Orhan Pamuk -" Nobelovac"

Orhan Pamuk -" Nobelovac"

offline
  • Pridružio: 21 Sep 2006
  • Poruke: 188

Nesto iz njegovih misli:

" ...Zovem se CrvenaZovem se Crvena
Autor
Orhan Pamuk

Originalni naziv
Benim Adim Kirmizi
Datum prvog izdavanja
1998.





"Ja sam, sada, leš. Beživotno tijelo na dnu jednog bunara." (Ja sam mrtav)


"Baš kao i Kur'an Časni - nemojte da se ovo, Bože me sačuvaj, pogrešno protumači! - i ta bi knjiga svoju potresnu snagu crpila iz svog postojanja koje se nikako ne da nacrtati. Sumnjam da ste kadri to da razumijete." (Ja sam mrtav)


"Bilo mi je dovoljno da četiri dana pošto sam ubio onog jadnika hodam istambulskim sokacima, pa da shvatim da je pritajeni ubica svako u čijem oku ugledam odsjaj oštroumlja, a na licu sjenku što je baca odbljesak duše. Samo su glupaci nevini." (Mene će nazivati ubicom)


"Ljubomora, u životu majstora minijature, s vremenom postaje sastojak nezaobilazan poput boje." (Mene će nazivati ubicom)


"Slika je rascvjetavanje priče bojama. Niko ne može zamisliti sliku koja nema svoju priču." (Ja sam vaš Daidža)


"A što se pravog razloga moje usamljenosti tiče, to je što nikako ne mogu da znam koje sam priče dio. Trebalo je da budem bio jedne, ali ispadoh iz nje, kao što list otpadne s drveta." (Ja sam drvo)


"Da l' je možda trebalo da podarim sjenoviti hlad Medžnunu, koji, prerušen u čobanina, ide u posjetu Lejli u njenom šatoru? Da l' je trebalo da se stopim s noći kako bih dočarao tamu u duši beznadežnika što je vjeru izgubio? Rado bih da sam pratilac sreće dvoje ljubavnika što pobjegoše od čitavog svijeta, pređoše preko sedam mora i spokoj pronađoše na jednom ostrvu punom voća i ptica! Da mi je da bacim sjenku na posljednje trenutke Aleksandra Velikog koji umire, danima krvareći iz nosa zbog sunčanog udara što ga je zadesio tokom osvajačkog pohoda na Indiju. Ili je trebalo da poslužim kao aluzija na životnu dob i snagu oca koji svome sinu daje savjete o ljubavi i životu? Kojoj je to priči trebalo da pridodam smisao i prefinjenost?" (Ja sam drvo)


"Ja, siroto drvo koje vidite, Bogu zahvaljujem što me ne nacrtaše s takvim naumom. A i to nije zato što se plašim da bi me, da su me naslikali u skladu sa franačkim manirima, svi istambulski kerovi zapišali pomislivši da sam pravo drvo. Ja i ne želim da sam pravo drvo, nego ono što drvo znači." (Ja sam drvo)


"Bitno je da slika svojom ljepotom prizove u čovjeku bogatstvo života, ljubav, poštovanje prema bojama svijeta što ga je stvorio Bog, misaonu dubinu i vjeru. Nije bitno ko je slikar." (Zovem se Crni)


"Slikarstvo je tišina uma, muzika oka." (Zovem se Crni)


"Sljepilo je nijemo(...) Dosegnuti najdublje u slikarstvu, znači vidjeti ono što se ukazuje u mraku božjem."


