Enes Kisevic

1

Enes Kisevic

offline
  • Pridružio: 28 Mar 2005
  • Poruke: 157
  • Gde živiš: Nije vazno odakle sam sve dok znades kuda putujem

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te

Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro
Svima je kao ludo

I ti si kao sretan.

....




Ti pišeš

Ti pišeš:
kako se treba igrati i igrati,
a meni kažeš:
-Sakupljaj te igračke! -
Ti pišeš:
kako treba maštati i maštati,
a ne vidis od nosa
ni bijele mačke.
Ti pišeš
o nekoj slobodnoj slobodi,
a meni:
-Mir! Tišina!' - vičeš.
Ti pišeš
kako sunce dan u šetnju vodi,
a vani najobicnija noć je,
pjesniče.
Ti pišeš
o nekoj tamo sreći,
o nekoj ljubavi,
i nekom miru...
A ja i noćas sam moram leći.
Laku ti noć , pjesmo na papiru!




Zajedno ćemo svući tijela

Ne gusi krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noc
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svuci tijela
i smijat cemo se
i smijat cemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drzi
za moje ruke od svjetla




Između dva krika

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini

Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih




Sunce, vjetar i ti

Napisat ću ti pjesmu
U kojoj će biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme će mirisati pred kišu
Žito će snivati Van Goga
Poljem će svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut ću te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti
U jednom će stihu lipa
Svu pjesmu zapahnuti.

Hodit ćeš sva izvan sebe
Od uzvišene neke slobode
Nedeljiva od svega što vidiš:
Od zraka, od zemlje, od vode.

Jablani dizat će glave
Ružama dah će stati
Za vitkom pojavom tvojom
Sve će se okretati

I šume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki žuti.
Učinit ću da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.

I u tom, svemira verglu,
Gdje pršte u prozor boje,
Ti očima šibat ćeš pejzaž
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoleti neće,
Za kosu ćete ščepat.
Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas
I kosu u rep ćeš vezat

"Moja si", siktat će vjetra
Za vratom studeni zubi.
Dobacit ću ti maramu kradom
Da vrat zaštitiš dugi.

"Ne bježi", bjesnit će vjetar,
"Nećeš se oteti lako!"
I zaskočit ćete pod suknju -
Put bijela bljesnut će zrakom.

Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim ću, tiho, u pjesmi
Otškrinuti oblake lake,
I ti ćeš prosuti kose
U zlatne sunčane zrake.

Tisuće svjetlosnih strijela
Kroz srce će ti sinut
Od nožnog palca do čela
nevidljiva vatra će liznut.

Osjetit ćeš u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje će rasti.

Osjetićeš pod čaškom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamečić
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
Krv će širiti vrela -
Sve dok ne dodirneš sebe
Izvan granica tijela.




Brzo se sakrij u mene

Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da neznam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.

Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.




U nama su samo oči žive

Nismo mi to
Što naša tijela hoće,
I što se sada
U jednom grču lome,
Mi ljubavi smo
Samo dvije samoće
U životu ovom providnome.

Ko oka dva
Što zajedno gledaju,
A jedno drugo
Nikada ne vide.
Ko oka dva
Što sjaj prelijevaju,
I plaču,
I snivaju
Stvari posve vidne.




Točka izvan kruga se ruga

Od jedan se uvijek broji
Od jedan sve drugo postoji
I prije početka
Jedan bi
Jedan će doći i poslije svih
Jedan što sve drugo sadrži
Kako da se tog jednog
Riješimo
Množine je dug
Uhvatimo početaki beskraj
I vežimo
Dobili smo krug
I evo metaforosfera:
Vasiona je bezbroj krugova
U rukama nevidljivog žonglera
Koji hita i hvata
Svaki od nas
Osim kruga u kojem se okreće
Ima i krug u kojem se kreće
I svaki vapi
Ište
Kruga središte
A samo poneko od nas sanja
Iskočiti iz kruga
I ostati na nogama
S navitkom kretanja
Jedan je protiv sviju
Svi protiv jednog se biju
A ne smiju
A ne smiju
Ni jedan
Da budu svi
Ko jedan
Vaseljena pod svodom
Na jedan svedena
Smije se jedinstvena
Točka izvan kruga se ruga.

