Aleksa Šantić

2

Aleksa Šantić

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

MOME ANDJELU


K'o ljupki cv'jetak njezni, cednu, bajnu i milu
Iz jata zvjezdica sjajnih snio te andj'o svet,
I tvome oku dao bozanstvo, moc i silu,
Sto s dveri duse moje pjesmici siri let.

U divljoj borbi sv'jeta, tvoja me ljubav dize
I vrelom snage bujne talasa moju grud;
Otkako tebe poznah nebu sam, Bogu blize,
Molim se i uznosim njegov pravedni sud.

Moja se vjera budi, sreca mi snove zlati
Kad gledam sv'jetlu zoru carobnog lica tvog;
I u snu i na javi moja te dusa prati
I tebi v'jence plete moje ljubavi Bog!...



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 26 Okt 2005
  • Poruke: 671

NA JADRANU

Ustaj i huji, Jadran-more plavo.
Pjevaj mi pjesmu jos nedopjevanu!
Galebu, vjetru, zorama i danu,-
Pjevaj mi pjesmu jos nedopjevanu!
Ona je mila, dusi, srcu mome,
I kada silna zakoleba vodom,
I razlije se sirokom slobodom,
Pa oblak hvata i pod nebo stize,
O ja bih htio da u casu tome,
Zaronim tamo, u stihove njene.
Pune korala, bisera i pijene.
I dusu svoju da prepunim njome,
Pa kad se na me grom i oluj krene,
Kad ljudska zloba u ponor me rine,
Da moja dusa, svetim nebom sine,
I gruhne silom, bobjednom i jakom,
I zagrli me sa nebom i zrakom,
K'o tvoja pjesma jos nedopjevana,
Besmrtna pjesma suncem ovjencana.
Ustaj i huji, Jadran-more plavo,
Pjevaj mi pjesmu jos nedopjevanu,
Galebu, vjetru, zorama i danu,
Pjevaj mi pjesmu jos nedopjevanu!



offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

JOS LJUBITI MOGU...


Usahnuo izvor ushita i srece,
Ne nosi me struja mladalackih snova,
Sa grane zivota rasulo se cv'jece
U beskrajnu pustos pokojnih sv'jetova...

Nit' osmejak slatki milozracne zore
Ne vraca mi pokoj umrlijeh dana,
Nit' pjesmice mile, sto se jutrom hore,
Ne vidaju grudi pod teretom rana.

Izlio sam suze i bez suza sada
Na pepelu nade i pokoja placem,
I vjera mi gine, umire i pada,
K'o nevina zrtva oborena macem...

Ja sam hudi mornar, kom' je sudba dala
S okeanom hladnim da se vjecno bori,
Koji nece stici zoru ideala,
Niti slatku ceznju, sto mu srce gori.

Niti vise nemam ni snova, ni srece,
Samo jedno blago propalo mi nije:
Jos ljubiti mogu, jos se izvor krece,
Koji tvoja slika besmrtnoscu grije!

offline
  • Pridružio: 26 Okt 2005
  • Poruke: 671

POD BEHAROM

Jahao sam konje, asikov'o, pio,
Al' nigde nisam vako rahat bio,
Gle, veliko sunce uprlo strijele,
Na zumbule plave i djule bijele,
Na granama smokve pokraj sedrvana,
Na sevlije vite od stoljetnih dana,
I tanke munavre sred ravnog Mostara,
Sto se sav bijeli od rosna behara;
Pa ko da bi jedan golem rubin bio,
U hiljadu boja trepti seher cio
Dok Neretva plava k'o krs se razvija,
I srebrni galeb nad njome se vija.

Pa jos kako ovde mirise meleksa,
I zelena trava od pamuka meksa,
I bijeli cvijet tresnje i jasmina,
Ko mahala kada prolazi Emina!
Ah, Emina! Samo tu da mi se javi,
Da joj mrsim svilu uvojaka plavi',
Da izljubim grlo i pod grlom sto je,
Pa san kada tiho sklopi oci moje,
Da me mase kitom bijela behara,
Bi mi tada bio dzenet bez karara.

offline
  • Pridružio: 17 Okt 2005
  • Poruke: 334

Aleksa Šantić


ČEŽNJA

Ženu koju volim, koja je gospa moja,
pokaži mi je, Bože, ako je volja tvoja,
ako ne, smrt mi zadaj.