"Iako od njega skrivam svoje misli, slike koje radim i ovu sobu u kojoj živim, predajem njegovim bezobzirnim i napadačkim pogledima: znam, sve će vas zapanjiti ova moja gordost, ali budući da ja zarađujem najviše, to znači i da sam najbolji ilustrator! Jer, Bog je htio da slikarstvo bude radost, da bi onome ko umije da gleda pokazao da je i čitav svijet radost." (Mene zovu Leptir)


"Prije slikarstva bješe mrak i poslije njega će biti mrak. Svojim se bojama, umjećem i ljubavlju mi sjećamo božijih nam riječi upućenih - Vidite! Sjećati se - to je znati da si vidio. Znati je sjećati se da si vidio. Vidjeti - to je znati ne sjećajući se. Znaći, slikati je sjećati se mraka. U velikih majstora, ljubav prema slikarstvu zna da su boje i vid nastali iz mraka i želi da se bojama božjem mraku vrati. Onaj što sjećanja nema, niti se Boga sjeća, niti njegove tame. Slikarstvo svih velikih umjetnika, u bojama traga za tom dubokom vanvremenskom tamom." (Mene zovu Maslina)


"Jedino ja, slijepi i ostarjeli iluminator, znam da je Bog stvorio svijet onakvim kakvim bi jedno sedmogodišnje, pametno dijete željelo da ga vidi. Jer, Bog je svijet stvorio najprije da bi svijet bio viđen. A poslije nam je dao riječi da među sobom podijelimo ono što vidimo, da razgovaramo, a mi smo od riječi sastavili priče i pomislili da se slikarstvo stvara radi tih priča. A slikarstvo, međutim, znači izravno tragati za božjim uspomenama, vidjeti svijet onakvim kakvim ga vidi Bog." (Mene zovu Maslina)


"Da li ljubav od čovjeka pravi budalu, il' se samo budale zaljubljuju?" (Zovem se Ester)


"Oči vam se šire pred mojim sjajem, od odbljeska plamena kandila na meni, vaše uzbuđenje raste i vi zavidite Rodi, mom posljednjem gospodaru. I to s pravom, jer nema ničeg drugog osim mene što bi bilo mjera iluminatorovog umjeća." (Ja, novac)


"U redu. Priznajem. Ja nisam pravi carski osmanski zlatnik od dvadeset dva karata koji je izašao iz kovnice na Čemberlitašu. Ja sam lažni novčić. Mene su u Veneciji izradili od nečistog zlata, donijeli me ovamo i poturili kao osmanski zlatnik. Hvala vam što imate razumijevanja." (Ja, novac)


"Dok nas dvojica, dva muškarca zaljubljena u istu ženu, sve vrludajući i glavinjajući gore-dolje, napredujemo duž istambulskih sokaka, dok bratski prolazimo pustim ulicama namjenjenim ratovima čopora pasa, kroz zgarišta gdje vrijebaju džini i dvorišta džamija, na kojima oslonjeni o kupile spavaju meleci, pored čempresa što se domunđavaju s dušama umrlih, pokraj snijegom prekrivenih mezara gdje se roje utvare, malo skrajnuti od razbojnika koji dave ljude idemo između beskrajnih dućana, štala, tekija, voskarnica, saračnica i zidova, dotle ja razmišljam o tome kako ja njega ne pratim nego ga oponašam." (Mene će nazivati ubicom)


"Sada, majstor koji me je nacrtao, noćima u okajanju neprekidno korača ulicama i, baš kao i neki kineski umjetnici, sebe smatra onim što je nacrtao." (Zovem se Smrt)


"Kako tokom godina gledamo od knjige do knjige, od slike do slike, tako shvatamo: jedan dobar slikar ne zadržava se samo na tome da svojim čudima zauzme mjesto u našem umu nego na kraju mijenja i panoramu našeg sječanja. A proniknu li nam vještina nekog slikara i njegove slike jednom toliko u dušu, tada nastaje jedno mjerilo za ljepotu čitavog svijeta." (Mene će nazivati ubicom)


"Oni slikaju ono što vide, a mi ono što gledamo." (Ja sam vaš Daidža)


"I tako, što više bojim, ja kao da svijetu kazujem budi i svijet biva iz moje boje krvi. Onaj koji ne vidi, taj poriče, ali mene ima svuda." (Zovem se Crvena)


"Moji su i Istok i Zapad.
Nisam mogao da se obuzdam od uzbuđenja.
Pa dobro, a šta sve ovo, čitav ovaj svijet... šta znači?
Misterija, začuh u sebi. Ili pak, Mislost. Ali, čak ni za ta dva nisam bio siguran." (Ja sam vaš Daidža) ..."

