Srpska grafika XVIII veka

Srpska grafika XVIII veka

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2008
  • Poruke: 2528
  • Gde živiš: VII kat

Kult vladara svetitelja i srpska grafika XVIII veka

Sa pojavom prvih štamparija kod nas, krajem XV veka, u našoj umetnosti se pojavljuje i drvorezna grafika. Drvorezi su uglavnom imali tu ulogu da zamene iluminacije u štampanim knjigama, mada se štampaju i samostalni grafički listovi. Naročito su popularni bili abagari, listovi sa molitvama, koji su bili neka vrsta amajlija, i štampi, ikone na hartiji. Dok drvorez ostaje popularan u širim društvenim krugovima, visoka crkvena hijerarhija nakon 1690. godine prihvata bakroreznu tehniku, a prvi poznati poručilac bakroreza među Srbima postaje patrijarh Arsenije III.

U Austriji, Ugarskoj i Rusiji bakorezna grafika je imala daleko širi značaj od umetničkog. Bakrorez je bio u tesnoj vezi sa društvenim, političkim i prosvetnim pojavama koje su formirale duhovnu klimu epohe prosvećenog apsolutizma i racionalizma. Deo te klime i kulture transponovaće se i kod nas, a svoju manifestaciju imaće upravo na grafičkim listovima koje su poručivali duhovni velikodostojnci. Pristupačnost grafičkih listova uslovila je njihovu izrazitu popularnost, i primenjivani su i kao adekvatno sredstvo propagande. Grafika je na taj način bila u aktivnom odnosu sa istorijskim ličnostima i događajima epohe u kojoj je nastajala, i verni je hroničar društvenih zbivanja.
Srpska crkvena hijerarhija na čelu sa karlovačkim mitropolitom ima posebnu ulogu, ne samo u religijskom, već i društvenopolitičkom životu srpskog naroda na prostoru austrijske države u XVIII veku. Karlovački mitropolit ujedno je i glavni politički predstavnik srpskog naroda, i političke aspiracije nekih mitropolita svoj odjek će imati u određeni kulturnim pojavama i umetničkim delima, među kojima bakrorezna grafika ima istaknuo mesto.

Razvijena ideja o kultovima srpskih srednjevekovnih vladara, tokom XVIII veka će postati osnovna ideja srpske nacionalne propagande. U tom smislu od posebne važnosti je drvorez Sveti knez Lazar kefaloforos s kraja XVII veka, iz manastira Vrdnik. Ovaj list jedan je od prvih na kojima je predstavljen barokizirani kult Srba vladara svetitelja, kult koji je odražavao nacionalno političke težnje Karlovačke mitropolije. Knez Lazar se na ovom listu prvi put javlja kao kefaloforos – što odražava njegovu moralnu snagu i istrajnost u trenucima velikih iskušenja.





Među najznačajnijim pokroviteljima bakroreza kod nas, bio je patrijarh Arsenije IV Šakabenta. Zainteresovanost za bakrorez ispoljio je još 1733. godine, dok je bio pećki patrijarh. Tada je naručio izradu crteža manastira Studenice, koji je zatim poverio inostranim graverima kako bi izradili odgovarajući bakrorez. Najznačajnije ideje politike Arsenija IV zastupljene su već na ovoj veduti manastira. Prikazano je trinaest crkava, a iznad svake nalazi se medaljon sa svetiteljem kojem je crkva posvećena, zatim centralni heraldički pano, predstava svetog Save sa srpskim svetiteljima doma Nemanjina, iznad predstave Bogorodičine crkve, i loza Nemanjića urađena prema fresci iz Dečana. Heraldički pano obuhvata grbove ilirskih zemalja sa natpisom «Stefan Nemanja bist car srpski»
Na taj način veduta manastira obogaćena je istorijsko religioznim likovnim dodacima, koji su izražavali ideju povezanosti duhovne i svetovne vlasti u srpskoj srednjovekovnoj državi, i naglašavali kult vladara svetitelja.