Nju, koja je svjetlost za ove oči moje,
za kojom stalno plačem, pokaži mi je, Bože,
ako ne, smrt mi zadaj.

Nju, koju si stvorio ljepšom od svih žena
koje poznam, Bože, pusti da je gledam,
ako ne, smrt mi zadaj.

Nju, koju si dao da je više volim
nego sebe, Bože, daj da s njome zborim,
ako ne, smrt mi zadaj.

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

Ja misljah da je, u dnu duse moje,
Preminô davno svaki spomen na te,
Na tvoju bastu, na guste granate,
I ruze sto ti pod prozorom stoje;

I da te mrzim silno i beskrajno
Za ljute rane sto ih srcu zada,
Da nikad necu pun suza i jada
Pred tvojim likom uzdahnuti tajno.

Al' kad me usud dovede da s drugom
Besvesno panem u ljubavne mreze,
Ah, moje srce ostro gvozdje reze,

I tada poznah, sa bolom i tugom,
Kako sam jadan i kako te volim.
Pa sklapam ruke i za te se molim.

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Na po puta

Ostale su za mnom bašte jorgovana,
Sjaj proljeća moga, šum, pjesme i vrela...
Studena me jesen na po puta srela
I po meni pada suho lišće s grana.

Ko ranjena tica, što bi nebu htjela,
Otima se duša iz olovnih dana,
Ali kobni vjetar grabi je sa strana
Pa se natrag trgne premrzla i svela.

Moji vrti, više ne čekajte na me,
Vratiti se neću iz studene tame
Svog života... Sunce polagano gasne...

Hladni suton pada... Noć sve blize ide...
Jednu crnu ruku moje oči vide –
I ja čujem samo udar tvrde krasne.

Dopuna: 18 Apr 2006 20:55

Pred modelom

Hocu li tebe svojim skromnim kistom,
O divna zeno, naslikati moci?
Ko zedna biljka sto mre u samoci,
Za tobom i ja ginem zedju istom.

Za usne tvoje meni sada treba
Krv zore rane i plamen rubina,
Za lice pjena sa morskih sirina,
Za oci sunca i plavoga neba.

Al`zalud podvig, zalud svaka boja,
Ne zna te ruka naslikati moja,
Ja drscem, evo, pred ljepotam` tvojim...

Drscem i gorim k'o zar sred ognjista,
I bacam kisto, jer ne vidim nista
Ovako blizu kad pred suncem stojim.


Dopuna: 25 Apr 2006 22:13

Moj zivot

Moj zivot nije proteko zaludu!
Sudba je moja ko sudba ratara:
Plodove svoje teko sam u trudu,
I moje celo mnogo trnje para.

Kao rijeka kroz otpornu silu,
Svojom sam snagom svoje naso pute,
I gordo gledo svih prepona silu
Vjerujuc, Boze, u ljubav i u te.

Je li bijedom moj drug shrvan bio,
S njime sam i ja svoje suze lio –
Ciste, svijetle ko svjetlost oltara.

Moj zivot nije proteko zaludu!
Plodove svoje teko sam u trudu,
I moje celo mnogo trnje para.

offline
  • nkcgyu 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 26 Nov 2005
  • Poruke: 9

Gospođici

Nekada sam i vas na koljenu cupko,
I donosio vam slatke šećerleme,
I ljubio dugo vače plavo tjeme,
I čelo, i lice nevino i ljupko.

No, dani su prošli ko rijeka nagla,
Ko trenutni snovi, kao puste varke,
Sad na vašem licu sjaj mladosti žarke,
A na mome jesen i turobna magla.

