Aleksa Šantić

4

Aleksa Šantić

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

Probudicu oganj od plamene strasti,
Poleticu ludo - da obvijem rukom
Tvoje vito tijelo i da pijem slasti
Sa usana tvojih... Precutacu mukom
Sve sto sobom krije veo proslih dana...
Ugusicu bole i sjecat se necu
Lazne vjere tvoje, - izvor mojih rana,
Sto mi oko mute, sto mi suze krecu.
Iz pepela mrtvog podignucu hrame
Uzdanja i srece, pokoja i mira;

Povraticu snove iz grobovske tame -
Na prsima mojim zazvonice lira
Da proljece slavi uskrsnulih nada.
Da, sa usta mojih preletiti nece
Ni prekor, ni ruga, niti kletva jada
Za obmanu tvoju... Pun ushitne srece,
Poleticu tebi, isti, bez sumnje crne,
Kô val sto poleti kraju hridi one,
Pa je strasno ljubi, na njedra joj srne,
Dok razdrobljen o nju u bolima klone...



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 15 Jan 2007
  • Poruke: 23
  • Gde živiš: Tuzla

Njegova kolajna sjenki mi je, cini mi se, nesto najbolje sto sam procitao od njega. Tako jednostavno pisano sa velikom dozom razocaranosti i ljutnje, ali i ljubavi iz koje je razocaranost i ljutnja proistekla.

Sjenke

I

Sunce spava, zrak se krije,
Ispod neba magle brode;
Hladan vjetar drvlja bije,
Galeb pišti s mutne vode.

Umrli su vedri dani,
Umrle su pjesme jasne,
Umro cvijetak na poljani, -
Gle, i nebo mre i gasne.

I ti, jadno srce moje,
Umrlo si, izdahlo si;
Bolni izdah, dušu tvoju,
Hladna jesen vjetrom nosi...

II

Ja te gledam... Kroz tu tamu
Što je mutna jesen svija,
Gledam tvoju sliku samu
Što mi jadnu dušu vija.

Vidim tvoje vitko tijelo,
Gustu kosu, slatko lice;
Vidim tvoje grlo bijelo,
Tvoje oči, trepavice.

I srce ti vidim kobno,
Pustoš gdje se zmije roje,
I gdje demon kliče zlobno
Nad razvalom sreće moje.

III

Klela si se, a ja bijah
Pun radosti i pun nada,
Pa željano ruke svijah
Oko tvoga tijela mlada.

Klela si se lijuć suze...
Ja vjerovah, ah, vjerova',
Pa iz tvoje ruke uze'
Čašu jada i otrova.

IV

Ne vraćaj se nikad više,
Nikad više srećo moja;
U mom srcu nećeš naći
Kutak mira ni pokoja.

Nećeš dignut mrtve snove,
Vedru radost da me prati;
Tvoj zagrljaj nikad više
Ne može mi mira dati.

Zalud sunce pustoš grije,
Tu ne sinu cvjetno doba, -
Ko oživlje hladnu žrtvu
Pod mramorjem hladnog groba?

Kô prelomljen bor u gori,
I ja tako trajem dane;
Zalud sine pramaljeće -
Bor ne širi lisne grane.

V

Nebo hladno, sunce hladno,
Cvijeće svelo, žubor stao,
Ko nevoljno čedo jadno
Žuti listak s grana pao.

Tužno šumi, ko da ište
Mrtvu sreću prošlih dana,
Al' nad njime vjetri vrište
I gavrani grakću s grana.

Tako pade vjera moja.
I nju jesen mrazom tače,
Pa sad svela bez pokoja,
Na tvom hladnom srcu plače...

Dopuna: 16 Jan 2007 13:35

Sjenke

VI

Igranke će skoro biti,
Jesenje su duge noći;
Sve će cure kolu doći,
Moje čedo dođi i ti.

Dođi, dođi i povedi
Razdragano kolo lako,
I u srcu nosi pakô
I lukavo mene gledi...