Kompozicija Sveti Sava sa svetiteljima doma Nemanjina biće izdata kao zaseban grafički list, ovu narudžbinu Arsenija IV nacrtao je Hristofor Žefarović, a na bakar je preneo bečki graver Toma Mesmer. Njom je patrijarh čestitao Mariji Tereziji krunisanje za kraljicu Ugarske. Na ovoj grafici izuzetno važnog političko diplomatskog sadržaja, predstavljeni su sveti Sava, Stefan Nemanja, Stefan Prvovenčani, kralj Milutin, Stefan Dečanski, car Dušan i drugi vladari - naglasak nije samo na svetiteljima, već na vladarima. Ovakva grafika veliča slavu srpske vladarske loze Nemanjića, koja u novim uslovima ima cilj da održi narodni duh i da ukaže na nacionalnu prošlost srpskog naroda, što je bilo od izuzetne važnosti u novim uslovima na novoj teritoriji na kojoj se našao srpski narod. Žefarović i Mesmer sarađivali su i na najznačajnijoj narudžbini patrijarha Arsenija, Stematografiji, knjizi štampanoj 1741. godine.

Stematografija, odnosno Izobraženije oružij iliričeskih , predstavlja prevod knjige Pavla Ritera Vitezovića – Stematographia sinc armorum Illyricorum delimeatio, descriptio et restituto , štampane u Beču 1700. godine. Austriji je odgovaralo štampanje prevoda ove knjige, jer je preko nje izražavala svoje pretenzije nad hrišćanima pod Turskom vlašću, ali je srpski prevod u potpunosti izmenio karakter originalne knjige. Arsenije IV je na osnovu vojnih zasluga Srba zahtevao od austrijskih vlasti da i na njihovoj teritoriji bude potvrđen za patrijarha i da se njegova jurisdikcija proširi nad Srbijom, Bugarskom, Makedonijom, Dalmacijom, Bosnom, Hrvatskom, Ugarskom i dalje. Ove političke namere imale su odjeka u ovom grafičkom delu Žefarovića.
Originalnom amblemu grbova sa stihovima i tumačenjem, dodato je 29 portreta južnoslovenskih vladara i svetitelja, portret Arsenija IV i oda posvećena njemu, trijumfalni portret cara Dušana na konju, još jedna, alegorijska, predstava cara Dušana, između Hronosa i Minerve, i pesma Pavla Neneadovića posvećena Žefaroviću.
Galerija


Dopuna: 24 Feb 2009 2:25

U fruškogorskim manastirima nalazile su se mošti onih ličnosti čiji su kultovi bili okosnica nacionalno verske ideologije Karlovačke mitropolije. Bakrorezi sa njihovim likovima bili su pogodno sredstvo za očuvanje nacionalne svesti kod vernika kojima su ovi listovi deljeni. Žefarović je za naručioce iz Karlovačke mitropolije izradio bakroreze sa predstavama cara Uroša, kneza Lazara, sremskih svetitelja Brankovića i Stefana Štiljanovića.

Sveti car Uroš I je grafika urađena prema bečkom predlošku, napušten je poznovizantijski obrazac vladarskog portreta u korist zapadne ikonografije. Na ovom pseudoportretu lik vladara je pozajmljen, u pitanju je nepoznata istorijska ličnost. Pored lika Uroša na grafici se nalazi i tekst topara i kondaka, te je na taj način naglašeno da je u pitanju svetitelj. Bakrorez je naručen za manastir Jazak, i izrađen je 1746. godine.

Sveti knez Lazar je grafika urađena za manastir Vrdnik u Sremu, kako bi zamenila spomenuti drvorez. Bakrorez je zatim oštećen pa je Zaharija Orfelin uradio nov 1773. godine poštujući sasvim Žefarovićev predložak (na osnovu koga nam nije očuvan nijedan list). I ova grafika svedoči o zapadnoevropskoj ikonografiji u potpunosti prihvaćenoj za predstave srpskih vladara svetitelja.
Naručilac grafike bio je Jovan Georgijević, jedna od centralnih ličnosti politike Karlovačke mitropolije Arsenija IV.

Sremski svetitelji Brankovići iz 1746. godine je bakrorez urađen za manastir Krušedol, za istorg naručioca kao i prethodne dve grafike. Ikonografska kompozicija oslanja se na ikonu svete porodice Brankovića iz manastira Šemljuga iz sredine XVI veka. U odnosu na ikonu likovi su u življem, prirodnijem stavu.