Ja znam, vaše srce sada vatrom gori,
Moje hladna zima okiva i mori,
Vaše oči sjaju ko dva neba plava,

A moje su mutne kao magle sinje..
Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava,
Po kosama mojim popanulo inje...

------------------------------------------------------------

Jesen

Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliža kraju,
Drukčije sada tvoje oči sjaju,
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi,
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
Ko da mi zbori nema ljeta više..

Za društvo nekad ne bješe nam stalo.
O sebi samo govorismo dugo,
No danas draga, sve je, sve je drugo,
Sad smo mudri i zborimo malo..

Prošlo je ljeto..mutna jesen vlada..
U srcu našem nijednog slavuja,
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja
I mrtvo lišće po humkama pada...

Dopuna: 26 Apr 2006 16:16

SEĆANJE


Po meni srebrnih jasika sen pao.
Tu je oni izvor gde sam negda bio,
Iz lipove kore kad sam žedan pio
I s tobom se dugo kroza šiblje krao...

Eno uske staze kuda smo se peli
Onamo, visoko, gde oblaci rude
I k'o razderani plamenovi blude
I okrajkom zapnu za vrhove jeli.

Osvrćem se, gledam... I, meni se čini,
Kao da te snova vidim u blizini,
Uz izvor, gdje još trula klupa stoji.

I kao da čujem tice davnih dana,
I kao da vetar, tiho ispod grana,
Na me sipa behar iz nedara tvoji'...

------------------------------------------------------

BOKA


Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom kô od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog đerdana.

Nikada se tebe nagledao ne bi'!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
Da vječito šumim i da pjevam tebi.

I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
Kad orlovi naši visoko zabrode

I sa tvojih ruka panu gvožđa tvrda,
Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,
I da s tobom slavim dan zlatne slobode

-------------------------------------------------------------

POKIDANE STRUNE


I svršeno je bilo... U velu i mekoj svili,
Silazila si mirno niz stepenice hrama,
Pod krunom mirta. Svi su pogledi na tebi bili.

Pred crkvom žagor i tjeska. Kao stijena sama,
Uz onaj stari jablan ja sam odvojen bio
I ćutô. Na moje čelo studena padaše tama...

Uz melodiju čežnje praznički dan je lio
Toplo i blago sunce. Pod grozdovima behara
Mirisale su bašte. Jedan je leptir htio

Na tvoja sletiti njedra, pun zlatnih svijetlih šara...
I kada purpurni šećer prosuše pred tvoje skute,
I skladno svirači vješti, uz ćemaneta stara,

Počeše toplu pjesmu: još jednom pogledah u te,
I vidjeh, vidjeh ti oči, slatke i sunca pune...
U meni sve se sruši, ja smrtne čuh minute,

I u dnu duše moje prsnuše zlatne strune.

------------------------------------------------------------


POŠLJEDNJE VEČE U MALOM LOŠINJU
Jakovu


U prljavoj sobi, na ubogom odru,
Iznemogô leži i na prozor gleda.
Decembarsko sunce polagano sjeda,
I zalazi tamo za pučinu modru.

U mirisu jela dok se veče kupa,
Po zalivu malom laka crven titra,
Negdje, u blizini, bono jeca citra,
I s brodova stiže lanca zveke tupa.

On podiže ruku i sa bolom reče:
"O zahodno sunce, o rumeno veče,
O mladosti moja!"... I glas ropac uze,

Steže. Još jedanput za zavjesom starom
Zatreperi sunce, i cjeliva žarom
U njegovom oku kaplju zadnje suze.

--------------------------------------------------------


JESENI MOJA...


Jeseni moja, pozdravljam te!... Hodi,
I pođi sa mnom preko rodnih strana,
Po lijepijem mjestima me vodi,
Gdje šume čežnje mojih davnih dana.

Onamo ima ruža zavičajnih,
Što nisu svele od studena inja,
I vrela živih i putanja sjajnih,
Gdje duša ljuta još rudi i tinja.

Milo cvijeće otuda mi maše,
Njegove čiste i svilene čaše
Slatkim napitkom prepunjene stoje.

