|
Poslao: 19 Jul 2007 13:36
|
offline
- Sirius

- Moderator foruma
- Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
- Pridružio: 17 Maj 2006
- Poruke: 18856
- Gde živiš: I ja se pitam...
|
STELA_NOIR
Citat:Ne provociraj... Ako nastavis - imacu i sa Tobom
ponekad izludjujes sa taktiziranjem...
Kod mene se sva taktika sastoji u tome da me dama što lakše pobedi...
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
|
|
Poslao: 13 Avg 2007 21:35
|
offline
- Sirius

- Moderator foruma
- Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
- Pridružio: 17 Maj 2006
- Poruke: 18856
- Gde živiš: I ja se pitam...
|
Dogodilo se to na jednom od gostovnja lutkarske scene. Posle dve predstave za učenike Kladova, napravili smo jedan mali izlet do Brze Palanke. Treća predstava u toku, umor već malo čini svoje, a glavni glumac u liku zlog čarobnjaka Mafrakana divlja i grmi svojim moćnim glasom dok prikazuje svoje moći. ''Abrakadabra, palačinkus, lopatus, motikus...'' i sve to treba da prati sevanje munja, udar gromova...Naravno, dečja cika i strah u publici su obavezni i svi brinu za sirotog mačka. Medjutim, naš majstor svetla (koji je s glumcima, tu iza maske) gleda ''čarobnjaka'' kako vitla onom lutkom i zaboravlja na svetlosne efekte. Jednog momenta, čarobnjak improvizuje tekst i čarobne reči se pretvaraju u kletve: ''palačinkus, skočikus, gasi svetlo dabogda te ne bilo, abradabra...'' i mi onako umorni ne možemo da se povratimo od smeha (koji mora da bude naravno, što tiši). Majstor svetla unezvereno gleda i kreće sa promenama ...Posle smo ga svih 250 km do kuće zavitlavali sa tim kletvama...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 13 Avg 2007 23:56
|
offline
- Pridružio: 20 Jun 2007
- Poruke: 203
- Gde živiš: Smederevska Palanka
|
Mnogo dug put...
Trebalo mu je dodeliti medalju za izdržljivost...
Jesi li završio sa odmaranjem?
Poz.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 01 Sep 2007 15:29
|
offline
- Lomova

- Prijatelj foruma
- Pridružio: 23 Dec 2006
- Poruke: 973
|
"O slatka mala izvrnuta torto vrh ti na dnu stoji..."
Siriuse ti si toliko dobro radio svoj posao da meni(a platila sam odavno kartu da bih bila u prvim redovima Stane)nista nije jasno...koliko misterije u temi:iza kulisa,hm... serlokholmsovacki nagon me opseda
Trenutno radim sa jednim energicnim,lucidnim,polu paranoicnim rediteljem,glumaca koliko hoces,tehnike koliko hoces,sitne rekvizite koliko hoces,da se zbunis dovoljno je da stojis sa strane i posmatras...jedna od onih malo usporenijih glumica treba da udje na scenu,on joj govori gde,sta da kaze,kako da se okrene i izadje..uradi ona ali naravno pogresi vrata,on ponovo objasni...udje na prava vrata ali pogresi text,on ponovi...udje dobro,kaze dobro ali se ne okrene...i tako nekih pola sata on objasnjava vrlo stalozeno(inace za njega retkost-stalozenost)...kada je na kraju promasila izlaz i udarila u stub on joj se unosi u lice i pocinje da govori nekom mesavinom turskog,spanskog,bugarskog jezika,na kraju tirade vrisne:DA LI ME SADA RAZUMES? A ona hladno,kao da joj je vetar duvao u lice kaze:ahaaaa...i uradi sve tacno
"Ooo jadna mala izvrnuta torto,dno ti na vrhu stoji"
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 01 Sep 2007 17:33
|
offline
- Sirius

