Kosidba u planini

Kosidba u planini

offline
  • Pridružio: 16 Mar 2010
  • Poruke: 160

KOSIDBA U PLANINI


Kosidba u planini je jedan od natežih težačkih poslova-rada u polju. U proleće kada se sprema za odlazak u pečalbu-majstori ciglari, dunđeri, zidari i pinteri, čim sneg okopni- odmah se late čišćenju livada grabuljama i sekirama. Onda se odlazi u pečalbu- dok počnu prvi cvetovi bele rade i ljubičica, a nekada i pojavom kukurega. Početak zelenila na livadama se oseti negde početkom maja-u vreme đurđevdana, kada devojke i mlade snajke beru cveće i kite vencima svoje kapije.

Negde krajem juna i početkom jula, pa sve do pred svetiliju drugog avgusta, kada cvetne livade počnu da mirišu, kada sazri šuškavac i bude vreme za kosidbu-počinje jedan od najtežih, a često i možda najlepših poslova na selo-kosidba.

U prošlim vremenima, te majstorske poslove su obavljali stariji ljudi koji više nisu bili za pečalbu ili oni koji su isključivo živeli od bavljenja stočarstvom. Kosilo se ručno. Najpre se odabere kosa “petica” ili ređe “šestica”, potom alat za kovanje kose-čekinj i nakovanje. Naravno bilo je veoma važno i postavljanje kose na kosilu, gde se merila dužina “hipotenuze”-od totmaka(ručke) kosila do vrha kose, gde obavezno se ostavlja prostora u dužini desetina santimetara od dužine “katete” od totmaka do “petice”(široki deo kose)-pravoglog trougla:ručke, vrha i “petice” kose.

To je veoma važno kako bi kosa ravnomerno zahvatala travu i mnogo neulazila u travu i zamarala kosača.Kada se oštri kosa ostrilom, onda je važno da se ako je nakovana-samo “prevlači” ostrilo i “ispravlja rez”, a ukoliko se želi “izvući rez”, onda se ide “odozdo” jače u stranu a odozgo se samo prevalči ostrilom-jer ako se odozgo jako oštri onda se tupi rez kose.

U vreme kosidbe u planini majstori građevinari i ciglari ostavljali su svoje vangle i mistrije, ciglarske kalupe-zamenom nakovanja, čekića za kovanje kose, oštrila i kose.

Za dobrog kosača se treba učiti od detinjstva, počev od izbora kose, kovanja, oštrenja kose, kao i veštinu baratanja sa kosom kod različitih vrsta trava. Veoma je važno da se dužina od “petice” do totmaka(ručke) kose poklopi sa dužinom do kuka kosača.

Potom treba kosu lako držati i ravnomerno je držati iznad zemlje, kako bih sama išla kroz travu, a kosaš sa lakoćom uživao u čari same kosidbe.Ako se kosi krupna trava, često orišta-zaparložene njive, onda se rez kose nakove malo zubasto i kosa se drži na ruke i nepušta se na zemlju.
Kad se kosi sitna i mala trava poput planinskog tipavca ili kozje bradice-onda rez mora da bude sitno nakovan i to su mahom čiste livade i kosa se pušta do zemlje. Nikada pravi kosač ne upotreblljava svoju snagu nego se koristi samom veštinom kosenja trave. Kada kosa “ide” kroz travu sama i čuje se “zvuk”da “sviri”-znači da je dobro nakovana i dobar kosač kosi livadu.
Oko izbora kose veoma je važno da kada se “udari” da kosa ima dobar zvuk ili kada se “nategne” da “vijuga”-u protivno je ili “ljuta”-će da pukne ili je loša kosa koja nije za upotrebu pravom majstoru kosaču.
U vremenu kada su smo počeli da se školujemo, još kao deca su nas podučavali tom teškom zanatu-kosaču planinskih livada.
Dok su naši očevi bili u pečalbu, počinjali smo još kao golobradi dečaci da kosimo prvo “lakše” trave-pa onda kada se izučio zanat i one “teške” trave poput “kozje bradice” i “tipavca”.

Često onako nejaki, vezivali smo kanapom za neku granu bukve kosilo, kako bi mogli da nakovemo kosu, a uveče od umora nismo mogli ni da večeramo, a i preko dana se dešavalo da nas majke zateknu kako spavamo od umora u hladovini neke stoletne bukve.
Kada se kose planinske livade na strmini, onda se ide “ukoso”, jer jer lakše kosidba.

Otkosi ostaju nekoliko dana da se osuši seno, a nekada kada su velike vrućine u julu mesecu-seno se sabira i istoga dana i dene u plasteve, gde se u toku dana suši, potom osušeno u plastevima stoji sve dok se nepripremi onolika količina sena da se zdene stog. Nekada seno zatekne kiša iz oblaka, pa je crno -ali se prosuši pa zimi posluži kao kabasta hrana za isharnu ovaca, krava, konja a nekada i koza.