VII

Pričala mi ruža svela,
Koju si mi nekad dala,
Nasred tvoga njedra bijela
da je jedne noći stala.

Pričala mi da je neko
Milovao tvoje vlasi,
Sve do zore da je tekô
Slatki šapat, slatki glasi.

VIII

Ne vjerovah da u sebi
Nebo skriva svjetlost raja,
A kad stupih bliže tebi,
Ja se kajah, ljuto kaja'.

Jer kad spazih oči tvoje,
Ja pred tobom s vjerom staja',
Moje srce pjevalo je
Pred dverima svetog raja.

Ne vjerovah ni u pakô,
Al' mrak vidjeh srca tvoga,
Pa sam plakô, ljuto plakô
sa nevjere - pakla svoga.

IX

I sad pramen kose tvoje
Na svom srcu vjerno hranim,
I od crne svoje jave
Obmanom se crnom branim.

I u gluho, notnje doba,
Kad gorčinu jada pijem,
Nad pramenom kose tvoje
Zaostale suze lijem.

X

Pobjedilac kralj sam bio,
Ti mi bješe vlast i sila,
I u kruni alem mio
Ti si samo, ti si bila.

Za te stupah posred boja,
Za te dadoh more krvi,
Al' nevjera crna tvoja
Sa glave mi krunu smrvi...

Tad s kajanjem duše svoje
Preda me si tužno klekla:
Tvoje tijelo drhtalo je,
A niz lice suza tekla.

"O, oprosti, o, oprosti!"
Molila si tužna, jadna,
A ja mrtav od žalosti
Stajah kao stijena hladna...

Dopuna: 19 Jan 2007 3:21

Sjenke

XI

Tvoje male ruke bijele,
Koje su mi vijenac plele
I pružale na sastanku
bijelu ružu mirisanku;

Tvoje ruke, cvijete mio,
Na koje sam nekad lio
Od radosti suze vrele, -
Tvoje male, ruke bijele

Sada su mi pokoj dale:
Raku su mi iskopale!
U raku sam hladan legô,
Hladnom rukom grudi stegô,

U grudima ljubav svoju,
U ljubavi sliku tvoju,
Dušu tvoju, srce tvoje -
Crnu raku smrti svoje...

XII

Kad u gluho bude doba,
Ja ću ustat iz svog groba,
Pa ću tebi usred noći,
Na sastanak opet doći.

Zagrliću tvoje tijelo;
Tvoje kose, lice bijelo,
Tvoje oči, grlo krasno
Ja ću ljubit, ljubit strasno.

Pričaću ti bajke nove,
Vjernost, ljubav, slatke snove,
I sve drugo što će znati
Tvome srcu sreće dati.

Pa ću plavim cvijetom jednim,
Što na humkam' niče lednim,
Iz pepela što se budi,
Zakititi tvoje grudi.

A kad sine zora vedra,
Trgnuću se sa tvog njedra:
Put do groba suzam' rosit
I u srcu kletvu nosit.

XIII

S grobova se ploče dižu,
Mračne sjenke gori stižu,
I pod tamom noći mrtve
Skupljaju se hladne žrtve,

Pa se viju, jure, lete;
Magleno se kolo plete,
Poskakuje smrtno roblje,
Potresa se hladno groblje, -

A uz tresak muklo poje
Tamni kostur sreće moje.

XIV

Spram blijede mjesečine
ja ti gledam sliku krasnu,
Gledam tvoje oči mile
I u njima sladost strasnu

Spram blijede mjesečine
Stara mi se ljubav budi,
Pa na usta sliku mećem,
I ljubim ti slatke grudi.

Ah, te grudi u kojima
Mjesto neba, mjesto boga,
Dželat stoji i sa ruku
Briše krvcu srca moga.

XV

Ti mi bješe anđô pravi
I rajske mi pruža dare, -
I pred moje oči stavi
Ružičaste naočare.

Ja sam kroz njih blažen gledô
Na svijet, ljude, i na stvari,
I na tebe, milo čedo, -
Al' spadoše naočari...