- Moderator foruma
- Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
- Pridružio: 17 Maj 2006
- Poruke: 18856
- Gde živiš: I ja se pitam...
|
Ovaj dogadjaj zbio se ispred kulisa, ali po svim svojim normama, uzrocima i posledicama može se svrstati u rubirku ''Iza kulisa''. Godina je 2000. Veliki broj gradova Srbije, pa i ovaj u kome ja živim, navikava se na novu vrstu slobode i neke nove ljude. Novopečeni rukovodioci, pravo iz kafića stižu u fotelje preskačući mnoge stepenice na kojima bi neučili neke lekcije. No, šta je tu je - recimo da ovo nije politika, već jedna domanovićevska slika i opis Srbije - uglavnom, ništa što već nije vidjeno.kako su dolazeće godine i potvrdile.
Elem, otvara se značajna glumačka manifestacija, jedna od najznačajnijih ne samo u našoj zemlji. Red je da se otvaraču, novopečenom predsedniku, napiše prigodan govor. Rečeno, učinjeno. Uvežbao je to vredno naš mladi predsednik, izišao na scenu i počeo hrabro da čita, koliko-toliko uspešno glumeći da je govor njegov. No, ne lezi vraže, ili djavole, kako ko hoće, stigao je do njemu nepoznate reči i začudjeno pogledao. Zastao je i zamucnuo, očajnički ''kupujući vreme'' jer bar to iskustvo iz duge stranačke borbe ima: ''Našavši se u hramu boginje Tulije...ovaj, Telije...'' a onda je konačno stao nemoćno zagledan u papir i svakome je u sali bilo jasno da on nije pisao ovaj govor i, što je još gore, da nije ni čuo za Taliju. Niko mu ne bi to zamerio - ne bi bio prvi. Bio je prvi koji ga nije pažljivo proučio. Publika je mudro ćutala i gotovo se neprimetno smejujila jer su znali da nevešti predsednik ume da bude i prek, i nezgodan kad se naljuti, a sigurno bi se naljutio kada bi mu se sada smejali. Stvar je spasla Djurdjija Cvijetić koja je iz prvog reda učiteljski spasonosno dobacila poluglasno - ''Talije'' i obradovani predsednik je ohrabren prihvatio ''puškicu'' i nastavio - ''...U hramu boginje Talija''. U nominativu, za svaki slučaj. Šta je za to vreme radio sam pisac govora, predsednikov drugar iz rokerskih dana, inače voditelj programa koji je bio udaljen na korak od uvaženog otvarača, slušajući kako se njegovo čedo pati u tudjoj interpretaciji? Gledao sam u daljinu apsolutno skoncentrisan da se ne prvi nasmejem jer su svi, ionako, u sali znali u kom grmu leži zec...A Telija, odnosno Tulija, to jest - Talija? Ona je mudro ćutala jer već 27 vekova gleda ovakve scene, s vremena na vreme...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 01 Sep 2007 17:47
|
offline
- Pridružio: 20 Jun 2007
- Poruke: 203
- Gde živiš: Smederevska Palanka
|
Bravo za kupca vremena, neveštog a prekog, i nezgodnog kad se naljuti, nominativnog OTVARAČA!
A Talija?
Pa, šta je drugo mogla, osim da predsednika prihvati kao bludnog sina...
Iako nije hrišćanska svetiteljka, ni boginja.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 01 Sep 2007 18:17
|
offline
- Sirius

- Moderator foruma
- Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
- Pridružio: 17 Maj 2006
- Poruke: 18856
- Gde živiš: I ja se pitam...
|
Cela ta priča ne bi bila kompletna kada ne bih objasnio lik i delo, odnosno ulogu imenom spomenute Djurdjije Cvijetić. I ta epizoda zalazi duboko iza kulisa, a dogodila se naočigled publike.
Godina zbivanja? Jedna od onih kada su glumci nosili majice ispod kostima i pokazivali ih tamo gde misle da će svi najbolje videti - na sceni. Kakvo vreme, takvi i običaji. Velika manifestcija privodi se kraju, a na sceni se nalazi postrojena ekipa JDP koja je par minuta pre toga pobrala aplauze sa predstavu ''Višnjik'' delo koje se inače nalazi u prvih deset dela svetske dramske baštine. Atmosfera je inače nategnuta i usijana jer je jedan komesar pre toga pretumbao i žiri i repertoar pa su organizatori samo čudom izbegavali varnice vozeći ta glumačka kola puna eksploziva ka kraju manifestacije. Ipak, bilo je sudjeno da , pored toliko baruta i toliko varnica, nešto ipak pukne. Kada je kahm, kahm, spiker najavio da specijalnu nagradu (koja je mnogo lepa, ali ne vodi dalje u konkurenciju za glavnu nagradu festivala) dobija Djurdjija Cvijetić, ona se trgla i krenula ka voditelju. Prilazeći mikrofonu poluokrnuta i držeći ruku na njemu (kao, da se ne čuje) ona me je poluglasno pitala -'' A kakva je to vrsta nagrade?'', tonom otprilike kao kad bi učenik pitao učitelja zašto je dobio dvojku, a ne trojku. Oboje svesni da je pitanje formalno, nepotrebno i besmisleno, ja prisebno odgovaram da je to službena nagrada žirija i da će nama biti čast da je ona primi. Naravno, moj pokušaj da ja kupim vreme ili zaustavim i zadržim nezadrživo bio je uzaludan jer karta je već pala, a i ja sam bio samo voditelj; pravi uzroci nezadovoljstva bili su malo dalje - u prvom redu rezervisanom za moćnike. Djurdjija se tada nepovratno okrenula prema mikrofonu i ladno izjavila ono što je izjavila, odbivši nagradu. U sali haos! Spasao nas je Veliki Glumac i Čovek Gojko Šantić koji je isto tako mogao da odbije glavnu nagradu kada je bio prozvan. Nije ju je odbio objasnivši to rečima - kako da ostavim čika-Milivoja tu, na sred scene? Da ostane tu kako bi ga sklonili tehničari?... Dobio je nevidjen aplauz. A mi, organizatori? Tada još nismo znali koliko dugo ćemo morati da nosimo tu kapu sa zvončićima i zabavljamo moćnike koji su se od sveukupne pozorišne umetnosti najviše voleli zakulisne radnje...
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 03 Sep 2007 10:08
|
offline
- Sirius

- Moderator foruma
- Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
- Pridružio: 17 Maj 2006
- Poruke: 18856
- Gde živiš: I ja se pitam...
|
Ma da. Sad će Milena, samo što nije. Otvarana je galerija ''Milene Pavlović Barili''. Novopečeni direktor želi da sve bude pod kontrolom i da ništa ne prepusti slučaju. Brižno je pitao - ''A kad će doći Milena?''....
|
|
|
|
|
|