Dopuna: 13 Okt 2006 9:46

To je odavde preuzeto

bs.wikiquote.org/wiki/Zovem_se_Crvena



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • FLU
  • Pridružio: 27 Maj 2006
  • Poruke: 246
  • Gde živiš: Uzice

Ispravno! Nadao sam se da ce ove godine pronaci pravog kandidata, i za divno cudo pogodili!



offline
  • Pridružio: 19 Maj 2005
  • Poruke: 5224
  • Gde živiš: Oslo

Hmmm..
Upravo citam ovu knjigu ali ne u srpskom prevodu (moram reci da pomalo zalim zbog toga a upravo zbog svih sharmantnih turcizama koji su nama bliski. U srpskom prevodu ne bi morali da mi objasnjavaju sta je to "dzezva" smešak )

Kako se u jeziku na kojem citam, pridevi ne menjaju kroz rodove , zanima me da li neko od vas ima ideju zasto je kod nas naslov knjige preveden sa "Zovem se CRVENA" ?
Ako se misli na "Zovem se Crvena (boja)", zasto prevodilac nije dosledan i kasnije poglavlje nazvao "Zovem se Crna" umesto "Zovem se Crni".

Nacin pripovedanja je uzasno zanimljiv, svako poglavlje je pisano u prvom licu jednine ali se pripovedaci menjaju. Nedavno sam bas citala jednu knjigu slicne forme, Nick Hornby-jevu "A Long Way Down"
(nemojte mi zameriti na poredjenju ni Pamukovi a ni Hornbijevi fanovi Mr. Green)

offline
  • Pridružio: 17 Jul 2005
  • Poruke: 3097
  • Gde živiš: "Daleko od Negdje"

Tamtitam ::
Kako se u jeziku na kojem citam, pridevi ne menjaju kroz rodove , zanima me da li neko od vas ima ideju zasto je kod nas naslov knjige preveden sa "Zovem se CRVENA" ?

Ako se misli na "Zovem se Crvena (boja)", zasto prevodilac nije dosledan i kasnije poglavlje nazvao "Zovem se Crna" umesto "Zovem se Crni".


- Mozda nije boja, mozda je knjiga. A ne moze biti Crna, jer je Crni u knjizi ciko. Mada sam se i ja pitala to isto, ali vidjet ces, mozda ce imati vise smisla kasnije, kad zavrsis.

- A sto se tice turcizama, i meni su jako nedostajali. Mislim kad napise "uncle" to moze biti i tetak i dajdza i amidza. Nije specificno, a i ne zvuci isto.

offline
  • Pridružio: 19 Maj 2005
  • Poruke: 5224
  • Gde živiš: Oslo

Aaa... crvena... vidis, vidis. U tom grmu lezi zeka Wink

Jes, kako "onkel" bezlicno zvuci (na norveskom). Sto tetke kazu, nikad se ne zna sta je zbog cega dobro. Eto i prednosti sto smo vekovima bili pod Turcima. Mashala. Mr. Green

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 879 korisnika na forumu :: 40 registrovanih, 1 sakriven i 838 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3028 - dana 22 Nov 2019 07:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Sale, A.R.Chafee.Jr., aljosa7, apostata, Belac91, cavatina, cezar 35, Duh sa sekirom, Dzoni70, Filip Marinković, francis begbie, goran.babic5, ikan, ILGromovnik, Insan, kolateralnasteta, kunktator, kybonacci, MarKhan, mercedesamg, Mercury, mikrimaus, miodrag, Misirac, mnn2, nemkea71, nenad81, pavlo, pera12345, perica5, Pohovani_00, renoje2, rovac, Sirius, stegonosa, suton, time, vladas87, Vojkan Milovanovic, |_MeD_|