|
Poslao: 08 Nov 2006 00:43
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
SVE TE VODILO K MENI
Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
vec od prvih koraka.
Mada nista nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve sto rode samoce
mala primorska mjesta
isti pisci i ploce.
Kad te baci kao ladju
nocni val do moga praga
nije bilo tesko znati
da mi moras biti draga
da mi moras biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oci i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja losa iskustva.
Mi smo bili na pocetku
istim vinom opijeni
i kad si isla krivim putem,
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 08 Nov 2006 01:24
|
offline
- travelino
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 26 Okt 2005
- Poruke: 671
|
STRANAC
Samoca dobiva novo ime.
Preko noci su izmjenjeni
dragi i mrski krajobrazi pod prozorom moje sobe.
Do jutros je ovo bio London, Sarajevo
ili ulica u Zemunu ispunjena snjegom,
u kojoj lebdis, prijateljice,
kao na Chagallovoj slici;
sto je bilo posle '65?
Ili Berlin.
olovan, mokar, rastopljen.
Kao da su promjenili kulise-
vise ne znam gdje se nalazim.
Na kojem jeziku traziti kruha,
naruciti razgovor, prepoznati zastavu, platiti hotel.
Talijanski restoran- rumena kapelica
sa losom glazbom
i u toplini.
Na kojem jeziku "dobro jutro",
na kojem jeziku "laku noc, majko"?
Sa rukama punim novca,
koji se neda mjenjati,
koji nitko ne prima,
ali uvjek se od necega zivi,
od necega umire i uskrsava.
Ti provodis sporednim prolazom
i dajes mi malo ljubavi
pri ruznoj rasvjeti,
i kazes prijateljima da sam stranac.
Koliko jos dana ovako;
ne znam otputovati i ne znam reci,
ne znam ljubiti, citati, slusati vjesti.
Samo se ruka neke glazbe obrce u mom trbuhu
i more dise
hrabreci me kada se priblizava.
Jedan slager mi docarava
domovinu, oca, mrtvog prijatelja.
Kratka udobnost tvog poljupca i vina,
a onda opet:
kamo bez isprava,
bez novca za taksi,
bez znanja jezika u tisini
pod neprovidnom opnom neba
nategnutom nad mojim vidom,
sluhom i srcem.
Odljeteti, probiti se.
Odlazi se trajektom pa mostom,
pa jedrenjacima u magli.
Progovori, draga moja,
rucajmo zajedno, citaj mi nesto
i ne idi bez odgovora,
jer vec je manje zraka
izmedju ovih kuca koje se vrte,
a koje su mi tako poznate, tako moje,
i svakog trenutka skoro, skoro.
Ovaj je covjek slican mom bratu,
ovaj meni,
ovo djete je, mozda, moja kcer.
Vlak samo sto ne stigne,
taj jezik samo sto ne progovorim,
ali nista od toga.
Treba li odustati ili cekati
dok nas ne prepoznaju,
dok se ponovo ne promjene slike
i budemo kod kuce sami od sebe,
ili nikada vise...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 12 Nov 2006 00:31
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
TEBI JE LAKO
Tebi je lako reci - idem,
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pruziti ruku,
jer jos nisi odlazila.
Tebi je lako reci - zbogom
i da je sve to sala.
Tebi je lako, jer nista ne znas;
jos se nisi rastajala.
Tebi je lako, a ja vec znam:
kada se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio zivota odnese.
Tebi je lako reci - idi
i ni za cim ne zali.
Tebi je lako, jer si dijete -
jer te nisu ostavljali.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 03 Jan 2007 00:55
|
offline
- travelino
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 26 Okt 2005
- Poruke: 671
|
BORISOVA SLIKA
Tu je najvažnija jedna plava šuma,
u kojoj žive lavovi igračke
i lavovi plakati,
koje je zapravo prerušeno more
i kulisa iza koje se krije druga šuma
i drugo more,
koje se pomalo stidi svoje nježnosti
i koje ne dopušta svojim leptirima
da se igraju,
najviše sat-dva dnevno.
I da paze da se ne uprljaju,
odlazeći suviše daleko.
A sva je ta šuma
osvjetljena jednom mrtvom
dječjom glavom,
jednim ponoćnim mjesecom,
jednim veserkopfom,
zepelinom koji se slavno ruši
i slavno polijeće,
balon koji nas odnosi u tri lijepe.
Visoko i duboko od svih nas,
kakvi već jesmo.
U lijepom osvjetljenju jutra
i plavom mlijeku
i zove me, zove.
A tko padne u tu šumu
neće mu se više napolje,
i ide dalje od slike do slike
i živi ne zna se od čega-
i što jede,
i ne umire,
i puca mu baš.
Glavno da više nije tu-
na zemlji.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Jun 2007 00:28
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Proljece je otpocelo s vjetrom,
kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili,
mi se nismo pogledati smjeli.
Proljece je otpocelo s kisom,
s vlakovima koji kasno stizu
i dok dani umorno se nizu,
mi se opet pozdravljamo krisom.
I pamticu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka,
kad su sume ostajale nijeme,
kad je modra nosila nas rijeka.
I pamticu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate.
Proljece je otpocelo s vjetrom,
kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili,
mi se nismo pogledati smjeli.
Proljece je otpocelo s nadom
da ce jednom drugacije biti,
da od ljudi necemo se kriti
i bez rijeci lutacemo gradom.
I pamticu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka,
kad su sume ostajale nijeme,
kad je modra nosila nas rijeka.
I pamticu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate,
sve mi kaze uzalud te volim,
ali i sam jos uvijek se borim.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Sep 2007 21:29
|
offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
A ovde caruje
arsen.hr/
Dopuna: 30 Avg 2007 8:58
youtube.com/watch?v=66dQ1kR19hk
Dopuna: 30 Avg 2007 8:59
Pa ovo :
..."Nije lako bubamarcu
Zum,zum,zum,
Bubamarinu muškarcu
(nešto)
Koja je njegova mara
Zum,zum,zum
Bubamarac mora vrijeme gubiti
I sve bube redom ljubiti..."
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Dec 2008 19:40
|
offline
- Pridružio: 04 Jan 2007
- Poruke: 33
- Gde živiš: Bijeljina
|
RAZGOVOR S KONOBAROM
Vraćam se ko svake noći
svršilo se sve po starom
još me čeka zadnje piće
i razgovor s konobarom
I razgovor s konobarom
On te priče ne razumije
ništa ne zna o samoći
ne stižu ga moje riječi
smiješi mi se ili toči
smiješi mi se ili toči
I tako,
on me pušta da do jutra monologe svoje vodim
on je samo dobar barmen, ja sam pijani gospodin
Govorim mu kako živim,
uzbudljivo, ludo, sretno,
zar da kažem da te nema
i da sam sam kao pseto
i da sam sam kao pseto
Pored nas je jedna dama
dok ja pričam njoj se spava
poželim da ode k meni
al' to ništa ne riješava
I tako,
on me pušta da do jutra monologe svoje vodim,
on je samo dobar barmen,
ja sam pijani gospodin.
Vraćam se ko svake noći
svršilo se sve po starom
još me čeka zadnje piće
i razgovor s konobarom
i razgovor s konobarom
Arsen Dedić
|
|
|
|
|
|
