offline
- Pridružio: 20 Jun 2007
- Poruke: 203
- Gde živiš: Smederevska Palanka
|
Mislio sam da nema zainteresovanih... da ne pišem ponovo, evo mog posta sa jednog drugog foruma.
Neki utisci po završetku FAME 01
Kamerna scena "Miroslav Antić", Senta
BOGINJE, Mirjana Savin
Mirjana Savin je zrela glumica, velikog iskustva i izuzetnog repertoara kada je upotreba zanatskih sredstava u pitanju. Stežu se grudi već od ekspozicije koja je sugestivno data njenom pojavom, likom koji je odmah jasan, kostimom, scenografijom, rekvizitom, muzikom. Grudi su stegnute, emocije nabijene do prskanja... ali tu već vidim problem: reditelj treba svojim intervencijama da gledaoca bar nekoliko puta odmori, da ga uvede u raspoloženje suprotno onom koje nudi preteška dramska radnja, da bi gledalac predahnuo i prikupio snagu da odgleda do kraja, da ga osim saosećanja i proživljavanja te teške sudbine ne obuzima nelagodnost, čak i strah od kojeg mu se javlja nagonska želja da pobegne iz teskobe.
Trebalo je, dakle, da se locira na nekim mestima nekoliko akcentovanih humorističkih elemenata, koji gledaocu bude želju da malo mirnije odgleda do kraja i da, osim tegobnog raspoloženja i po neke suze, oseti i radost igre i samog pozorišnog čina.
Pa i na svakoj sahrani ljudi se nasmeju. Čovekova psiha hoće da se odbrani. Prosto, tuga zahteva pa i inicira smeh.
Dramski studio Doma kulture, Staro selo,
TAKO JE BILO, OČIJU MI/ SENOVITE PRIČE, Jelena Stojadinović
Nisam hteo da učestvujem u razgovorima jer nije imalo šta da se kaže, osim – Šta ćete, bre, vi ovde? Selektorka - voditelj razgovora nametnula je nekakvu temu o položaju žene i o svemu drugom, osim o predstavi, tako da je bilo nepristojno skretati voditelja na nešto o čemu ona ne želi da se izjašnjava.
Dakle, mnogo slabo.
Pozorište "Milivoje Živanović", Požarevac
SAVONAROLA, Ivan Ilić
Reč je o mladom čoveku koji je sebe bacio u kandže osamdesetogodišnjem starcu Manasu, koji, pak, nije mrdnuo od pozirišta iz vremena Dobrice Milutinovića i Milivoja Živanovića (govorim o stilu igre, glumačkim sredstvima i sl. Ne o kvalitetu). Manas je odabrao tekst, on je Ivana na neki način više preparirao, pretpostavljam svojim staračkim foršpilovanjem, nego što ga je usmeravao... tako da glumac nije, jednostavno, znao o čemu govori. Ali, i tako kako je, vidi se da je radjeno po odredjenom konceptu, vide se rediteljska rešenja, od kojih je Ivan pokušavao da se povremeno distancira, ali tek tada je uletao u neuspešne i naivne “bravure“.
Rečju, malo bolje od Jelenine predstave.
Dis - pozorište mladih, Banja Luka
KAKO SAM OD SELJAČINE NAPRAVIO UMJETNIKA, Dušan Jokić
Ovo je bilo jedno teško maltretiranje za mene, a nisam fizički bio u prilici da izadjem. Krstila je to selektorka kao kabare, ali verovatno zato što je morala – da bi imala prekodrinske Srbe, i dobila neku paru više, i da bi svoj selektorski posao opravdala. Nije bilo tu ni “P“ od pozorišta, ni “K“ od kabarea, ni “P“ od pozorišne predstave bilo kog žanra. Najviše je podsećalo na one situacije kada u društvu duhovit čovek priča seriju viceva. Ali dobrih, što nije ovde bio slučaj.
Bilo je to nešto na nivou nekih emisija ružičaste TV, mnogo daleko od španskih serija, a Kursadžije su, u odnosu na Jokićev “podvig“ vrhunska umetnost.
Gradsko pozorište, Smederevska Palanka
GLAVAŠ, Miša Bajkić
Kod moje predstave najpre je glumac mnogo podbacio jer je hteo da se pokaže i dokaže i mnogo loše je odigrao. Skoro kao Ivan iz Požarevca – u mnogim scenama nije znao ni šta govori.
Na razgovorima je selektorka krenula u problematiku teksta, sa osnovnim pitanjem: Zašto sam pisao ovaj tekst i kome je trebalo glumac, odnosno Stanoje Glavaš, da se obraća. Odbacio sam pokušaj da se i tekstu i predstavi prišije politička, a pogotovo ne dnevno-politička konotacija. Lolini glumci su odreda sekli sve što je moglo da se seče... Više s pravom, ali i ukusi su progovarali.
Samostalni Projekat, Batajnica
ŽIVOT JE LOTO, Mirjana Zeljković
Ova devojka je pobedila potpuno zasluženo, talentovana, atraktivna, sa repertoarom glumačkih sredstava koji ne može da se sagleda. Reč je o tekstu koji je pisao student dramaturgije, tematika urbana (selektorkin izraz). Ima svega čega ima u svakodnevnom prestoničkom životu, od muža programera zavisnika od loto tiketa sa najčudnijom kombinacijom, preko tucanja sa komšijom kriminalcem od kojih su pozajmili 2000 EURA, do oralnog seksa sa tim istim da ne bi, zbog neblagovremenog vraćenog duga odsekao mužu oba uva (prethodno je drugom komšiji odsekao jedno zbog duga od 1000 EURA).
Igra na nivou igre školovane glumice. Premijeru su imali 2006. godine, učestvovali su u revijalnom delu Festivala u Zemunu.
E, tu i vidim kveku: dugo, skoro do pred nekoliko dana FAMA 01 nije imala kompletiran program, bar nije objavljen na sajtu (ili su lenji u ažuriranju). Trebalo je šesta predstava da se igra van konkurencije.
Moje mišljenje da je ovu predstavu na FAMU 01 doveo (ili predložio) Ivan Bekjarev u poslednjem trenutku.
Da ponovim: ona je zaslužila da bude najbolja, predstava u celini takodje, režija, muzika...
Ali, nekako je postala uobičajena u nedavnim ratnim vremenima sintagma: prekomerna upotreba sile.
Bekjarev je, kada su nagrade u pitanju, jednoglasno sa ostalo dvoje članova žirija promenio propozicije, pa nisu dodeljene nagrade
– za najbolju monodramsku predstavu u celini,
– za monodramski tekst (uključene su i adaptacije).
Mirjana Zeljković je dobila neku novodefinisanu nagradu kao najbolja glumica, a nagradu za scenski govor, nisam dokučio zašto, dobio je Ivan Ilić iz Požarevca.
Nagradu publike dobila je, takodje Mirjana Zeljković.
Da zaključim: zadovoljan sam što sam se našao tamo na skoro svim dogadjanjima, jer sam stekao uvid u ono što je odabrano iz ovogodišnje amaterske mondramske produkcije. I naučio sam da se treba manuti istorije, i bliže i dalje, približiti se pink kulturi, ali maksimalno nastojati da to što treba da se radi bude u okvirima umetnosti i zanata, u jeziku ne bežati od uličnog žargona, pogotovo od žargona mladih i to je to.
I da dodam: bio sam na mnogo festivala, ali na bolje domaćine nisam naišao, pogotovo što je reč o mladim ljudima.
Alal vera i puno hvala.
|