Veština denjenja stoga kupastog oblika je u tome da se seno stavlja ravnomerno “u krug” i “gazi” nogama da se postepeno “izađe” na vrh stožeta-pa stog na kraju dobije od okruglog oblika do “šiljastog” oblika. Stože je okruglo mlado oblo drvo(mladica) koje se zabada u zemlju, gde se stavljaju “raklje” i “lištevina”(granje)-kako bi se seno odiglo od zemlje i nebi skapalo u toku jesenjih i zimskih dana.

Da bi se na stogu seno sleglo, na vrh stožeta se stavljaju lemeznice(mladike od bukovine ili drugog mladog drveta-koje se savijaju na vrhu u polukrug) i one služe da se seno slegne i tako preko njih voda kada curi posle kiše se sliva na zemlju i u sredini seno postaje suvo.
planini najčežće su stogove denule žene-jer su muževi pečalbari često bili odsutni, a i sam sam ih mnogo puta zdenuo i na kraju uživao u dražima svršenog posla -jer on traje često i nekoliko sedmica , pa čak i mesec dana ako je kišovito leto.

Stog se dene kada bude sunce okrenuto prema zapadu, posle podne kada bude najveća vrućina, onda znoj lije dok se baca seno, prima i dene stog, pa se tako popije mnogo hladne izvorske vode, za koju su zadužena mlada deca da je donose u testijama sa planinskih izvora-kladanaca.

Kada se sakuplja seno, onda se mlade devojke i žene oblače u belim košuljama, suknjama i zabrade belom maramom -obavezno sa kitkom na glavi . Tako dok se sakuplja, vilči, suši seno-onda se pevaju pesme, da se prek
o visokih planinskih visova čuje u drugo selo, da se ukaže i iskaže radost što se eto sakuplja letina sa polja. Naravno dolazak muževa pečalbara-kod mladih žena podstiče i još veću potrebu iskazivanja u radostima življenja i ljubavi prema poslu koji se obavlja zajedno sa celom porodicom na okupu.

Na planinskim strminama seno se nosilo na leđa sa južetom u vidu bremeta, pa je teško bilo obavljati kosidbu i sakupljanje sena. Po velikim vrućinama se nije moglo seno nositi na leđa pa se ustajalo rano zorom dok još nisu se pojavili prvi sunčani zraci.
Veliku draž u nošenju sena imalo je u vreme zimskih meseci -kada se organizovano nosilo na mobama u selo-pa se potom pila grejana rakija i pevalo, igralo uz gajde ili duduče.

U oskudnim vremenima, kada se gladovalo, u planini je bila teška kosidba. Kosilo se na posan pasulj ili posan krompir, a često uz parče sira i čaravačnog(projnog) ili raženog hleba.
Sećam se kada mi je majka i baba kao detetu govorila-neka ostane malo mesa za kosača- kada se kose livade, a mi možemo i da trpimo gladni, jer brajko moj nije šala to je kosidba.

Preko dve decenije sam kosio u planini-iako sam postao inteklektualac. Nešto me vuklo ka planini, prema kosidbi.
Onako da pomognem roditeljima pri sakupljanju letine, ali i u onom vremenu kada sam zbog svog uverenja ostao na goloj ledini sa porodicom bez egzistence.

Tih teških godina pored pečalbe-radio sam i kao kosač u nadnici na selo. Od zarađenog novca izdržavao sam porodicu, a i dan danas negde u šupi-plemnje, pored napuštenog ognjišta, stoji moja kosa sva “izlizana” od kosenja, koja mi je spasila život.
Danas više nema života u planini. Sve je uraslo u korov. Trave su u selo sve nekošene-u njima slobodno šetaju zmije i po još koja starica ili starac .
Meni je ostalo samo sećanje na kosače i kosidbu u planini kao deo jednog ispunjenja života-na vreme koje se nikada više neće vratiti, ali će ostati zapisano u pričama.
Miroslav Mladenović Mirac
Iz Rukopisa: MOJKE PRIČE (2008. godine Vlasotince, Autor: Miroslav B. Mladenović Mirac)

26. mart 2010. gpodine Vlasotince Srbija
Miroslav B. Mladenović lokaLNI ETNOLOG, ISTORIČAR I PISAC PESAMA I PRIČA NA DIJALEKTU jIGA sRBIJE



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1057 korisnika na forumu :: 46 registrovanih, 5 sakrivenih i 1006 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Petar, A.R.Chafee.Jr., AleksSE, Asparagus, Battlehammer, bokisha253, Boris BM, Cassius Clay, cvrle312, dijica, Dimitrije Paunovic, draganca, FOX, Georgius, hologram, hyla, ivan1973, Ivica1102, janbo, JOntra, Kriglord, Kubovac, KUZMAR, Leonov, Lieutenant, ljuba, lord sir giga, Luka Blažević, Magistar78, MikeHammer, milos.cbr, milutin134, Misirac, nebidrag, nebkv, opt1, Outis, procesor, raptorsi, sevenino, stegonosa, taz1cl, Trpe Grozni, Vatreni Zmaj, wolf431, Zerajic