*

Mi smo se ipak negdje sreli
Izvan života izvan kruga
Iako sami još nas veže
Od misli most od suza duga.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa.

Dopuna: 09 Feb 2006 0:14

KORIJEN S KRILIMA


Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.

Ptice su sumi krila,
a suma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.

Pod zemljom i u zraku
u isti mah drvece zivi.
Drvo je most sto dise
izmedj mrtvih i zivih.

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja nista rekao nisam:
to jasen sumi u meni.



offline
  • Pridružio: 21 Sep 2006
  • Poruke: 188

nek na me pređu
sve tvoje boli
sva tvoja tuga
što oko je piše
tvoj stari mačak
do neba te voli
šapom kroz nebo
i još više...

Dopuna: 07 Okt 2006 22:29

LJUBAV


Ljubav nas zadesi
kao kisa,
Odjednom. Iznenada.

Otvoris oci,
ljubav se stisa -
a kisa jos uvijek pada.

Dopuna: 07 Okt 2006 22:30

SAMOME SEBI


Ne govori nikad o onom
što oci tvoje ne vide.
Nemoj da tvoje se oci
rodjenih usta stide.

Dopuna: 07 Okt 2006 22:30

IZGUBLJENI BISER


Jucer, jos se srecom osmjehivo dan.
Danas, izgubih biser u travi.
I zalud mi ga je traziti, znam.
Ali ja isto tako znam
da ce sutra doci netko drugi
i naci moj biser,
dosnivati izgubljeni san.

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 380
  • Gde živiš: u začaranom zamku

Snijeg u očima

Ne kloni mi, moja glavo,
to nisam ti ja propao:
u očima mojim tužnim
svijet je pao,
svijet je pao.


Ne tazi me, vino žarko,
da ti budem vedar kao:
u očima mojim suhim
svijet je pao,
svijet je pao.

Ne nosi me, moj očaju,
ti nada mnom nemaš vlasti,
toliko sam ja letio
da ne stignem nikad pasti.


I kada mi dušu sruše,
što ni u snu lako nije,
moje će me staro srce
još da grije,
još da grije.

Ne smiješi se, moja glavo,
što sam sam na sebe spao,
u očima mojim slanim,
snijeg je pao,
snijeg je pao.

Enes Kišević

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

ZAGRLJAJ

Lijepo li te je gledati ptico,
dok plavo nebo svijas u sebi,
al krilima da grlis draganu moju,
ni tebi se letjelo ne bi.

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 380
  • Gde živiš: u začaranom zamku

San bez snivača

Iza mene neće ostati
čak ni tuga.
Osmijeh će ko duga
nadvit se iznad plača.
Iza mene će ostati
samo san
koji se neće moći sjetiti
Ni svog snivača.


Enes Kišević

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

ODSJAJ

I vidim da si tu.
I stvarno, nisam zaveden.
I u svoje lice zarivam nokte,
Al kao da svjetlost zagrebem.

Dopuna: 24 Okt 2006 23:57

OPORUKA

Kceri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kuci
koju vam ostavljam,
ona ce i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu
da ce jos neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom
kao sto ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,
padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majcine utrobe
koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehnickog uma,
jer nema tog izuma
koji ce vas nauciti zivjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.

Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vracajte korijenju
kao potoci izvoru svome.

Doticite svoje rijeci rukama.

Ne otudjujte se od prirode.
Cinite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:
da ste iz nista dosli,
da se u nista vracate,
i da nista nije dragocjenije
od zivota
koji u trajno naslijedje
ostavljate svijetu.

