a mlađoj je negdje oko pet i po."
Znam da je zvučalo glupo ali sam "svoju" pitao:
"Koliko je tvojima?"
"Dvadeset i tri i devetnaest."
Oni su razmijenili zbunjene poglede... Poslije koncerta otišli smo zajedno na još jedno piće, rastali smo se - momak je ponudio da nas odbaci do kuće, a ja sam mu rekao da bi mu to samo bio dever jer živimo na suprotnim krajevima grada... Odšetali smo do ulice koju sam nekad toliko volio, otišao sam kući i nisam mogao zaspati... U neko doba sam se digao, obukao - lažem! Nisam se ni skidao - i lutao gradom...

Stajao sam na Čobaniji i gledao u Miljacku koja se plavila i tekla uzvodno. I kroz glavu mi je prošlo kako je potrebno samo malo da se nagnem preko ograde i da me tok odvuče do izvora... Kroz glavu mi je samo prolazilo: A, noćas ako sluša, nek čuje bol, samo bol... i prišao mi je drot i tražio ličnu kartu...

"Znam li ja Vas odnekud?", pitao je.
"Ne vjerujem, premladi ste. Ja sam prvi put nakon dvadeset i osam godina u ovom gradu."
"I?", pitao sam.
Pogledao me je očima luđaka i na moj upit odgovorio pitanjem koje sam najmanje očekivao:
"Jesi li ikad bio trudan?"
"Koliko ja znam - nisam. A, ako i jesam, onda je to bilo u neznanju."
Nije reagovao na moju "duhovitost". Opet je skrenuo pogled ka ribicama:
"Čini mi se kao da sam u drugom stanju - drago mi je, a strah me je - šta li će se iz ovog izroditi?"
"Ne može loše, Eso. Hoćeš li se opet vidjeti s njom?"
"Hoću: rekla mi je da je čekam na istom mjestu 2028. godine."
Pojačao sam limunadu još jednom votkom i pomislio: "I to je nešto. Šta je dvadeset i osam godina naspram nikad."

Dario Džamonja


zbilja shta je...

"...dok Miljacka protiche..."

Dopuna: 10 Jan 2008 17:21

tice u glavi leptiri u gnezdu

offline
  • Pridružio: 11 Jan 2008
  • Poruke: 9

Dario Džamonja je kvalitetne stvari piso...U Slobodnoj Bosni jako fale njegove priče (tamo ih je objavljivo)...

offline
  • Pridružio: 23 Jun 2004
  • Poruke: 3996

STRANAC

Ponekad … tako uhvatim svoj ispitivački pogled u ogledalu: vidim, ne samo jednog nego potpuno nepoznatog čovjeka, već, uz to, i krajnje nesimpatičnog, kako zuri u mene.

Pokušavam da u tim crtama lica pronađem nešto svoje, pokušavam da prepoznam neki lični pečat, nešto po čemu bih morao znati da sam to baš ja, a ne neko drugi... ali, uzalud.

Ja se onda osmijehnem ... stranac u ogledalu mi uzvraća osmijeh, ali, jasno vidim, da to nije moj osmijeh, vidim samo da su se njegove usne razvukle, mišići njegovog lica oponašaju moje, a oči su ostale tuđe.

Ili: namigujem tom liku u ogledalu, namigujem mu povjerljivo, kao što to i inače rade ljudi koji dijele neku zajedničku tajnu. On mi uzvraća mig, ali pri tome mu se na licu ne vidi ništa, nikakav znak da je i on upućen u ono što ja znam, usne i dalje stoje čvrsto stisnute u jednu tanku crtu otpora i neshvatanja, i ja uvidam a je moj trud uzaludan, da se obraćam krivom čovjeku.

Dalje, pokušam da se osmijehnem i da mu namignem u isti čas, ali tada obično neko uđe u sobu, lift ili u, klozet u kafanu, i ja brzo odvraćam pogled od ogledala i počinjem da se pipam po dzepovima kao da trazim sitniš ili kao da provjeravam jesam li ponio ličnu kartu sa sobom, ili vadim kutiju cigareta iz džepa...

Sjećam se dana kada sam se vratio sa sahrane svoga oca i stao pred ogledalo. U duši mi je vladala pometnja, neka tanka, čelična sonda bola bila mi je provučena kroz grkljan i grebala me pri svakom udisanju i izdisanju, u svakom mišiću tijela osjećao sam neke zapretene, besmislene pokreta, koji su htjeli van, a ja sam ih sprečavao.

Stajao sam pred ovalnim ogledalom u sobi i iz njega me je gledalo blijedo lice uokvireno dugom smeđom kosom, lice koje ničim nije odražavalo moje stanje, koje nije imalo nikakve veze s onim sto se meni dešavalo, lice bešćutno nezainteresovano...

Jedva sam nakupio pljuvačku u suhim ustima i pljunuo tog stranca naspram mene i tek tad je on reagovao, iznenadio se, usuknuo, pogledao me s gađenjem i s mržnjom, sa željom da mi vrati istom mjerom, da me udari...

U zbirci pripovjedaka Milorada Pavića Ruski hrt, ima priča o jednoj djevojci, komunističkoj aktivistkinji, koja je uhapšena i odvedena u logor na Banjici i koja policiji nije ništa htjela da oda, nijedan podatak o svojoj organizaciji, nijedan podatak o sebi, pa čak ni ime...

Kada su je vodili na strijeljanje, upitali su je da li hoće da umre bezimena ili da ipak bude sahranjena pod svojim imenom, a ona je tada, kao svoje ime, rekla ilegalna imena jedne druge djevojke i mladića iz svoje grupe...
U spiskove strijeljanih uvedeno je to ime, a krvnici su obustavili potragu za onim mladićem i djevojkom...
Često se pitam, u predahu između dva sna ili u trenutku dok čekam zeleno svjetlo na semaforu i imam osjećaj da sam taj isti trenutak već nekad preživio, ko je bio taj čovjek koji je umro umjesto mene, koji je u trenutku umiranja uzeo moje ime i na taj način me zaštitio, omogućio mi da bezbjedno i mirno živim i radim?

Je li se pokajao zbog toga? I je li to onaj stranac, koji me, nekad bešćutno, a nekad s mržnjom, gledao iz ogledala?

Htio bih da mu kažem da krivica nije do mene, da nema pravo da se ljuti, jer, ovaj život koji vodim, stvar je njegovog izbora i odluke.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1366 korisnika na forumu :: 43 registrovanih, 6 sakrivenih i 1317 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Aleksandar Tomić, aleksmajstor, Apok, BlekMen, Brana01, cemix, Dimitrise93, draganca, dragoljub11987, dule10savic, Georgius, goxin, Griffon vulture, ILGromovnik, Ivan001, Ivica1102, kolle.the.kid, kuntalo, Mcdado, mercedesamg, milenko crazy north, Milos ZA, MilosKop, milutin134, nenad81, nikola287, pein, powSrb, Seeker, SlaKoj, solic, srbijaiznadsvega, Srle993, Sumadija34, suton, vathra, Vlad000, vladaa012, VP6919, YU-UKI, zillbg, zzapNDjuric99