Pjesma je napisana maloprije,mozda kasnije i prepravim nesto...
Ucinila sam da moj zivot
postane pjesma,
duga i pusta,puna magle i suza,
tuge,nesrece i bola,
a sve to stane u neka slova...
Moguce je procitati,
a nemoguce razumjeti,
ne moze vise niko biti ove pjesme dio,
ne dozvoljavam nikome i kada bi htio.
Ucinila sam da moj zivot
bude pust i prazan,
ispunjen tisinom i sjecanjima
u kojima ti boravis.
I znala sam da ce biti tako
onog trena kad si rekao da ces da me ostavis.
Sama usred pakla
hladnih suza,
slomljenog srca,
uplakanog lica i
ukradene duse,
stojim na stazama proslosti
cekajuci da "nesto" po mene dodje.
Nadu sam usput izgubila,
koracajuci paklenim drumom,
sama sam u sebi srecu ubila,
odustala sam od zelja i snova.
Znam da je bezveze
da ja pricam o zivotu,
ali on bez tebe nema smisla,
nista vise nije isto,
vec su zidovi moje sobe
natopljeni propalim iluzijama...
Zasto sam okrutna,
zasto ubijam sebe
i zasto niko ne moze
da zamijeni tebe?
Zasto lutam i propadam,
padala sam,a ustajala uzalud,
sad vidim da se
ne isplati trud.
Sve je propalo,
nema svjetlosti u ovom
mom svijetu tame,
gdje je nestao onaj pravi,
sada usne sapucu same...
Cijeli zivot sad je malo
da isplacem svu tugu,
kad nisam tebi vazna,
i ne zelim ljubav drugu.
Ja ne zelim da se zivot nastavi,
ja hocu da on stane,
sve nade su utihnule,
ne dopustam da nova zora svane...
Znam da je smijesno,sigurno,ali ja se osjecam ovako trenutno...
|