Sveti Stefan Štiljanović je bakrorez iz 1753. godine.
Ova istorijska ličnost je u narodnom predanju, ali i nekim istorijskim izvorima proglašavana za vlastelina, despota, kralja, čak cara. Ovde je označen kao 'despot sirmijski'. Štiljanović je bio pogranični kastelan, iz XVI veka, koji se borio na strani Ferdinanda Hasburškog protiv Turaka, ali i ugarskih ustanika. Sa manjim izmenama na bakrorezu je ponovljen lik iz Stematografije, ali kompozicija u celini ima drugačiji izgled. U donjem delu grafike predstavljena su tri medaljona sa scenom rođenja Bogorodice, i vedutama grada Morovićem i manastira Šišatovca, za koji je bakrorez izrađen i odakle je širen kult ovog svetitelja..



Zaharija Orfelin je 1780. godine izdao grafički list na kom su predstavljeni srpski svetitelji Sveti Sava i sveti Simeon, što potvrđuje da je kult srpskih vladara svetitelja i dalje bio veoma poštovan. Ikonografski, ovaj bakrorez se nadovezuje na ikonu sa ikonostasa u paraklisu Pokrova Bogorodice, u Hilandaru.

Njihovi likovi nalaze se i na velikom Orfelinovom bakrorezu manastira Hilandara iz 1779. godine i bakrorezu sa izgledom manastira Kuveždina iz 1772. godine. Na bakrorezu sa izgledom manastira Krušedola, iz 1775. godine u uglovima su raspoređeni svetitelji iz vladarske dinastije Brankovića. Srpski svetitelji prisutni su i na vedutama manastira koje su rezali strani, bečki graveri, na velikim bakrorezima sa izgledima manastira Hilandara, koji je izrađen za Jovana Georgijevića 1743. godine, gde je prikazan i svečan doček cara Dušana, zatim Pećke patrijaršije i manastira Dečana, prema crtežima Georgija Stojanovića, a po uzoru na ovaj drugi nastao je i bakrorez sa izgledom manastira Hopovo iz 1756. godine.

Orfelin je izradio i jedan list sa portretima srpskih careva, kneževa, despota i arhiepiskopa, kao ilustraciju za izdanje "Srbljaka" iz 1765. godine, štampano u Veneciji. Na njemu se osim Nemanjića nalaze i knez Lazar, Brankovići, Štiljanović. Pojedinačni portreti srpskih svetitelja prisutni su kao ilustracije "Srbljaka" koji je Sinesije Živanović štampao u Rimniku 1761. godine. Nepoznati graver izradio ih je prema crtežima Stefana Teneckog.

Krajem osamnaestog veka u Beču je kod Stefana Novakovića štampana "Istorija" Jovana Rajića, pri čemu je osim izdavača brigu o likovnoj opremi knjige vodio i mitropolit Stefan Stratimirović. Likove vladara rezao je bečki graver Johan Mansfeld prema crtežim Jakova Orfelina. Čuveno je mitropolitovo pismo upućeno Novakoviću, u kom Stratimirović navodi kako on zamišlja likove srpskih vladara. Na Novakovićev zahtev mitropolit mu je poslao dva izdanja "Srbljaka" i "Stematografiju", ali ga je savetovao da se vladari svetitelji prikažu bez oreola i u carskoj, vladarskoj odeći, bez krstova u rukama. Ubrzo se odustalo od naših grafičkih uzora, i likovi vladara svetitelja su urađeni prema zapadnoevropskim grafičkim predlošcima, pozajmljenim iz zbirke likova franačkih vladara, čime je u potpunosti naglašen njihov svetovni i zapadnoevropski karakter. Nakon što je barokni istorizam gotovo čitav jedan vek bio okosnica politike Karlovačke mitropolije i njene umetnosti, pri čemu je grafika imala izuzetan značaj u njegovom promovisanju, ikonografske izmene u Rajićevoj "Istoriji" svedoče o promenjim društvenom odnosima između crkve i građanstva kod Srba, o novom, racionalnom i prosvetiteljskom duhu vremena, koji je na kraju XVIII veka svoj izraz našao i u grafičkoj umetnosti pod pokroviteljstvom samog mitropolita.


Dinko Davidov, Srpska grafika XVIII veka
Dejan Medaković, Barok kod Srba



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 642 korisnika na forumu :: 5 registrovanih, 0 sakrivenih i 637 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Ageofloneliness, Bobrock1, Japidson, Ognjen D., wizzardone