Kraj jezera malenog punog lepe ribe
labudovi živeše k’o turski sultani,
al’ međ’ njima jedan Debeo je bio
nikog nije bilo da ga takvog brani.
Svi ga redom zezali kako nema stila
i da će za vjeki vjekov da ostane sam,
pa je labud s viškom kila tugovao jako
i zbog toga što je težak pojeo ga sram.
Onda jednog lepog dana na jezero slete
jedna nova labudica i zalude sve,
poleteše labudovi da joj se približe,
ali ona svima reče istorijsko NE.
Pa dopliva do debeljka i reče mu: „Stoj!“.
Bejah nekad debeljuca i ti si moj broj.
neću druge, hoću tebe za vremena sva,
poljubi me, sve je prosto kao dva i dva.
---------------------------------------------------
Sada kao paun neki šepuri se labud taj
jer za njega ova priča ima srećan kraj.
Ma koliko bile tačne
prognoze me neke mračne
žešće iritiraju,
Svesno podsvest moju truju,
gvožđe dok je vruće kuju,
stare pesme sviraju.
" Svetska kriza je velika,
fantomi su od čelika,
a Srbija mala, jadna,
rešenje za javno mnjenje,
bezuslovno poverenje
da deca ne budu gladna.
Asteroid zemlji preti
da iz kosmosa doleti
strašna nam se sudba sprema."
Srećom partije se brinu
da prevare zlu sudbinu
vlade nove dok još nema.
Izbori će ovi proći
i drugi će nekad doći,
pa sve opet iz početka,
pevač drugi, pesma ista,
situacija je čista,
čist mozak je roba retka.
Posle pročitane pesme sa razlogom se pitate čemu ovakav naslov pesme.
Stiže objašnjenje.
Pa da svi oni silni mladi i stari ljudi koji po zadatku pišu nekakve komentare po internetu imaju da pročitaju nešto što se nisu ni nadali da će pročitati kada ukucaju baš ovakav naslov pesme u svoj pretraživač.
Zamislite samo njihovo iznenađenje.