Obzirom da u ovom forumu imamo tema kako i gde naci normalnu devojku, da li normalne devojke postoje, da li postoje normalni muskarci i sl ovaj clanak sa B92 mi je privukao paznju.
Bog te mazo, koliko materijala u ovim komentarima za socijalne psihologe i društvene istraživače! Neki su celi narativi. Zanimljiva je ta online javna rasprava, mogu se uočiti različite pozicije učesnika u njoj.
Prema jednima, kriza u muško-ženskim odnosima je posledica slabljenja tradicionalnih vrednosti, emancipacije žena, rodne ravnopravnosti, kontrakulture iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka i ubrzane liberalizacije društva. Uelbek u svojim knjigama eksploatiše ovu temu - naročito u "Elementarnim česticama" - i obrušava se na hipi pokret i pokrete emancipacije koji su vodili oslobađanju seksa i poništavanju ljubavi. Neokonzervativci na Zapadu smatraju kontrakulturu glavnim uzrokom "imbecilnosti" savremene kulture.
Prema drugima, kriza je posledica politike, rata, novog raslojavanja društva u devedesetim, a neki sugerišu i da je indukovana spolja, tako da se i ovde provlači motiv "teorije zavere". Muškarci optužuju žene da su se pretvorile u klonirane "sponzoruše", žene uzvraćaju da većina muškaraca takve i traži, ili pak da muškarci proživljavaju krizu muškosti i odbijaju svoju ulogu i odgovornost za stanje stvari.
Ali da je nešto "trulo u državi Danskoj" jasno je odavno. Usamljenost i otuđenje čoveka od čoveka postaju masovni fenomen, u razvijenim kao i u nerazvijenim društvima. Ono što upada u oči je stigmatizacija žena koje žive same i imaju više od 35 godina. Da parafraziram Uelbeka ponovo, u modernom društvu možete biti skoro sve - hetero, homo, bi, trans, metro... - samo je zabranjeno biti star i sam. Gore od toga je samo biti sama i stara.
Ukratko, doživljaj sa početka jeseni, konkretnije kraja septembra:
*Ja ne smatram da je fizički izgled toliko bitan kod dečka sa kojim bih htela da budem, današnje devojke su "napucane" po tom pitanju. A čime se ti baviš?
**Telekomunikacijama.
*Radiš negde, zaposlen si u Telenor-u?
**Ne.
*A što?
**Studiram.
*E, evo mi je drugarica, možda se sutra vidimo, ćao.
Naravno da se nismo videli(konkretnije, nije se pojavila, a nije htela da mi da svoj broj telefona). Na kraju sam ispao glup i naivan(ako već nisam bio, jer sam verovao u tu neku priču da devojci fizički izgled nije baš toliko bitan)
ENDE.
P.S.
Gde se ne seti Telekoma Srbije, već baš Telekoma Norveške? Čudi me da me nije pitala za Telekom Austrije(kod nas poznatiji kao VIP).
Zasto momci vise ne prilaze?
Taj strah od odbijanja ubija.
Pogledajte i sami sta bas u ovom podforumu ljudi pisu.
Svi koji su bar jednom odbijeni svima oko sebe savetuju da nista i ne pokusavaju, da ce sve biti jos gore.
E to je ono sto mene nervira, i ne znam kako ljudi mogu da razmisljaju tako.
Pa kada ne pokusam, sutradan hocu da se ubijem, jer mi idalje u glavi ostaje trunka nade da sam imao sanse. Ili mozda i nisam? Problem je samo sto to nikada necu saznati.
Mnogo puta sam "popio korpu", ali sam zato mnogo puta i prosao.
Ako mene pitate, veci ste muskarac ako vas ispale, nego ako niste ni probali.
Sve vise muskaraca trazi avanturu. Jeste, istina. Bar se meni tako cini.
Sto se tice "sponzorusa", jednom sam dobio direktan odgovor: "Nemas ti para za mene."
U prvom trenutku nisam mogao da verujem, a onda sam se nasmejao i otisao.
Ali to nikako ne znaci da su sve takve, daleko od toga.
NeZnamPojma ::Sto se tice "sponzorusa", jednom sam dobio direktan odgovor: "Nemas ti para za mene."
Ti si još dobro i prošao. Mom ortaku je u lice, cerekajući se, devojka rekla, citiram: "Znaš, nama ne bi išlo. Nisi ti moj nivo." A devojka je čak ružnija od njega(ako možeš upoređivati mušku i žensku lepotu, a da ne zvučiš nastrano).
Ljubav više ovde ne stanuje.
Na ljubav ne misli niko,
i ako kaže laže...
Druge se pesme čuju
i sve pevaju
o tom
kako smo i mi
negde nestali
sa svojim jedinim životom.
Jer za ljubav treba imat' dušu.
Sad but true.
azrael ::P.S.
Gde se ne seti Telekoma Srbije, već baš Telekoma Norveške?
Azraele, da ti nisi onaj lik iz komentara koji je hteo da nauči norveški?
A sad malo ozbiljno. Čitajući one komentare sa B92 stiče se utisak da postoje samo tri kategorije žena: sponzoruše-kučke, njihova suprotnost - one koje se same probijaju kroz život, tzv. karijeristkinje (posvete veći deo života školovanju, profesionalnoj specijalizaciji, radu, a posle im je, tako glasi "argument", neko drugi kriv što nisu na vreme ujurile nekog tipa, udale se, rađale decu i radile sve ono što "normalna" žena treba da radi i bude - dobra majka, dobra supruga, dobar stručnjak, nečija sestra, kćerka i sl., koja treba da se brine i o ostatku porodice kad već dobro zarađuje, je l'?) i kategorija običnih, nevidljivih, prosečnih u svakom smislu (one koje sede kod kuće, ne izlaze, pasivne, pomirene sa sudbinom). Nad ovim treba da se zamislimo. Stvarnost je mnogo složenija.
Procitao sam komentare na datom linku i mislim da je sve vec receno.
Precenili smo sebe,pogresan sistem vrednosti, uticaj programa koji nam se servira na televiziji ,losa materijalna situacija....ima istine u tome.
Posledica svega je ogorcenost,depresija,tuga,opste nezadovoljstvo.
Nije ovo nista novo,svi vide i znaju situaciju,samo je ova diskusija malo detaljnije obradila temu....a za dalje zna se,kakav smo narod nastavicemo po starom i cekati da promena pocne od nekog drugog.
Barem mi je za utehu da nisam jedini koji ne moze da nadje devojku vec druze vreme.