I ja vidjeh: avet niska
Gdje poda mnom kopa zjalo,
I otrovnim zubom griska
Tvoje meko srce malo.

XVI

"O, smiluj se! Preklinjem te,
Nemoj nikom tajnu reći!" -
„Ne kidaj se, čedo drago,
Ja ću tajnu u grob leći.

U grob hladni, kog si sama
Iskopala, čedo moje,
U duboki, grob bezdani,
Tu, u jadno srce svoje.“

XVII

Usamljeno tiče malo
Ugleda me s grana goli',
Pa dršćući slabim krilom
Poče da me tužno moli:

"O, smiluj se, tičiji druže,
Mraz me bije, zima goni,
Jedan kutak u tvom srcu,
Pokloni mi, o, pokloni!

U proljeću tvojih nada
Pusti ovo slabo tiče
Da klonula krila zgrije
I radosnu pjesmu kliče". -

„O ti jadno, tiče malo,
Ti ne traži srce moje,
Tu proljeća nema više
Gdje ledene sante stoje.“

XVIII

Iz jesenje noći tavne
Moj poznanik mjesec plavi -
Kao spomen sreće davne -
S blijedim se zrakom javi:

"Gdje je tvoje čedo smjerno,
Tvoj anđelak tako mio,
Na sastanku što je vjerno
S tobom slatke suze lio?" -

"Moje milo čedo smjerno
Sada novu ljubav pije;
Sada drugog ljubi vjerno
I s njim slatke suze lije."

XIX

Ja raskidam veo tavni
Što mi prošlu sreću sklanja;
Oživljavam ushit davni
Veseloga radovanja.

Zaboravljam da sam pao
Kô sa grane listak sveo,
I da jedan anđ'o zao
Nevjeru mi crnu spleo.

Opet mi se duša zgrijeva
I kroz zlatne bludi snove -
Tako labud pjesmu pjeva
Kad ga samrt u grob zovne.

XX

„Što grakćete tako zlobno
Oko mene gladni vrani?
Traž'te tamo mjesto kobno,
Da vas lednom žrtvom hrani.“ -

"Ne goni nas, ta mi znamo
Gdje se za nas gozba krije:
Daj nam srce, daj ga amo
Mrtvo ti je, mrtvo ti je!"



offline
  • mo 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 26 Sep 2007
  • Poruke: 6

nedostaje


JEDNA SUZA

Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te -
U tvojoj bašti ja te vidjeh juče,
Gdje bereš krupne raspukle granate.

Mila kô zlatno nebo pošlje tuče,
U tihu hladu stare kruške one,
Sjede ti djeca i zadaću uče.

Nad šedrvanom leptiri se gone
I sjajne kapi, sa bezbroj rubina,
Rasipaju se, dok polako tone

Jesenje sunce... I kô sa visina
Olovni oblak, po duši mi pade
Najcrnji pokrov bola i gorčina.

I kobna misô moriti me stade:
Što moja nisi, i što smiraj dana
Ne nosi meni zvijezde, no jade?

Što moje bašte ostaše bez grana
I slatka ploda, što rađa i zrije
Na vatri srca?... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je?...
Vaj, vjetar huji... a ja mislim na te,
I sve te gledam, kroz suzu što lije,

Gdje bereš slatke, raspukle granate.


1910.

ALEKSA ŠANTIĆ

offline
  • Pridružio: 29 Sep 2008
  • Poruke: 279

Probudi li suze tvoje
tajni uzdah noći mrtve?
Poznaješ li da iz groba
plače glasak tvoje žrtve?
Poznaješ li sjenku onu
što kroz notnju tame hrli
pa pred dvore tvoje slazi
pa pragove tvoje grli?

Saznaje li oko tvoje
njenu tugu što je mori?
Da li vidiš tamnu sjenku
kako drhće, kako gori?
Da li vidiš u tom plamu
što je vječnom žudnjom zgara
da se prizrak lica tvoga
sa osmjehom nježnim stvara?