Jedan vijenac od njega ću sviti,
I s molitvom ga na grob položiti
Svog mrtvog ljeta i mladosti svoje.

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Moja ljubav


Sad je ljubav moja jedna vila tmurna,
Osamljena, pusta, paucljiva, bona.
Vise ruze zute ne masu s balkona,
Ni kaktusi rujni iz mramornih urna.

U strehi se krova gnezde misi slepi;
U prozora svijeh, rasklimana, gnjila,
Kô u mrtve tice, vise oba krila,
A po njima pauk svoje mreze lepi.

Gde sedrvan mutni spram kapije prska
Niz pragove krnje ribnjaku se sidje,
No labuda nema... Povrh vode ridje
Leze mrtvi venci lotosa i trska.

Samo noci koje, kad ogrnu ti'o
Struke mesecine baste vile stare,
Sve dvorane sinu, tremovi se zare,
I sa harfa svuda zvuk se dize mio.

Svih prozora snova uzdignu se krila,
Kao da bi negde poleteti htela;
I puna korala poteku sva vrela
Radosti i pesme, gde su groblja bila.

Nove svetle kaplje rasipa fontana -
Iz drobnih dragulja lepa plane boja;
I pri mesecini vedra slika tvoja,
U svodu od ruza javi se altana.

Lotosi zasuste po ribnjaku celom,
Kô sedef sva voda zablista iz rama
Jasika i breza, a ti ozgo, sama,
Na labuda svoga mases ruzom belom

On uskrsne... Krila, kô dva bela jedra,
Podize i kruzi nadomak fontane -
U te gleda... Zlatno, iz brezine grane,
Mesecevo koplje pogadja mu nedra.

No sve mine... Snova cuti vila tmurna,
Ostavljena, sama, paucljiva, bona.
Vise ruze zute ne masu s balkona,
Ni kaktusi rujni iz mramornih urna.

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

Koliko puta kroz beskrajne snove
Kad dusa bludi u necujnom letu,
Tajanstven glasak mami me i zove
Daleko tamo carobnome svijetu,
Gdje ljupko milje i mladosti sveta
Vjecito cvjeta.

Oh, kad bih imo tako silne snage,
S tobom bih, duso, na mlacane grudi,
I vinuo se u predjele drage,
Daleko tamo, kuda miso bludi,
Kud dusa zove rasirenim letom,
S ljubavlju svetom.

Na tihom krilu pokoja i srece,
Gdje svjetske borbe ne cuju se glasi,
Pili bi miris sto ga lijeva cvijece,
Lahor bi tvoje lelujao vlasi,
A vjecna himna oko nas bi bila,
Nebu se vila.

U lakom cunu plovili bi ti'o
Po plavoj rijeci bisernijeh vala,
Nad nama cvrkut sladjan bi se vio
Od sarenih tica i bezbrojnih zdrala,
Nebu bi duse letile nam mirne
Ko miris smirne.

U vedre noci, zvjezdane i bajne,
culi bi nimfu gdje se dolom krece,
I pjeva pjesmu ljubavi beskrajne
I njome njiha travicu i cvijece,
I bludi dalje i u noc se gubi
Ko zvuk sto ljubi.

Al' kad nam java krati zelju milu,
Daleko kad se drago mjesto krije,
Hajdemo, cedo, na dusinu krilu
Onamo gdje se vjecna mladost pije;
Poljupci isti kao kaplja rose
Neka nas nose!

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 760 korisnika na forumu :: 33 registrovanih, 10 sakrivenih i 717 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1591 - dana 17 Sep 2019 09:01

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Petar, A.R.Chafee.Jr., AS2, awathorn, darkangel2, dule10savic, Faki-Valjevo, flash12, hyla, Jezekijel, JOntra2, Kaplar2, knell, Kubovac, kybonacci, lakiluciano, ljuba.b, madza2, MB120mm, Mlav, mrvica78, Recce, renoje2, S-lash, sawa2, shmele2, Skijavoneska, srecko81, tomigun, ucenik32, Vlada78, wizzardone, zexoni