I ne zalite za mnom.
Zalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

offline
  • Pridružio: 23 Jun 2004
  • Poruke: 3996

NECU SE IGRATI...

...neću se igrati
odraslih ljudi
ja sam tvoj mačak
drug
pogledaj što mogu
napraviti od repa
punog mjeseca krug...

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

PAHULJE, PAHULJE, PA HULJE


Sve sto nize padam
sve vise svijet se veseli.
U padu se masovno dopadam.
Svatko me gazit pozeli.

Slobodno gazite, onako svojski,
bez milosti, bez dobrote.
Ja padam, madam, za vasu srecu.
Za kulisu vase ljepote.

Samo bez njeznosti, molim,
ne snijezite, gazite jace!
Stvarno me nista ne boli,
probajte cizmom, dapace.

Bez bojazni, krzneni zimzeleni,
divljac je na banketu.
Zduznije, zduznije, ingeniozni,
do guse mi zarijte petu.

Nesto premeko gazite krhki.
U padu vrlo smo bliski.
Uceni blistavim primjerom mojim
i sami bivate skliski.

Ne libite se, gazite jace,
koliko srce vam voli.
U ime ciste duse sto place
ja pozdravljam sve ljudske boli.

Zdravo, gradski cistaci jave!
Ne lopatom, sad cu se dici.
Vec oblak bijelom gestom zove -
bez traga cu, bez traga, otici.

Dopuna: 06 Nov 2006 21:45

OTVOREN KAVEZ


Nesto se divno desava s nama,
osjecas li to i sama?
U nama se pomicu neke granice
sto su nas stezale godinama.

I nasa ljubav,
ko ptica u kavezu
kad joj otvoris vrata,
ustreptala gleda u beskrajnu plavet,
i od ljepote strah je hvata.

Vec sama pomisao da je slobodna,
da moze zaparati visine modre,
kavez joj cini vecim od svemira,
vecim od njene slobode.

Dopuna: 14 Nov 2006 0:29

S GLAVOM CVIJETA

Presnen sam za ovu svjetlost jasnu,
presnen, za ovo tijelo u dusi.
Ko cvijet sto se lomi pod teskom glavom
i mene ce tvoja ljepota da skrsi.

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 380
  • Gde živiš: u začaranom zamku

Ode naša ludost divna

Kao da neko guske čerupa -
Nebo se zaperja
Ne znam što mi bi,
Podigoh ruku
I rekoh:
"Ode moj šal!"

"Ode moj šešir"
Ti prihvati igru,
I zakači šešir u zrak.
"Ode moja knjiga",
Uzvratih mirno.
Prestrašen graknu mrak.

"Ode moja tišina",
Ti radosno ciknu
"Adieux mon sher rochar!"
"Ode moja šubara"
Učtivo viknuh
"Moj kroljik daragoj,
Prašćaj!"

"Ode moj ogrtač",
Ti šapnu stidno,
Plešući valcer divljinom.

"Ode", zanijemih.
Gle, noć se gluha ogrnu pelerinom.

"Ode moj hubertus",
Naglasih značajno.
"Što je to za jednog kralja".
"Ode moja ogrlica",
Ti uzdahnu nježno -
I poprska krv koralja.

"Ode moj opasač"
"Ode moj pas".
U snu se osmijehnuše breze.
I haljina tvoja u slapu skliznu:
Dva uštapa prekriše zvijezde

Strepeći da ne vrisneš:
"Ode moje tijelo",
Povukoh te put kućnog dima.
Za nama snijeg je tragove meo..

O, ode naša ludost divna.



Enes Kišević

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1070 korisnika na forumu :: 21 registrovanih, 1 sakriven i 1048 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: bokisha253, BORUTUS, cenejac111, FileFinder, GandorCC, Georgius, helen1, hyla, Još malo pa deda, ladro, Mi lao shu, mik7, Mixelotti, nesa1962, ostoja, Pikac-47, shone34, Srki94, Srle993, vukovi, 79693