Ne, zaborav sve je skrio
iza ledenih tvojih grudi
ti ne znaš jedno srce
da za tobom i sad žudi.
Ti ne znaš da iz groba
još se diže ljubav mrtva
i da tebe i sad ljubi
moje srce-tvoja žrtva......


uhhhhhhhh....

offline
  • Pridružio: 16 Jun 2009
  • Poruke: 1243

O KLASJE MOJE...



O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
Ko mi te štedi, ko li mi te brani
Od gladnih tica, moja muko tvrda?

Skoro će žetva... Jedro zrnje zrije...
U suncu trepti moje rodno selo.
No mutni oblak pritiska mi čelo,
I u dno duše grom pada i bije.

Sjutra, kad oštri zablistaju srpi
I snop do snopa kao zlato pane,
Snova će teći krv iz moje rane -
I snova pati, seljače, i trpi...

Svu muku tvoju, napor crnog roba,
Poješće silni pri gozbi i piru...
A tebi samo, kô psu u sindžiru...
Baciće mrve... O, sram i grdoba!...

I niko neće čuti jad ni vapaj -
Niti će ganuti bol pjanu gospodu...
Seljače, goljo, ti si prah na podu,
Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!

O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
Ko mi te štedi, ko li mi te brani
Od gladnih tica, moja muko tvrda?!



JA I MOJ PRIJATELJ



Sve me srce mome prijatelju vuče!
On je bačvar. Ovdje stanujemo oba.
Još od rane zore pa do gluho doba
On teše i bije i maljima tuče

Mi smo jedno isto - ljudi sa zanatom,
I s nama se samo čedne misli druže:
Ja stihove gladim, a on dúge struže,
Pa velika djela stvaramo alatom.

Među nama sasvim razlika je slaba,
Samo to toliko: dok on svoje stvari
Prodaje za novce i pošteno ćari,
Ja stihove svoje vazda dajem džaba...

Moj susjede mirni, nek blagoslov Duha
Uvijek te prati da si dobre volje.
Samo, ja te molim, odsad lupaj bolje,
Jer ogluhnuh, brate, na obadva uha.




CRNOGORKA



Ja da sam lovor, u te kršne strane,
Vrhove ne bih diz'o suncu vrelu,
No krunu svoju, svoje šumne grane,
Priklonio bih, sestro, tvome čelu!

Meni si viša od orla kad leti!
Jer tvoja djela digoše te visu.
Srce je tvoje jedan oltar sveti
Koga grijesi porušili nisu.

Ljubav je tvoja nepregledno more,
Njim pojiš rodni krš i ove gore,
Koje nam krvnik vjekovima hara.

I dok tvoj plamen gori pred Oltarom,
Vjerujem, da će u Prizrenu starom
Sinuti presto budućeg nam cara!...

offline
  • Pridružio: 12 Okt 2010
  • Poruke: 10275

Prolećna noć

Sve neko kucka ti'o
Na okno srca mog,
Kô citira drhti glas mio
Pun zlata zorinog.

Slavuj! Šta tražiš druže?
Meseca sedefni sjaj?
Proleća zvezde i ruže?
Srebrni potok i gaj?

O, beži, beži, moj znanče,
Jer ovde zime je kut
-Sve moje cvetne naranče
Vihor je pokidô ljut.

Sve je tu pusto, i sve je
Vrtove pokrio led -
Svrh šedrvana sneg veje,
I dršće jorgovan bled.


1921.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 758 korisnika na forumu :: 32 registrovanih, 8 sakrivenih i 718 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1591 - dana 17 Sep 2019 09:01

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Petar, A.R.Chafee.Jr., AS2, awathorn, darkangel2, Faki-Valjevo, flash12, hyla, ivica976, Jezekijel, JOntra2, Kaplar2, knell, Kubovac, kybonacci, lakiluciano, ljuba.b, madza2, MB120mm, Mlav, mrvica78, Recce, S-lash, sawa2, shmele2, Skijavoneska, srecko81, tomigun, ucenik32, Vlada78, wizzardone, zexoni